понедељак, 26. јануар 2015.

NAŽIVO tetovaža

  
            Moj roman-prvenac, NAŽIVO, doživeo je dva izdanja, i oba su rasprodata. Uprkos tome što nije imao nikakvu distribuciju vrednu pomena (oba izdanja zajedno bila su jedva dostupna u 5-6 knjižara ukupno, u celoj Srbiji) roman je stekao kultni status. 

Mnogi čitaoci su mi se javljali da izraze koliko im je on značio, i znači im i dalje.
            Postoje razna merila uspeha: neki broje nagrade, neki pak broje novčanice od prodatih primeraka, ali malo ko se može pohvaliti nečim poput ovoga što sledi. Naime, javila mi se jedna čitateljka po imenu Leontina, i poslala fotografije svog stomaka na koji je dala da joj tetoviraju Borisa – lik iz mog romana!
            To je tetovaža njene vizije Borisa, seksi ubice iz seksi Bratstva iz NAŽIVO: crtež je radio, kako ona kaže, neki talentovan dečko kog je našla na DeviantArtu i "koji je uspeo prilično dobro da nacrta ono kako sam ja napisala da sam zamislila Borisa". Tetovažu je radio Csúri Béla. 
"Nadam se da će ti se svideti i hvala za inspiraciju i jednu od najdražih knjiga ikada!" Tako piše Leontina u pratećoj poruci uz ove fotke.
            Istina, ovaj lik više nalikuje unutrašnjem (neljudskom) krugu Bratstva negoli njegovom spoljašnjem (ljudskom), kojem Boris pripada, ali ovaj detalj sa krugom i trouglom je veoma nadahnut (i dubinski povezan sa prvim ritualom iz romana).

                Bilo kako bilo, svako danas može da neki roman vidi adaptiran u strip, film, video-igru itsl. ---ali koliko njih zaista završi na nečijem TELU? Eto, NAŽIVO je zaradio tu sudbinu. Što ne znači da će samo na tome ostati, ali za sada, i ovo je fascinantno. Hvala Leonitini na ovom divnom seksi omažu!
            Podsećam na opis Borisa iz romana NAŽIVO koji naratoru prvo daje posrednik, tj. njegov prijatelj, Goran:
"Ovog što je vozio zvali su Boris. Bio je najmlađi od nas: otprilike tvoje godište. Vrlo lep momak, ošišan skoro do glave – dobro, možda pola santimetra smeđe kose na vrhu; lobanja – prava arijevska; vitak, žilav, dugih prstiju, pokretljiv... Kao čovek-panter. Mog'o si da osetiš nešto divlje u njemu, neku energiju koja mu pulsira u slepoočnicama i u žilama na vratu, a ruke mu k'o neko savršeno izvajano oružje, kao panterske kandže, ili zubi ajkule – nešto što samo majka Priroda može da dâ. Osećalo se varničenje oko njega, kao zverinja aura, nešto na trenutak pripitomljeno, al' spremno da svaki čas iskoči."
Ovo je moj crtež (tj. skica) Borisa, napravljena ubrzo posle pisanja prve verzije romana (dakle, pre nekih 12-15 godina).
A evo kako sam ga opisao drugde u romanu (ovog puta iz ugla naratora koji ga susreće naživo):
"Vlasnik tog glasa odložio je lampu na stranu, i ja mu se sada zagledam u lice. Savršen arijevski lik, izduženih crta, kože glatke kao na plastičnom manekenu, bez i najmanjeg traga brijanja, bez i najmanje bore ili neravnine; plave oči, vrlo kratka crna kosa, dug i žilav vrat. Tanak, pomalo prćast nos, pune rumene usne, blago izbačena vilica. Otprilike mojih godina. Ne bih rekao da ga poznajem. A opet, što više posmatram te hladno-plave oči, i isturene jagodice, i stisnute usne izvijene u neku vrstu podrugljivo-prkosnog keza, pomišljam da ga možda, na neki način, ipak znam."
A evo kako ta tetovaža izgleda naživo i uživo, u pokretu, na živom telu, na ovom VIDEU:
https://vimeo.com/200874147


Što se tiče neminovnog pitanja – kad će III izdanje? – na njega vam za sada ne mogu odgovoriti. Voleo bih da ga uradim jer vidim da postoji interesovanje, a postoje i oni koji koriste priliku nedostupnosti ove knjige da je prodaju po blago nenormalnim cenama.


Ako bude bilo III izdanja, gotovo sigurno ga neću raditi sam (tj. kao samizdat), nego jedino u saradnji s nekim drugim izdavačem. Ako zainteresovanih ozbiljnih izdavača ima, mogu da mi se jave na mejl.
APDEJT! 
PRC!
IPAK RADIŠ SAM!IZDAT!