петак, 3. фебруар 2012.

Najveća filmska RAZOČARANJA u 2011.

              Jedna od stvari koje su obeležile 2011. jeste – neproporcionalan, frustrirajući, neobjašnjivo veliki broj filmova koji su znatno podbacili u odnosu na ono što smo imali prava da očekujemo. I kad ovo kažem, time ne mislim na sve gore i sve debilnije holivudske filmove: mislim na dokazane AUTORE sa jakim kreditima stečenim ranijim masterpisovima, koji su u prethodnoj godini isporučili ĆORKE.
Kao što ćete videti u donjem osvrtu, ne radi se (uglavnom!) o kataklizmama u smislu totalnih promašaja, nego pretežno o nedomišljenim, poludupastim, misguided, osrednjim filmovima – od strane reditelja za koje je osrednjost nedopustiva! Prošarano sa njima, u dnu ovog spiska, nalazi se i nekoliko izvikanih žanrovskih naslova koji su ili imali "garantovano dobre" premise, koje su prokockali, ili su dobili ogroman hajp na žanrovskim sajtovima – samo da bismo na kraju stekli trube i izduvane balone umesto modernih klasika.
            Evo moje jezgrovite jeremijade nad filmovima u kojima je disprorporcija između očekivanog i dobijenog bila najveća. Poređani su po redosledu veličine te razlike između "shoulda-been" i "as is" kvaliteta, a ne po opštoj slabosti (mereno kroz golu ocenu).

DRIVE
USA, 11
**(*)      3-
            Uninvolving, emotivno i idejno ravan, previše pozerski omaž krimićima 1980-ih. Od reditelja najboljeg filma 2010!

MELANCHOLIA
DEN, 11
**(*)    3-
            Ni na drugo gledanje novi Fon Trir nije mi bio ništa manje isprazan, dosadan i mlak. Odličan kao blef za zasenjivanje prostote, ali ne i kao studija karaktera, situacije ili čovečanstva.

A DANGEROUS METHOD
CAN, 11
**          2-
            Kronenberg, reditelj nekih od omiljenih mi filmova ikada, ovde potpisuje izluđujuće ravan, kilav, nenadahnut, prozaičan, banalan, nesnosno dosadan TV-film/radio-dramu u slikama.

THE TURIN HORSE
HUN, 11
**         2
            Školski primer "Taština praznine" filmmejkinga! Tužan testament, ako je baš OVIM i ovakvim filmom Bela Tar rešio da se oprosti od filma.

YELLOW SEA
S. KOR, 11,
***        3-
            Za reditelja CHASERa ovaj predugi, uninvolving i tek sporadično uzbudljiv i žestok film veliki je pad (iako po sebi nije previše loš)!

SCABBARD SAMURAI
JAP, 11
**(*)  2+
            Čovek koji je potpisao SYMBOL sada dolazi sa – frustrirajuće neduhovitim, razvučenim, dosadnim i šupljim filmčićem o samuraju koji nikako ne uspeva da nasmeje hronično tužnog sina svog šoguna i tako spasi svoj život.

A BOY AND HIS SAMURAI
JAP, 11
**(*)  3-
            Samo mali delić šarma i blesavosti masterpisa A FISH STORY može se, u skoro nebitnim tragovima, naći u ovom zaboravljivom, rutinskom filmčetu za decu.

THE SKIN I LIVE IN
SPA, 11
**(*)       3-
            Almodovar rimejkuje Džesa Franka, sa više para i šarenila i poziranja, ali sa istovetnom dozom apsurda, besmisla i idiotarije (kako u medicinskom tako i u psihološkom i idejnom smislu).

13 ASSASSINS
JAP, 10
**(*)     3-
            Miike odrađuje samurajski film u još jednom dokazu da može, vežbe radi, da pravi i standardne, normalne filmove – s tim što je ovaj sasvim nepotreban, jer klasični original je još uvek bolji, nedosegnut.

L.A. ZOMBIE HARDCORE
USA, 10
*(*)        2-
            Umesto još jedne DUH-ovite sentimentalne vickaste bleskaste ljupke bizarne originalne melanholične zombi-metafore kakva je bila OTTO: UP WITH THE DEAD PEOPLE – dobili smo samo jedan prazan, dosadan i glup gej pornić čija pretencioznost nema baš nikakvog utemeljenja.

THE WARD
USA, 10
**            2+
            Deda Karpenter je načas digao dupe iz stolice ispred TV-a sa sportskim prenosima i video-igricama, taman koliko mu je trebalo da otalja jedan žalosno besmislen, promašen, generičan, bezukusan, rutinski bezličan film u kome je očito da je on od gledanja i pravljenja filmova već digao ruke (i bar pola mozga).

THE WICKER TREE
USA/UK, 11
**(*)  2+
            Robin Hardi demonstira da je scenarista Entoni Šefer ipak bio zaslužniji za uspeh WICKER MANA – jer sada, bez njega, on potpisuje jedan tipičan starački, promašen, mlitav film bez likova, bez poente, bez ičeg za pamćenje. Njegovo antihrišćanstvo je simpatično, ali je takođe izrazito klinačko, a ovaj film jedva da je za nijansu bolji od bezveznjačkog WTF rimejka sa Nikom Kejdžom (koji je, u svom ludilu i u svojoj poludupastoj ambiciji i originalnoj premisi, barem bio zabavniji).

22 MEI
BEL, 11
**(*)    3-
            Reditelj EX-DRUMMERA dolazi sa jednim fletlajn uninvolving filmom, previše razvučenim i predvidivim, i sa tek sporadičnim bleskovima dobrog filmmejkinga.

THE GIRL WITH A DRAGON TATTOO
USA, 11
**(*)   3-
            Izvanredno uslikan film – samo zbog te fotografije i ambijenata i ugođaja ne mogu se naterati da mu dam manju ocenu! – ali u suštini promašen, delom zbog bezvezne premise (slab roman debilnog zapleta), delom zbog odsustva bilo kakvog fokusa u ovom razbrbljanom, raštrkanom all-over-the-place neuzbudljivom "trileru" o svemu i ni o čemu. Umesto dva i po sata reprize švedskog filma koji ste verovatno gledali, bolje se nasmejte uz ovaj 100% tačni sažetak Finčerovog ispraznog filmića.

CARNAGE
FRA, 11
**          2
            Polanski je postao mučenik-umetnik zbog te gnjavaže sa američkim sudovima za sranja od pre skoro 40 godina – ali to nije dovoljan razlog da mu gledam kroz prste za ovo sasvim prozaično Pozorište u Kući, tim pre što ni komad na kome je zasnovan nije bogzna kako pametan i dubok, i sve svoje plitke poente telegrafiše već u prvih 20-ak minuta.

RED STATE
USA, 11
**(*)     3-
            Dugo najavljivani i hajpovani "horor" Kevina Smita na kraju je ispao samo bezvezna tirada o američkom fundamentolizmu, suviše karikirana i klinačka da i imala ikakav impakt ili težinu za vanfilmski svet.

SCREAM 4
USA, 11
**(*)       2+
            "Never say never again" reče Krejven, uze ček, i potpisa još jedan nepotreban, promašen, suviše namigivački META a nedovoljno jezivo HOROR nastavak VRISKA – zato što ste VI to tražili!

BURKE & HARE
UK, 10
**(*)       3-
            Džon Lendis se vraća horor-komediji! Jupiii! Zapravo, horor je sveden na nešto malo body-necro-horrora, a komedija... Čekaj, ovo je trebalo da bude smešno? Šmrc...

PAUL
USA, 10
**(*)     3-
            Još jedan dokaz koliko je overhajpovana ta ekipa kojoj je upala sekira u med sa SHAUN OF THE DEAD, ali – osim TV serije SPACED, pre toga – više nikad nisu pružili novi razlog da im verujemo ili ih nestrpljivo čekamo. Ovo je izrazito usiljen, nesmešan road-movie sa SF elementima, sa besramnim namigivanjem SF fanovima i još besramnije bezveznim završetkom.

HEREAFTER
USA, 10
**(*)     2+
            Živa legenda, Oskarovac, Čovek bez imena itd. sada, sa jednom nogom u grobu, isporučuje patetično srcedrapajući Nju-Ejdž bulšit o tome kako ćemo se u zagrobnom životu držati za ruke sa svojim voljenima. Okej za čitaoce TREĆEG OKA, ali šta će ova bljuzga u filmografiji čoveka koji je režirao PLAY MISTY FOR ME i HIGH PLAINS DRIFTER?

CATERPILLAR
JAP, 10
*(*)        2-
            Andergraund legenda Kôji Wakamatsu adaptira ero-guro klasik Edogave Ranpa o ratnom invalidu bez udova – nakazi od ljudskog torza! A rezultat je jeftino i ružno slikan, kilav, skoro amaterski, isprazan i nebitan film.

RUBBER
USA, 10
**(*)     2+
            Fensi-šmensi artsi-fartsi kvazi-horor anti-komedija meta-nešto. Ova guma previše je rastegnuta, ali nedovoljno da sakrije rupu u sredini.

MLYN I KRZYZ
POL, 10
**(*)    3-
            Previše sterilna stilska vežba iz sub-Greenawayštine.

MIDNIGHT IN PARIS
USA, 11
**       2+
            Vudi Alenova sladunjava fantazija o mediokritetskom piskaralu koje u Parizu posle ponoći susreće velikane poput Ficdžeralda i Hemingveja i Dalija – s tim što su oni jezivo karikirani i simplifikovano svedeni na par otrcanih fraza ili opsesija. Totalni "ljupki" mediokritetizam - na prvom mestu Tarantinove godišnje liste!

AMPHIBIOUS
INDO, 11
**        2-
            Brajan Juzna, propao u Americi, povukao se iz Evrope, sada se javlja sa dalekog Istoka u ovom nenadahnutom Sci-Fi Channel meets Asylum monster flicku. Džinovska škorpija nije loše nacrtana u kompjuteru, za one koji to vole, ali borba sa njom (u poslednjih 20ak minuta, za one koji prežive sat vremena gnjavaže sa imbecilnim subhumanoidnim karikaturama na nivou jeftinih italo akciono-hororičnih avantura s početka 1980-ih) je krajnje nenadahnuta i nenamerno smešna. Uostalom, kad od ljudskih likova ta aždaja ima da interaktuje sa Majklom Pareom (!) kao junakom, sve je jasno.

LE MOINE
FRA, 11
**         2
            Zašto, zašto, zaštoooooo ovaj anahroni mrtvopuvački film uopšte postoji, i ZAŠTO ovu kilavost potpisuje čovek koji je radio LEMMINGA?

            Ostala razočaranja iz žanra horora već sam ranije opisivao na blogu, pa ovog puta samo da ih se podsetimo:

DON'T BE AFRAID OF THE DARK
USA, 11
**(*)         2+

WE NEED TO TALK ABOUT KEVIN
USA, 11
**(*)     3-

THE WOMAN
USA, 11
*(*)             2-

KILL LIST
UK, 11
**(*)         2+

DYLAN DOG DEAD OF NIGHT
USA, 11
**              2-

A LONELY PLACE TO DIE
UK, 11
**(*)     3-

HOBO WITH A SHOTGUN
CAN, 11
**(*)    2+

YELLOWBRICKROAD
USA, 11
**(*)         2+

SINT
HOL, 11
**             2

RARE EXPORTS
FIN, 10
*(*)    2-

THE DOOR aka DIE TUR
GER, 10
**(*)      3-