.jpg)
Ovaj film
potpisuje reditelj FFF-a kojeg sam vam odavno na blogu preporučivao kao jedan od
boljih u tom podžanru, GRAVE
ENCOUNTERS. Njegov najnoviji je urađen u maniru mockumentarija i
pokriva višedecenijsko (!) delovanje jednog ritualističkog serijskog ubice u
okolini LA-ja.
Glavna vrlina: dinamično i sve vreme zabavno (ako ste
posvećeni horordžija), jer stalno iznenađuje ubacivanjem novih elemenata. A
naročito kad, u drugoj polovini, postane malo eksplicitniji – i LAVKRAFTOVSKIJI!
– sa pojašnjenjem okultne zaleđine tih ubistava... koja nisu obično klanje,
nego ritual za prizivanje nekog drevnog međuzvezdanog čuda... I to je sve lepo
dok traje.
Glavna mana: Ako vam filmovi služe za ubijanje
vremena i razbibrigu, ovaj će solidno poslužiti. Ako, pak, imate tu deformaciju
da vam mozak radi tokom gledanja, ili barem nakon kraja, pa da se upitate: „Dobro,
šta se ovo ovde izdešavalo, i zašto, i koja je poenta svega“ – e, onda se
ogoljavaju problemi.
Ukratko,
ovo nije zaista PRIČA nego brdo nabacanih MISTIFIKACIJA, po principu slobodnih
asocijacija i žanrovskih tropa našljuskanih na zid, pa šta se zalepi, zalepilo
se, šta otpadne, otpalo je, ali nema veze, ima toga još u kofi iz koje smo
šljuskali.
Zašto je
ubica napravio pauzu od čak 15 godina usred svoje akcije? Sugeriše se da je to
zato da bi se malko podučio ezoteričnim znanjima na Bliskom istoku, ali to je
bzvz jer ispada da je on započeo svoj specijalni masterplan za ovaj svet a da
nije zapravo znao šta radi. Čak i to bi bilo u redu da su njegove prve žrtve
bile – pipanje u mraku, vežbanje, proba. Ali ne, NUMERACIJA žrtava počinje od
njih, a ne kasnije, pa ispada da su i one prinete „po propisima“ – koje ovaj u
to vreme nije znao!
Iz istog
razloga je bzvz mistifikacija okultna knjiga iz srednjeg veka koju ubica
nabavi, ukrade u Nemačkoj kad je njegovo ritualno akcijanje u USA već bilo
započeto. Ona se pomene kao jedna u nizu mistifikacija ali se na nju nikad više
do kraja filma ne vratimo – a ja kao bibliofil, i poštovalac dramaturgije,
očekujem da znam gde se dede knjiga, šta bi s njom, itsl.
Pijavice su
gadna stvorenja, i fino su vizuelno upotrebljene za neke gross out scene, ali
značenjski – šta s njima? Imaju trouglasti ugriz? Pa to ima NEKE veze sa
trouglastom konstelacijom planeta koja se zbiva jednom u 800 godina? Meh. Lerd
Baron je napravio čitavu OLD LEECH mitologiju, a ovi bili lenji da makar
nagoveštaj toga nažvrljaju.
Modus
operandi ubice se menja od slučaja do slučaja – čas kolje, čas puca, čas bode,
neke u domu, neke na poslu, neke u parku... Neki su vezani kao u molitvu u svom
domu, drugi su kao za predstavu okačeni izmasakrirani u parku usred grada
(kako, bato? a kamere okolo, nema nigde?), neki iseckani kao u banalnoj pljački
dragstora... a za kraj se sprema i pečenje na vatrici. Ovaj ubica je, kao i
scenario, inventing as we go along...
Jednima se
pušta krv, drugima vade jetra, srca, jezik... ali šta onda s tim u teglama
sačuvanim delovima tela? (Nisu čak ni u frižideru, nego stoje usmrdeli,
ucrvljali u garaži! Prc!) To je samo jedan od klišea koji je štikliran na bucket
listi, isto kao i pisma policiji, kojima se jedan okultno-prizivački motivisan
ubica ne bi bavio, jer to radi DRUGI PROFIL ubica, a ne ovaj ovakav. Ovaj ne
traži pažnju pajkana i medija, ovaj doziva Boga, jbt!
Isto tako
ima i nekih otvorenih pitanja vezanih za kraj (kamperke u frasu), ali ajde da
ne spojlujem, recimo da je sve ovo mnogo zabavnije dok traje nego kad se završi
i kad posložite šta ste gledali. Razumem ja fore – nagoveštaji, sugestija,
impresija, fill in the blanks, use your imagination, ne mora sve da ti se
nacrta, poveži nešto sam, ali ovo mi deluje kao brdo LENJO nabacanih stvari, a
ne kao iole koherentna mitologija (ili dramaturgija).
Ali, rekoh,
za malo hororične razbibrige, ovaj ambiciozni mokumentari sa detaljima splatera
i citiranog/parafraziranog Lavkrafta može da posluži.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)