субота, 8. септембар 2012.

DOKTRINA SATANIZMA by Dorijan Nuaj

             Evo nove knjige Dorijana Nuaja, autora čija sam sva dosadašnja književna veledela uredno prikazao na blogu, iz prostog razloga – tačnije, niza razloga: 1) zato što su odlične; 2) zato što su savršeno prikladne spektru tema koje ovaj blog pokriva (ezoterija, okultizam, bizarnost, ludilo, morbidnost, crni humor, fantastika itd.); 3) zato što je autor kultna ličnost, a takva su mu i dela; i 4) zato što je g. Nuaj jedna nadahnuta i inspirativna osoba za sve obdarene otvorenim duhom – čak i ako se ne slažete s njim u svemu, njegova prozopoetičnokultna filozofija podstaći će vas na (grešne) misli, a možda čak i (ne)dela.
            Drugim rečima, ako pratite ovaj blog iz pravih razloga, ako kapirate moj roman NAŽIVO onako kako treba, onda biste morali naći mnogo toga za sebe i u knjigama Dorijana Nuaja: BOŽANSKA REVOLUCIJA KATASTROFE, LUCIFEREZA i CRNI NEMIS.
            DOKTRINA SATANIZMA je njegova najnovija, odnosno najstarija knjiga. Odnosno, to je radikalni remix, apgrejd i apdejt BOŽANSKE REVOLUCIJE KATASTROFE. Šta ova intrigantno naslovljena knjiga jeste, a šta nije, pojašnjava autor u svom predgovoru:

Ako je neko očekivao da će u ovoj knjizi pronaći nekakva crnomagijska uputstva, recepturu za obrede i prizivanje đavola ili teološko-doktrinarno opravdanje satanizma, verovatno će se naći razočaranim, pošto toga u njoj nema. Međutim, ono čega ima jeste prikaz suštinskog obreda pripreme i samoinicijacije pojedinca u jedinstvenu magijsku struju koju tim činom pojedinac sam aktivira.
Takođe, ova knjiga nema nameru da se bavi definicijama satanizma i poreklom Satane, niti da se bavi njegovim razvojem kroz istoriju. Međutim, ima nameru da jasno pokaže šta tačno satanizam jeste sa metafizičkog stajališta, mada to nije predmet mog bavljenja u celoj knjizi. Ovo nije antropološka studija nekakvih satanističkih verovanja i praksi, niti je reč o akademskom prikazu satanizma kao specifičnog kulta. Isto tako, ova knjiga nije nikakva njuejdž ili sektaška literatura namenjena zaluđivanju mladih i njihovom uvlačenju u crnomagijske sekte. Duh ove knjige je zasnovan na ekstremnom individualizmu i samostalnosti onoga ko se bude rukovodio načelima iznetim u njoj. Njen smisao je u tome da prikaže jedan jedinstveni pogled na svet. Satanizam je u smislu ove knjige oblik gnoze, zapravo jedan mahom prazan list papira na kome svako ispisuje ili iscrtava šta god hoće. Pošavši linijom Keneta Granta, satanizmom bih označio kultove senke, gde pod senkom u tehničkom smislu podrazumevam oblast klifota. Klifot je psihoseksualna supstanca koja prati pokrete skrivene snage u čoveku, u Indiji znane kao kundalini. Zamislite probuđenu kundalini kao zmiju koja se uzdiže iznad adepta, pa zamislite povrh toga senku koju ona baca. Ta senka jeste zona atavizma, zona klifota i rekao bih – satanizma. Ako je Satana mutirani koncept Seta ili Pana, odnosno protivnika, onaj mračni, crni, onda je senka njegovo stanište. U još užem smislu, reč je o tamnoj svesti dvojnika. Rad sa tom svešću u zoni senke jeste satanizam.
Doktrina satanizma je proširena, veoma izmenjena i dopunjena verzija moje prve knjige Božanska revolucija katastrofe (i ugovor sa đavolom). Suštinski, reč je o istoj knjizi koja je u tolikoj meri izmenjena da možemo govoriti o njoj kao o posve drugoj knjizi, doduše sa istom porukom, sa istom namerom i misijom. I na kraju Doktrine satanizma, kao i na kraju Revolucije katastrofe nalazi se obrazac ugovora sa đavolom. Sve to vodi ka istome – ka konkretizaciji čitaočevog učestvovanja u satanističkom projektu opisanog u knjizi.
Izdavač Doktrine satanizma je, kao i mojih prethodnih knjiga, Centar za proučavanje tradicije – Ukronija iz Beograda. Knjiga je štampana latinicom, u broširanom povezu, u tiražu od 500 primeraka na 288 strana. Podeljena je u petnaest poglavlja uz dva dodatka koji odskaču iz stila knjige, jer predstavljaju dve kratke priče koje prvenstveno služe da ilustruju autorovo pripovedanje. Te dve priče su Crna mumija, koja se bavi opisom Antihrista te vezom između njega i biblijskog Kajina; a priča na kraju knjige je Istrebljenje ljudi, koja opisuje cilj i posledice invazije monstruoznih vanzemaljaca na planetu Zemlju. U neprerađenoj verziji obe su već objavljivane na internet portalima i u časopisima (Klikni na date linkove da pročitaš).
Poglavlja knjige su organizovana na sličan način kao i u Božanskoj revoluciji, ali se znatno razlikuju. Ta poglavlja su Kosmologija, Psihologija, Ezoterijska antropologija, Teologija, Tanatologija, Konspirologija, Kulturologija, Aksiologija, Ideologija, Istorija, Politička antropologija, Humanizam, Revolucionarna psihologija (Profil jednog sataniste), Satanizam, Inicijacija. Svako poglavlje bavi se specifičnostima iznesenog pogleda na svet iz perspektive određene njihovim nazivima. Knjiga obiluje fusnotama, citatima iz dela mnogih autora na koje se pozivam ili ih pozivam u slučajevima da njihove misli na bolji način iskazuju moju nameru. Tako će čitalac naići na dosta pozivanja i navoda iz knjiga autora kao što su Alister Kroli, Julius Evola, Fridrih Niče, Rene Genon, Elifas Levi, Kenet Grant, Karlos Kastaneda, Džozef Smit, Menli Palmer Hol, Mirča Elijade, Dragoš Kalajić, Emanuel Svedenborg, Ljubinka Radovanović, Geršom Šolem, Bela Hamvaš itd. Nemojte biti zbunjeni tim imenima, jer svi oni međusobno teško mogu biti dovedeni u nekakvu međusobnu vezu, ali su pojedina njihova gledišta poslužila kao sjajne ilustracije ili pomagala za moje refleksije.

            Zašto se autor odlučio na nesvakidašnji čin ovakvog reorganizovanja svoje već objavljene knjige, najbolje sam da objasni:
 
U korenu moje motivacije da napišem novu, i po mom mišljenju, bolju verziju iste knjige ali pod drugim nazivom, leži nezadovoljstvo koje sam osetio ubrzo nakon izlaska Božanske revolucije katastrofe. Hteo sam još nešto da kažem, a da to ipak ne bude u okviru neke druge knjige, pošto ideja božanske revolucije kao satanska ideja zaslužuje da bude fokusirana u okviru jednog dela te da to predstavlja kraj mog opusa u tom pravcu.
Satansko je i revolucionarno, a revolucionarno je kontrainicijacijsko. Kontrainicijacijsko je nihilistično. Nihilistično čisti prostor za novo stvaranje. Revolucionar je satanista. Satanista je oblik uzvišenog čoveka o kome govore učenja Tradicije. Kako sam to naveo u uvodu Doktrine satanizma: „Uzvišeni čovek se neće mešati u sukobe, podele i raspre. Njegov zadatak je da pamti i da zna, da nauči i prenese. Spram svega mora održavati kraljevsku distancu sa uporištem u nekoj vrsti zdrave ravnodušnosti ekvinocija srca, bez da mrzi ili voli, bez da navija, napada ili zastupa. Biti negativan, biti protiv, najniži je i najprimitivniji oblik mobilizacije volje. Biti konstruktivan, biti za, jeste drugi nivo, superiorniji od prethodnog. Biti ravnodušan, ali ne tupo imobilišuće ravnodušan, već ravnodušan u stanju mira iz kojeg može proisteći bilo kakva delotvorna svrhovita akcija, jeste treći i uzvišeniji oblik mobilizacije volje.“ 
Takođe, u tom smislu u Doktrini satanizma sam se pozvao na rečenice iz knjige Uporište Dragoša Kalajića. Tamo Kalajić govori o tri načina delovanja uzvišenog čoveka, a to su samuraj, dendi i nihilista. Put revolucije katastrofe, odnosno put satanizma bi stoga predstavljao put nihiliste, o čemu Kalajić govori na sledeći način: „Pred totalitarizmom sveta anti-Tradicije, pred stihijom zla, delotvorni nihilista hrabro ulazi u sred procesa katastrofe, nastojeći ne da bude savladan katastrofom, već da ovlada katastrofom, da je uveća, iscrpi u ishodištu tabula rasa… Svi oni koji se bore za dobro, bore se protiv njega, i ne čine drugo do usporavanje krajnje eksplozije”…. 
„Premda ova makijavelistička strategija nije u skladu sa načelima blistavosti čoveka, njena delotvornost se osniva upravo na poverenju u sopstvene snage, odnosno u nepomračenost unutrašnje svetlosti, pošto probuđene, izazvane sile zla ili stihije inferiornog psihizma, mogu poput bumeranga, ugroziti integritet podstrekača. Istovremeno, taj dualizam maske nihilista i lica graditelja, pomračenja koja donosi spoljna akcija i blistavost unutrašnje prirode, može osnažiti i učvrstiti diferenciranost i integritet našeg čoveka.“… „On nije posednut zlom, već poseduje zlo, koje se u njegovim rukama preobražava u sredstvo opšte ili lične katarze. Samo čovek koji poseduje zlo, može iscrpsti sve snage zla. Samo čovek koji izaziva zlo – poznaje zlo, može najbolje ukrotiti zlo. Iskušavanje zla tu poprima smisao ispita vrednosti samog čoveka.“… „Zlo nije neka suprotnost čoveku, već je virtualno ili aktuelno u samom čoveku kao slabost čoveka. Tu slabost treba iscrpsti, dovesti do onog limita podnošljivosti gde se bude energije dobra, gde se kroz satori slabost preobražava u snagu. Zato delotvorni nihilista ne pokušava da se suprotstavi buri, da od bogova izmoli smiraj vetrova, on stvara buru, on traži još bešnje vetrove koji će njegova jedra odvesti najdalje.“
            Ako se sve to uzme u obzir, prirodna je moja težnja da jedan takav nihilističko-satanistički pogled na svet, odnosno revolucionarni uzvišeni čovek i njegov doktrinarni milje budu opisani što temeljnije i iscrpnije. Skicirajući osnovne obrise pogleda na svet, u uvodu knjige napisao sam: „Doktrina satanizma ima revolucionarnu intenciju te gotovo nemoguć zadatak. U tom smislu, njen cilj je jasan: potaknuti revolucionarne duhove na akciju, reakciju i kontra-akciju. Revolucionar ili satanista nije tek neki buntovnik. On je usamljen i proklet, ali slobodan od bilo čega i bilo koga. Ogrnut je tamom ali unutar tmine uzgaja unutrašnji, spolja nevidljivi plamen. Da bi se čovek ogrnuo tamom mora imati mnogo vere u vlastitu unutrašnju luč. Sudbina sveta se ne dotiče ničeg u umu revolucionara. Njegov način delovanja je krajnje individualan i destruktivan prema ljudskom svetu. Bez egoizma nema individualizma, ali taj egoizam jeste egocentričnost delovanja i manifestacije volje a ne stvar same sebe radi. Revolucionar se postavlja u središte Univerzuma. On je tačka oko koje se opisuje beskrajna kružnica. U tom smislu on je najveći mogući egomanijak. Van konteksta duše kao središta bića, ego kao funkcija duha, nema mnogo svrhe osim kada je utkan u smisao koji ga nadilazi a koji ga ne lomi i suspreže, nego ispravlja neravnine u njemu. Idealan ego je poput savršene sfere. Takav ego se lako da kompresovati ili izvrnuti u vesiku ili osmicu. To je ego revolucije i njenih nosilaca, ego aktivne Lepote koja se zrakasto širi u svim pravcima.“
            Kako sam se dosta pozivao na zastupnike i interpretatore kolektivne baštine čovečanstva, morao sam naglasiti moj odnos prema njima, pa sam zato, govoreći o polaznim idejama knjige, u uvodu takođe napisao: „Jedna od njenih suštinskih misli je da sudbina čovečanstva sledi sudbinu višeg ili nižeg reda, a to je sudbina fizičkog Univerzuma koju sam prikazao kao proces entropije a istoriju ljudi kao dekadenciju. To je moj suštinski dodir sa tradicionalnim nazorima, ali raskid je u metodu delovanja. Ideja knjige jeste svesno i namerno odustajanje od ljudske forme, od antropocentričnosti, raskid sa kolektivitetom i opstajanje u ekstremnom individualizmu. Involucija je kolektivni fenomen i to je gvozdeni zakon dekadencije. Evolucija je iznimna i uvek individualna, zato je neophodno izdvojiti se iz svih oblika kolektiviteta i pripadnosti te opstajati u gotovo kosmičkoj samoći.“ 
            Poglavlja Doktrine satanizma su slično organizovana kao i u Revoluciji, ali je razlika u dovoljnoj meri primetna. Poglavlja Doktrine satanizma su nastajala spajanjem, proširivanjem ili kraćenjem sličnih poglavlja ili delova poglavlja iz Božanske revolucije katastrofe. Tekstovi su obogaćivani novim rečenicama, uvidima, primerima, navodima, a delovi gde su postojale nedorečenosti su izbačeni ili preformulisani. Uveo sam posve novo poglavlje - Ezoterijska antropologija, koje je bazirano na tradicionalnim učenjima hermetizma i kabale, sa referencama na Indiju i Kinu. To je ujedno i najveće poglavlje u knjizi, sa dosta navoda, fusnota, dijagrama i prikaza, pošto sam želeo da prikažem satanističku intenciju božanske revolucije katastrofe kroz tradicionalne pojmove. Ono što je karakteristično za Doktrinu satanizma jeste više oslanjanja na Krolijevu Knjigu zakona, Ničeovog Antihrista i Evolinu Pobunu protiv modernog sveta. Duh Ajvazove objave umnogome odgovara duhu satanizma koji sam pokušao da predstavim kako sam najbolje mogao u datom trenutku, iako je vidljiv raskid sa tim učenjem u pogledu ishodišta i krajnje svrhe. Ajvaz zagovara rat, odnosno krvavu katarzu čija je svrha izgradnja novog eona, evolucija ljudskog bića. Satanizam sledi tu ratničku intenciju, kroz formu revolucionarne zavere, ali sa ciljem stvaranja pustinje, odnosno totalnog uništenja ljudske vrste, mada ne i života kao takvog. Neko bi možda pomislio da je to isto, možda bi bio u pravu, ali satanizam nije zainteresovan za evoluciju ljudskog bića, nego za agendu koju život ima ostvariti u ovom univerzumu koji je univerzum haosa, kako sam to opisao u poglavlju Kosmologija.  
            Za kraj ovog prikaza ostavio sam navod iz završnice poslednjeg poglavlja Doktrine satanizma gde je naglašen suštinski zadatak potpisnika ugovora sa đavolom: „Mi smo kao jedinke jedinstveni i neponovljivi. Naš život je jedinstven i neponovljiv. Svrha života ljudskih bića na Zemlji jeste da sobom, svojim sadržajem svesti, nahrani silu koja stoji iza života i smrti. Naš cilj kao revolucionara jeste poistovetiti se sa tom silom. Ta sila je i lična i bezlična, pojedinačna i kolektivna, pojmljiva i nepojmljiva, postojeća i nepostojeća. Uz pomoć nje mi možemo izvršiti našu misiju, možemo umreti u telu a da naizgled budemo živi. I kada fizički odumremo, možemo neumrli bitisati jer smo kao takvi za života postali.
 
Knjiga izlazi iz štampe u toku treće nedelje Septembra i biće dostupna preko Ukronije, kod autora ili u knjižarama u centru Beograda. Takođe, i na štandu Ukronije na oktobarskom Sajmu knjiga. Cena za naručioce iz inostranstva je 10 eur + PTT, a za domaće je nešto niža, uz uključene PTT troškove.

Centar za izučavanje Tradicije - UKRONIJA
Gospodska 9, 11080 Beograd, Srbija
011/2611-660; 064/147-40-71; 063/483-917
ukronija@gmail.com

Autor:
dorijan.nuaj@gmail.com