U
okviru akcije "Serijski genocid oko Srebrenice i masovni zločin u njoj - a i mnogo šire" obznanjujem svoje umjetnine nastale u ranim 1990-im, zadahnute grozomornim
masakrima o kakvim se tada moglo čuti, čitati i gledati vezanim za brojne lokacije naknadno zasenjene ovom jednom, danas najizvikanijom. Stoga upozorenje za osetljive: ispod slede eksplicitni prizori (crteži, ne fotke!) zverstava koja uglavnom nisu žanrovski stilizovana. Dakle, ništa zombiji, ništa vukodlaci i alieni - samo ljudska stoka i njeni bezgranični sadizam, kanibalizam i nekrofilija.
![]() |
TO je "Goli ručak" – to je istina sveta – to je Čovek!
![]() |
KO, JEL JA? |
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgp_z03T1vwVrxTYdCVbbUdBiiSIrvapg6u2dh8qAofZM9KeLqWsInjaLqvlPpCi_pAsfuQbNQrLxkUnVQJ6ubzub3_OUe5yqE1Byl6VmHQx3gg5IpPQzTDONqxEMtZirrbZuveZqK8HiU/s640/suspiria+%25281%2529.jpg)
Pokušavao sam, na svoj
sopstveni način, da se suočim sa grozotama i njihovim antropološkim i
filozofskim implikacijama. Bilo mi je jasno da je površni sloj istorije,
ekonomije, geopolitike, gibanja tzv. "velikih sila" i odjeka
posthladnoratovskih promena – upravo to: površinski, i da iza toga ima nešto
dublje, iskonskije, da iza "velikih sila" leže neke "više sile", i da one nisu humane... niti čoveku naklonjene...
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj2s_RhF2R5P0_XVqQxEm5GeO3s45cJxYwGIClCfsyc4FklbB7G9oBO_JzT1zdM8g3kZaFIkgcejjBcRaGPwDEJG8QxVzAyauy8-xziFqP0L6iN62456CO8qK11P7BcXcFpM4byPEDVYlQ/s640/Tree+of+Life+%25282%2529.jpg)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivAY5IfYlHvQxsr21i4dWRXIMyEBUz26vCbOT0Q79LduTQByrA5uXW5CGu1n6fE5haPJ79esqWaBCMXNWntOnH2kwOPtvq5V_sYGN4QE4BRWgcXXWLKRZmU7D8GRIpot1oKaQaOju-Vb8/s640/mass+grave+%25282%2529.jpg)
Niti me je zanimalo da
crtam sela, crkve, džamije ili bilo kakva druga obeležja i znamenja koja bi
kontekstualizovala Nas i Njih, koja bi (in)direktno lupila pečat nacije ili
vere na telo žrtve. Zato su eksterijeri apstraktni, neodređeni - šume, ledine, pustinje - a ne konkretne balkanske lokacije. Zbog toga su sve žrtve ovde – gole. To su ogoljena tela, i
ogoljeni užas, bez maski i šminke koji ga "objašnjavaju" ili
"opravdavaju".
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiftAN4jAZyGkSi8tAFOv5NMQTjvvrDS4OtDoOObEL6qdvZWPAcUHs2JBThuQ3JVRXQdWyxuketZLJgcenQJyyF7jZwobYmovQAfpaVg3T_FD4-x504IatEtIyyukYLoFd2PddgdpGAZjw/s640/Father%252Cmother%252C+and+four+sons+2.jpg)
Umesto "Gledajte šta
nam rade!" ovi radovi pre pokušavaju da poruče "Gledajte šta radimo!" tj. šta možemo, i šta bismo mogli/hteli, u samo malo izmenjenim okolnostima. I pre nego što uskliknete "Ko, ja? Nema šanse!" pokušajte načas imaginativno da se izmestite iz relativno bezbednog okruženja nekoga čiji su dragi i voljeni živi i zdravi u mentalni sklop nekoga kome su najbliži - silovani, mučeni, pobijeni, pa mi onda pričajte o ljubavi, bratstvu i jedinstvu, o pomirenju i praštanju...
Kulminacija mojih tadašnjih opsesija bio je moj prvi roman, NAŽIVO. U pogovoru njegovog II izdanja kazao sam:
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJp9rZHgtUkP5DBBkoZi95Nh22WvvJmhgy7kL009q2vZHNYqtcale44gg1x0yE6sq606or_eXbojr2CgoI-McZGIXrGvUYN1s0OKDwRwpnacgdk63IIJ1PiVbb7Ldvphfzi9B5Y45M0Ho/s640/In+the+fridge.jpg)
Kulminacija mojih tadašnjih opsesija bio je moj prvi roman, NAŽIVO. U pogovoru njegovog II izdanja kazao sam:
Pomisao da grozote, koje sam u to vreme svake
večeri mogao da gledam u TV Dnevniku (i u zloglasnom Dnevnikovom Dodatku),
imaju svoju još razrađeniju, eksplicitniju i grozomorniju varijantu – naživo! –
i još da tamo neko papreno prodaje, odnosno plaća da bi ih gledao, potakla je
neku žicu i njene vibracije nastavile su da odjekuju u meni, tih dana. Jedna
stvar su bili fiktivni horori i specijalni efekti maske Rika Bejkera, a nešto
sasvim drugo (?) dokumentarni snimci klanja i mučenja koji su se, po svemu
sudeći, pravili istovremeno dok sam ja u relativnoj bezbednosti i dalje gledao
horor filmove. To me je navelo da se zapitam o svom odnosu prema svojoj
vajkadašnjoj fascinaciji tim žanrom, da se duboko zagledam u ogledalo i upitam
se – zašto, zapravo, volim taj horor, i da li bih isto tako voleo i te snimke
iz Bosne, da mi nekim čudom padnu u šake?
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhy2PvDg0b0EmDXaozx6Gc_yHaHkhVhes1H-sWXOJhvLEOXfLBWQRxgPbQF1DXSs8Ro21rxNknWnZO94fMoAxT_k2KW4euKjKET4EZezTDCQruJeu3YqI4bU5RRv4mY2NwWluFTHi0W6Qo/s640/Father%252Cmother%252C+and+four+sons.jpg)
Ovi crteži su, baš kao i NAŽIVO, tragovi mog
hrvanja s tim pitanjem.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuGg59zeS3kENBcfY-LSE_c2PlN69PuODMADmdqtQWsc6tT723GEdNXhsFnEodTQQsOOJQj2q-tcY9Ho-Zt-7jDUZCiTePdhh7-FRRFkMTQJdLZi5EEKBJkPLvCd85tXQzXCe2FbFOBxQ/s640/Scan10413+sm.jpg)
Napomena: neki od ovih
crteža rađeni su u većem formatu od mog skenera, pa tamo gde vidite čudan
frejming, kao da je nešto nevešto kadirano tj. sečeno, ili sliku podeljenu u
dva dela, znajte da je to zbog toga što skener nije mogao odjednom da uhvati
celu sliku.
skica: