***
3
Pogledah na velikom platnu, na jednom ranijem FEST-u, ovu
"doteranu" (remasterovanu, šta li) verziju Rubljova, i ne videh nikakvu primetnu razliku u odnosu na ono što
sam ranije gledo. Zapravo, ako sam ja dobro razumeo direktora fotografije,
Vadima Jusova, oni su restaurisali samo kolor deonicu, tj. zadnjih 5-6 minuta,
a CB deo (oko 2 sata i 40 min) je isti kao ranije.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiWDCHTLcGXkPjH_9c9ylm-choxST_Q4w0D7OWZYOxmBxAdP8ocbbJnc0AqjY00JslKaRxqogu4h5CmxKii6G5XJsit4B3PTLKdGQZSgPkmVC11qmgQJd3y9DI0pCpaFXMM52_DXndoSCM/s1600/Andrei+Rublev_Prologue.png)
Dobro, ok, ne osećam se
prevarenim, drago mi je da sam ga video na velikom platnu, ali... čak i nakon
ovog gledanja ostajem u misteriji: ZAŠTO je baš OVO toliko izvikan i
mega-hvaljen film kod svih živih, od Vuka Draškovića do Đorđa Kadijevića? Ima
tu, naravno, momenata vrednih hvale i poštovanja, pre svega na likovnom planu, ali da se toliki ljudi
KUNU u njega kao u vrh vrhova, kao u najbolji film ikada snimljen... zaista ne
vidim čemu?
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXdvcfnmR_17I4mrMaVr3ivuHDAFsA795oZVVWWR7cgD48ROn0gbiTcP2aLBovZf6t8yteVaaa2GW1R4Qqu9cz0FWeKgI3ZdT8AyVK2-94Uz7NITRgpE9FUZNs-tRuPRTT1_Wl2lmCU7U/s1600/andrei02.jpg)
Baš nedavno reprizirao sam
STALKERA, i stojim vam prav da je on mnogo bolji i gledljiviji i lepši i pametniji
film. Ne kažem da je RUBLJOV bez razloga hvaljen – ali kažem da jeste precenjen. Evo par primera:
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiaT2MKPYceDMypii7CzwTKwVbnWzdOdn7EYSUdc26b1hNtrf6HfU3ERU9O-1-fkm-1Yei04nRrPUJ5nx2TP9c8Ps6b2ZsyUA06lf6nwDS0hNnOIG8soD31uaSeToOXb4DbjOOm7wYL4G0/s1600/andrei-rublev-burnt-church-trim-2.jpg)
- Nepotrebno je razvučen! Zašto
gledati onu ludu kako se blesavi 20 minuta pre nego što ga skembaju? Zašto
gledati one Tatare kako se nadvlače tamte-vamte sa onom slaboumnom ženom dok ne
napusti Rubljova s njima?
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGY3B4CGgnizetRwrpD_kWKxv8YUaQg7s9lZb8yzAtDZT8mcy2D7XU61FYTp_gcTCSJ122yfYV8ENU8tHxwea1gaccLpk6GwtV62AEAgoEqA_yz8IS_5WKSFjs_ZTYSRPTIyoShAel5p4/s1600/rublev5.jpg)
- Stradanje onog konja (u
sceni napada na tvrđavu) je apsolutno neoprostivo i gnusno: a tek sad na velikom
ekranu videh i detalje koje na malom nisam primetio – naime, da se on ne samo
jadan sav slomio niz stepenice, nego se i gadno posekao tako da tu mlazevi krvi
sukljaju...
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-LT0u_p1xckFFSS6PS8N9KZnVTuPjdBlwmdEzM-z9m0orl9RSMSV6cvV5LTxs_IRruDNUePqN4GfONzJNU7PQFUUMcF41X0AWyjZhzODJmlAFufEhG1opzR1DI8kkkwNblNYJ3IPcteU/s1600/RUBLJOV+(1).jpg)
Sreća što je film crno-beo
pa se to krvoliptanje slabije vidi, inače... E, moj Tarkovski, kakav si ti
hrišćanin! Ubijaš sirotog konja za tvoje "remek-delo"! A kad sam kod toga, na
velikom platnu zapazio sam i da je nekoliko kokošaka besmisleno stradalo pod
konjskim kopitima pred kraj te iste scene, čini mi se...
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjT2qJdAmxDZdZBWJ-SMcnWqusZ3lF7sK8T0POBOBLgUY4GTJTp80Nzh-0FvoFp3IrHA0wJ9llWwTlzsPnKFKk6HU_qA6KNeRUzdKDPm457SoD_fxe9qPrERqpoj7lFPhfZJWrl3cap2v4/s1600/RUBLJOV+(4).jpg)
- Takođe, neki od
mnogohvaljenih set pisova koje svi uzdižu kao nedostižno dosezanje Nebesa
zapravo su tek tako, osrednji, solidni ali ništa posebno: npr. pagani koji se
brčkaju u reci... Čak je i Kustin đurđevdanski set pis na reci, iz DOMA ZA
VEŠANJE, lepši i bolji od ove scene... Ali jbg, to je TARKOVSKI, božji
izaslanik na zemlji, nedodirljivi (i neshvatljivi) GENIJE...
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJmX2kLMW46RfGI5YnPBYFAvMG3VUR4mY9XD8sfFn5YOEWe6eEc1sXUbXFJUaq0ejhJeW3rf8uOdd7rdnv7R259EZaiFzKZCGcbHx8pHfvSeNzKJ-OQqXqWLqxMGvrF7B03lc1YGuj0QM/s1600/andrei-rublev1.jpg)
A Rubljov je, je li,
VRHUNSKO UMETNICKO DELO... Znači, oni koji ga "ne osete" su... šta? Zasićeni
holivudskim fekalijama? Slaboumni? Osuđeni da gore u paklu? Antihristi? Ili prosto
– slepi da vide divotu i lepotu... OK, lepota nije sporna, ima tu odlično
uslikanih kadrova, ali priča... teme... ideje... Ma i'te molim vas! Čovek mora
da ima duboko u sebi "pravoslavni gen" i zajedno s njim pavlovljevski
refleks pred ortodoksnom ikonom pa da se spontano ushićuje time. Ako to nema,
džaba sve.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9xydTPce4iwgq0o2i7NzQIp3QpSrrZdw5dKU_qoeGHBWTlYvYgbDvLfomkvscduznEy38A8r9s6u0SW0I7iJfhajK1AFSiZFAlFGoNRXp2-i2JDLPIAmv_Dg4959LAMsqMUDOPm9CfE0/s1600/andrei-rublev-3-1.jpg)
Pri oceni ovog filma teško
je opredeliti se samo za jednu od ekstremnih opcija (udivljenje – gnušanje),
jer meni je RUBLJOV ni tamo ni ovamo... Ima dobrih, ima odličnih i ima
izvanrednih deonica, ali ima i slabih, osrednjih... te je stoga, u najboljem,
to "krnje remek-delo" a nikako "apsolutno"... Mada, nazvati
ga i "krnje remek-delo" je previše popustljivo: to je jedna lepa
trojka, i ništa više.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhc73FBcFIVgHrQ9Q9pIRborJ1mT4PcvY-N6XiMaTEjP4Q5xgZ813pdKedYw-jrXHZsPG69EGsFMRlk1M3QItyT39W45AZUafBa7wFjb5MBfjyoacLsSX901kj2Ya2D31qB8FGMTaaUjTk/s1600/tar048.jpg)
Recimo,
RUBLJOV previše filmskog vremena troši na scene od marginalnog značaja za
osnovnu temu (a to bi trebalo da budu muke, dileme i priključenija jednog
umetnika), a onda kad shvati da o temi ništa nije (po)kazao – TARKOVSKI uzme pa
snimi predugu scenu dijaloga, u kojoj se verbalno
tematizuje ono što je trebalo da se zapravo vizuelizuje.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_-StdzvpppiRmTP9XusHLFie7fInCg6saDLB6N7xBykEctqbikkUTMGcqpeLN0PGlKyHIXTvy7sPWPyADnyoz-nnukLBCUlitycWc88Xz6gugrkPeDFIxPmcJ_d6c25Js03rbeImjoos/s1600/Andrei-Rublev-005.jpg)
STALKER mi u tom smislu
više leži, jer – iako i on pati od tih patetičnih kvazifilozofskih naklapanja i
čitanja pojezije – svoje glavne poente uspeva da vizuelizuje, da ih filmski
iskaže na toliko ubedljiv i nezaboravan i unikatan način da se sav onaj
bla-bla-blaaa u njemu može ladno iseći bez štete po film. To nije slučaj sa RUBLJOVIM,
gde ako isečeš te dve predugačke dijaloške scene dobijaš film – o čemu, zapravo?
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4XOyPwXKLrgoc0ot0XEESxAI8iptPqy-_4CEIZKVwwSUDSMAfjz5FHI0-t0-TnIbSHX08OU-FO58nlyeR3QQYaFQ5pm8clwe-inPyevj9GjmXrJLVAX0bVqJn_BHD4Jo2n8qfeLMWx4E/s1600/Andrei-Rublev-006.jpg)
Sem toga, STALKER je
interpretativno otvoreniji, ambivalentniji, kompleksniji – dok to o čemu je RUBLJOV
bude u filmu vrlo jasno, i očigledno, i nedvosmisleno, što ga kao umetničko
delo ipak stavlja na stepenicu ili dve niže od STALKERA. Nema tu ironije, nema
ambivalentnosti: šta je imao da kaže, kazao je, i nakitio nekim slikama, ali
nema dubioze niti dubine.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEita8QKpVHuBJY4OUqF8fKwXlI9u4tPJhOXDBha4ICQKUKPKEck-_-SrZ3J0l2qSkqmRKgKd3QgCEL5zP49ktXTU9lK8l0LnIPiuf7cSRTYEpbmqfRLIYPVtu1n72UgzxEbO-LotzIPGO4/s1600/review_AndreiRublev.jpg)
Sem toga, no
animal was hurt or inhumanely treated during the making of STALKER –
što se ne može reći za RUBLJOVA. U potonjem, pored mnogopominjanog ali još
neprežaljenog konja, imamo i (najmanje!) jednu sirotu kokošku koju pregaze
besni Tatari svojim konjima: vrlo se jasno vidi u jednom kadru iz ptičje
perspektive leš bele kokoške koja nije uspela na vreme da se skloni.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrjYcdmFlyqQkLeM-plE2WJg-VKOA7J8toja5xz3OopHQJcXWscB3Vvw1CQMh4xXTAfh79JC-PrSKxWW3bR33uNH5_ldOjBZRBma39PPCZNniReI1sRD8EJHL8tcTZMZPDpRa42Rjt_R8/s1600/rublev3.jpg)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBkTM1oiVvX32JNM5gCR9i7aESWuhqQW6IOfLUsGPZFV8udQENTkNcvo4kHgkupQAcTN8Poek2B7Hq7rLx9MHI-qT6wWe1wKIBGtEsWpPumTxDL07-VJQHnGL3Oa9IRaiwaW_Vxz0Vb70/s1600/RUBLJOV+(2).jpg)
I nemojte mi reći da je i
ona bila spremna za klanje (kao što je, navodno, slučaj s onim konjem, kao - pozajmljenim
iz mesare), jer to tako kopitama izgaženo meso više nije nizašta. Znači, sirota
koka se izlegla iz jajeta, bila slatko umiljato žuto pile, i kljucala,
kljucala, i rasla i rasla, i ko zna da li je ikada pevca osetila na sebi kako
je zaljubljeno gazi i kljuje iza ušiju – dok nije došao taj Tatarkovski i
zgazio je svojim kopitima! I sve to zarad "umetnosti"! Ma dajte,
molim vas!
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6bvDWyLRxq7ArfC-2Yp8D1fVmN07R4JN2Tp0_WcTslW3m85GpMiWBFldlpKyThT9vXwYwnQTasU51n2h775oXK_sEaQ35AsGYTDs1N9_rZdIETmWQ2FF2kw3mCqTTOSiqNs6Ah1P9iqw/s1600/RUBLJOV+(3).jpg)
A posle svi prozivaju Ruđera
Deodata, autora filma daleko boljeg od RUBLJOVA (da, mislim, i pred svakim
sudom u nekoj pravnoj državi ću braniti stav da je CANNIBAL
HOLOCAUST daleko bolji film od RUBLJOVA).
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6ELW7mW3iTA5UuTvlWL7GZxHxcULHeWKnAyS_kCw8EH186lkuJr2l4tQaKugEhVMc-VTkHg9FlCpdz4o444LfLvov-YdoqdNlYuWZfLRbekI-JyAjoc40kzTvg0PByK_-FMqtN50eBKw/s1600/RUBLJOV+(5).jpg)
A Tarkovskog niko ne
proziva! Ruđero je barem te životinjke žrtvovao sa smislom i poentom, njihove
smrti su zaiste bile neophodne za film – dok je ovo u Rubljovu golo
iživljavanje.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0oqGIMH5udzW2_NRMSjD9UhuvGLnCvBrupSu3T-KmjcjFvxFtHUOwJY5rcprbzSlVlDPH1DQYqCrZnLRQ8LgNatMMAvZ4OGPznjEUd-3ERetjdD1CUHRg-48-jWPWGjvhJsny3ILVQng/s1600/RUBLJOV+(6).jpg)