уторак, 28. новембар 2023.

SUITABLE FLESH (2023)


**(*)

3-

S velikim sam nadama čekao ovaj film: kako i ne bih, kad mi je još pokojni Stjuart Gordon, pre tačno 13 godina, na Fantaziji, pričao na uvce, tj. u diktafon o ideji/scenariju koji je pisao zajedno sa Denisom Paolijem, svojim starim i čestim saradnikom na brojnim filmovima, uključujući HPL adaptacije.

Pre svega, Lavkraftova priča „Stvar pred vratima“ (imate je u Orfelinovom NEKRONOMIKONU) sadrži ozbiljne potencijale za savremenu reimaginaciju, sa svojim body-hopping i gender-hopping aspektima – a ko je bolji za to nego tandem Gordon-Paoli?

Istina, ovog puta samo Paoli potpisuje scenario, i nejasno je koliko je ova snimljena verzija menjana u odnosu na ono što je zajedno s Gordonom pisao, ali pošto nada umire poslednja, mislio sam da je i sam Paoli –veteran iz REANIMATORA i FROM BEYOND – bolji od ma kojeg današnjeg B-movie pedlera.

Tu su i drugi veterani – Brajan Juzna kao jedan od producenata; Barbara U Sve Se Meša Krampton, fino ostarila glumica iz REANIMATORA i FROM BEYOND, kao i prinove u vidu mlađih glumaca i ne tako mladog reditelja, Džoa Linča (koji potpisuje jedan dobar nastavak WRONG TURNA i malo toga zaista vrednog, sem ovde-onde, u tragovima).

I na kraju imamo – šta? Pa, jedan tek osrednji filmić, zabavniji na papiru/ekranu, nego dok traje, a još manje u „aftertejstu“, jer kad ga odgledate možete posle iritirajuće pesmice na odjavnoj špici samo da slegnete ramenima, kažete neku otrcotinu tipa „Pa, u današnje krizno vreme gledo sam i mnogo veća sranja“ i – zaboravite ga već par dana kasnije.

Šteta. Heder Grejem je bila itekako voljna i orna da se unosi više nego što ček nalaže, dala je sve od sebe, tj. koliko joj je scenario omogućio, a isto se može reći i za onog klinca iz THE BABYSITTER, Džudu Luisa, koji se takođe beči i krevelji za sve pare, i prilično ubedljivo prikazuje taj rascep u ličnosti – odnosno, upad druge, matore duše u svoje mlađahno telo.

Nažalost, scenario je poludupast, zadržava se na površini, na dosetci, na dobrom uan-lajneru, na zamisli, ali i ne pokušava da nešto ozbiljnije istraži, preispita, da nešto konzistentno podrije, nego sve onako, takne, makne, i odma ide dalje. Iako u sadašnjim permisivnijim vremenima ima mogućnost da ide dalje i dublje u perverziju, u explicitnost po rodnim i sexualnim pitanjima, bizarno je da je Lavkraftova „puritanska“ priča, sa svojim implikacijama, znatno morbidnija i provokativnija od ove, 21-vekovne!

Kod HPL-a smo imali Tatka, crnog maga, koji svoju „dušu“ (esenciju) prebaci u telo svoje Ćerke, faute de mieux, ali pošto su žene, je li, inferiorna bića (tako veruje taj lik), to je samo privremeno rešenje da izbegne propadanje svog matorog tela, pre nego što se prebaci u telo njenog Muža (jer ipak, suprajz, muško telo je prikladnije telo za obitavanje muškog duha, šta god vam današnji trans-ideolozi posthumanizma tvrdili).

Sve su ove HPL-ove ideje izrazito „problematične“ u današnje vreme: zato HPL i jeste kenselovan – ali ne sasvim, pošto je Zlatna Koka, pa zato svako ko ga muze šlepajući se na njegovo ime mora istovremeno da pere ruke od njega: „Oću HPL pare al mi malo gadno to o čemu on piše!“ Danas su „trans“ prava uber alles, pa se implicira --- svašta nešto što bi zgrozilo starog dobrog HPL-a --- ukratko, „normalizovano“ je obitavanje „ženskih“ duša u muškim telima, i obrnuto, i još razna hormonalno nakljukana hermafroditska među-tela pride. Ova bi HPL priča bila savršen povod da se preispitaju ti današnji (a i klasični) nazori, ali ipak u rukama nekoga ambicioznijeg i misaonijeg.

Iako Paoli nije budala – on je profesor književnosti i, ponavljam, koscenarista klasičnih genijalnosti REANIMATOR i FROM BEYOND – ali mora se reći da on takođe odavno nije ni prolećno pilence. Sa svojih sto godina, a BEZ GORDONA, koji je ipak bio primetno vickastiji i subverzivniji i luđi deo tog dueta, Paoli potpisuje scenario koji, kažem, ne ode dovoljno daleko ni u čemu – ni u implikacijama zapleta/ideja, ni u dramskim potencijalima premise, a vala ni u prostom entertejment veljuu – jer film je, ipak, prilično tanak i sa krvlju i sa drugim extravagancijama body horror provenijencije, na kakve smo navikli u ranijim Gordon-HPL-ludorijama.

Ovog puta zaplet počinje sa muškom dušom (tatka) u muškom telu (sina) – dakle, odbačena je cela ta fora sa muško-ženskim nadjačavanjem – ALI, kasnije saznamo da TO što skače iz tela u telo nije tatkov duh, nego duša koja je skakala kroz vekove, a tatko je samo bio poslednji, tj. prethodni crnomagijaš-recipijent, odnosno „prikladno meso“. Uzgred, naslov PRIKLADNO MESO smisleno bi legao na HPL priču, ali ne i na ovu njenu adaptaciju, jer nigde se u ovom ovde zapletu ne implicira da uopšte postoji tako nešto kao prikladno meso: SVAKO je meso u ovom scenariju prikladno, i muško i žensko.

Krupna inovacija/odmak od HPL priče je u motivaciji „duše“ za re-inkarnaciju. Kod HPLa je to bilo: „Bem ti ovaj krš od matorog, sve nesposobnijeg tela da nosi moj velelepni duh, moram ga utrapiti u mlađe, jače telo – poželjno muško, jer samo mi još menstruacije i hormonalne bure fale na svu muku Cogito Ergo Suma.“ Kod Paolija to je: „Bem ti ovu beskrajnu egzistenciju kroz vekove, dosadno bre, smorih se od stalno jedna te ista sranja, daj da malo isprobam neke nove stvari, nove uglove, da osetim kako je ženi kad je jebe muškarac a da ne moram zbog toga da postanem peđer i tomu slično“.

Ovo je legitimna izmena. Ako ja nisam sasvim zadovoljen ovim filmom, to nije zato što sam zadrti Lavkraftovac koji traži da se u dlaku poštuju teme i ideje Velikog Starca: jok, pa i Gordon se zezao s njima i ranije; legitimno je i Paoli da nešto sasvim drugo pokuša s tom pričom, i tema koju sam skicirao gore u navodnicima više je nego potentna, zabavna i plodotvorna – u teoriji. U praksi se od ovog „ajd da malo stvari vidimo/osetimo iz ženskog ugla“ svodi na jedva razrađeni gimik i par sitnih fazona, dok se i likovi i motivacije i međuigre svedu na nedokuvanost i lejm kraj u kojem je sasvim nebitno ko je u čijem telu kada i kako završio/la/lo/li/le/la jer je već znatno vreme pre tog kraja prestalo da nas bude briga za inicijalne likove i njine preobražaje.

Plus je kod HPL-a izvučen maximum iz ogavne ideje: da ti duh bude zarobljen u mrtvoj telesini, u gnusno trulom lešu, u vreći pokvarenog, nimalo prikladnog mesa – što je istovremeno genijalno duboka egzistencijalna ideja (jer svi smo mi vreće creva i mesa, u laganom truljenju) i moćno jeziva horor zamisao za košmare koja u duboku senku baca klasični košmar „živ sahranjen“. Šta je gore nego biti živ sahranjen (E. A. POE)? Biti „živ sahranjen“ tj. zarobljen u truloj lešini (H.P. LOVECRAFT)! Avaj, u filmu je to jedva nagovešteno, jer njega više zanima pubertetlijsko vaćarenje na nivou direct to video soft erotic filmića iz 1990-ih.

Plus su kamera + scenografija neupečatljivi, baš kao i izrazito nenadahnuta muzika, kao i svi sporedni glumci (izuzev ok Barbare K), koji su tim upadljivije slabiji pored Grejemove i Luisa koji se baš muški, odnosno ženski trude!

Ovaj film po ko zna koji put pokazuje da je HPL-ov „palp“ zavodljiv: sebi privlači isključivo B-filmmejkere, zainteresovane (i sposobne) samo za pulpu, a zapravo se radi o materijalu koji zahteva A-level mislioce, stvaraoce, umetnike koji će imati kapaciteta i umeti da se rvu sa gigantskim temama i idejama koje im je HPL lukavo i potentno zavukao u redovima i između njih. 

петак, 24. новембар 2023.

WHEN EVIL LURKS (2023)

**(*) 

3-

Da sam dobio 200.000 din svaki put kad me je neko u zadnjih mesec dana pitao „Gule, jesi gledo ovaj film WHEN EVIL LURKS, kakav je, valja li?“ – sad bih već bio milioner!

Valjda se internetima proširila fama da je to nekakav horor strašno šokantan, žestok, uznemirujuć… Pa, ok, nije da u ovom Argentincu nema gadnih stvari, a ni đeca ih nisu pošteđena kao u američkim filmovima, ali to teško da je kvalitet po sebi.

U svakom slučaju, od reditelja precenjenog ATERRADOS / TERRIFIED dolazi još jedan preterano hajpovani horor sa odličnim, gadno-gnjecavim maskama i splaterom, sa nekoliko jezivih, inventivnih horor scena ili bar zamisli, sa spremnošću da se ide u morbidariju i beznađe – ali to, ponovo, kao i u prethodnom mu filmu, dolazi u klimavoj dramaturgiji, sa uninvolving likovima i sa, ponovo, nedovoljno definisanom „mitologijom“.

Kao što u TERRIFIED nismo imali ni naznaku ko/šta je ono čudo koje spopada (nezanimljive) ljude u jednom predgrađu, tako i ovde nemamo ni nagoveštaj o tome koji i kakvi demoni (iz koje mitologije, if any) opsedaju ljude, i kako ih biraju, po kom principu, ulaze li u bilo koga, bilo kako, ili s nekim odabirom, intencijama – da li ih je iko ikako prizvao, dal doslovno, invokacijom, dal prenosno, nekim zlodelima i gresima. Ništa od toga ne znamo. Oni su tu, i ulaze u neke ljude, a u neke ne, i to je već prihvaćeno kao premisa na nivou celog društva.

Plus, demoni (ili, prostije, Zlo) ovde nemaju moralističku/metafizičku motivaciju kao u skoro bukvalno svim filmovima o posednutosti od EXORCISTA pa nadalje do danas: odavno je prihvaćena konvencija da Demon zapravo hoće da pažljivo odabranu Osobu s Greškom iskušava (čačkajući taj neki greh iz dalje ili bliže prošlosti), navodi na Zlo, na Odricanje od Boga, odnosno da indirektno nevernika kroz suočenje s Demonom privoli dobrom Bogu jedinome, amin.

Ništa takvo nemamo ovde – i to je donekle osvežavajuće. Zlo ovde nikoga ne kuša, a ponajmanje teži da nekog nepoćudnog Ateistu na kraju natera da prigrli Majčicu Crkvu i da joj donira sva svoja zemaljska blaga (jer Crkvi nikad dovoljno blaga! vole popovi/trutovi raskoš, pa to ti je!). Zlo je ovde primarno, primordijalno, pagansko u svojoj banalnoj prostodušnosti: ono će da vas natera da ubijete svoje najvoljenije, a onda i sve ostale, i to je sve. Crkve su mrtve, bog je mrtav, kaže nam se u filmu. A Demoni se još koprcaju, mada zašto u trulim ljudskim telima, nije najjasnije.

Dobro to počinje, pucnjima u noći, i nalaženjem jednog čudno napola presečenog ljudskog tela; ali kako se dalje razvija, storiteling sve više zavisi ili od proizvoljnosti ili od zaista imbecilnih odluka likova, od kojih šnjur nosi ta da jednog gnusno trulog posednutog debeljka prosto bace u prikolicu i odvezu jedno 400 km dalje od svojih kućeraka, i da ga tamo bace u jarak, pa nek neko drugi trlja glavu s njim – kao da je to lipsala srpska svinja koju srpski domaćin odveze da baci u obližnju srpsku reku ili mrtvaju da trune, a ne Zlo inkarnisano koje će da se širi po tuđem komšiluku.

I nakon toga imamo trpeti nesnosno iritantne glavne likove (dvojicu braće) i njihove debilne odluke i ponašanja (pravilo: „nikako ne raditi ovo!“; *debil: uradi; sranje usledi; i stalno tako, sve do kraha), a sve što nam je motivacija da istrajemo u tome jeste – koju li je neprijatnu zamisao reditelj imao sledeću na pameti. Pritom, nadalje, njegova imaginacija je sve tanja, narativni drajv sve mlitaviji, a njegovi pokušaji da ga oživi i prodrma prilično su jeftini, previše vulgarno melodramatični za moj ukus.

Školski primer ovoga: u jednoj sceni se dešava jedno 5-6 stvari istovremeno, niko nikog ne sluša, i svi se deru, ili jauču, ili se svađaju – došo bivši muž bivšoj ženi da pokupi svoju nebivšu decu, ali bez najave, i dok se ona i njen novi mužić raspravljaju s ovim, istovremeno njegova ćerčica prilazi preblizu kućnom kučetu u koje je ušlo Zlo, dok istovremeno (!) njegov autistični sin sve više neartikulisano njače i jauče, i onda kuče zgrabi zavrat curicu i odnese je odatle – i onda kreće jurnjava po komšiluku za njim, pri čemu se na sceni pojavi i policija, i svi se opet deru na sve, a autista i dalje njače i zavija, a majka uplakana urliče i vapije do nebesa, a tatko se raspravlja s pajkanima, a kuče juri dalje s curom kao s lutkom u zubima, i tako dalje i tako bliže… Ukratko, prava jedna sinišopavićevska zavrzlama i ujdurma, jedna usiljena frenetičnost koja je više iritirajuća nego zastrašujuća.

A nešto nalik toj presudi može se nalepiti i na čitav film: njegove narativne i motivacijske nekoherencije i proizvoljnosti više iritiraju nego što zastrašuju – iako, ponavljam, efekti maske su odlični, i ima tu nekih nadahnutih gadosti i krvopljusa, i rediteljskih egzibicija, i mračnih (nerazrađenih) idejica, zbog kojih ovo vredi pogledati, ali sa smanjenim očekivanjima.

P.S. Kad smo već kod opsednutosti demonima, obaveštavam vas da još nisam pogledao THE EXORCIST: BELIEVER (2023), i ne znam kad ću. Treba da se nađem u zaista posebnom moodu za hate watch, jer sam apsolutno siguran, na neviđeno, da je film neopevano govnište: počinitelj prethodne tri HELOVIN travestije može od te ionako pipave priče, na kojoj su se i daleko veštiji i umniji saplitali, da napravi samo paradu kiča i budalaština. To nema teorije da bude više od ** (2), u najboljem, a verovatno je više nešto kao 1+.

уторак, 21. новембар 2023.

ZADUŠNICE PROMOCIJA i druge vesti



            Moj četvrti horor roman polagano ulazi među narod i izaziva određene reakcije. Evo najnovijih vesti i najava vezanih za njega.

 

1) PROMOCIJA

 

Kragujevac

četvrtak 23. novembar,

u 19 sati,

Galerija Biblioteke Vuk Karadžić

ul. dr Zorana Đinđića 10


Razgovor/predavanje o hororu u srpskoj književnosti i na filmu

i promocija opusa/poetike

i najnovijeg romana Dejana Ognjanovića.

Razgovor vodi Miloš Milojević.

Kragujevčani i svi koji se u njemu zateknete te večeri – svratite na horor druženje.

 

 

2) TV GOSTOVANJE (Kopernikus):

Otišao sam na TV Kopernikus, 25 minuta pričao o hororu i ZADUŠNICAMA, a onda se desilo nešto što niko nije očekivao!

25 minuta horora, u tri popodne, kad je narod najranjiviji za prijem sublimiranih poruka.

 

Šokantni VIDEO (18+) pogledajte OVDE:

https://www.youtube.com/watch?v=_nKGg26921k

 

 

3) TV GOSTOVANJE (RTS 2)

SREDA, 22. NOV 2023,  21:45

Emisija „Kulturni centar“

Kažu: „U novom izdanju Kulturnog centra proučavamo fenomen samizdat književnosti.“

U tom kontekstu govoriću i ja, dakle kao pisac koji je odabrao da svoju prozu objavljuje sam, bez posrednika, tzv. velikih izdavača. Zašto tako? Pogledajte u prilogu.

 

 

4) REAKCIJE ČITALACA

Na fejsbuku je književni prof. dr i poznavalac domaće književne fantastike napisala:

 

 

5) REAKCIJE ČITALACA (Gudrids)

Na Gudridsu se od moje prethodne zadušničke blog-objave pojavilo još nekoliko rivjua, iz kojih izdvajam sledeće.

 

„Crnohumorni karakter Zadušnica predstavlja pravo iznenađenje, koje u početku neizbežno izaziva skepsu čitaoca. Međutim, autorovo radikalno odstupanje od utabanog stila u ovom slučaju ne da ne razočarava, nego Ognjanovića, potpuno neočekivano, stavlja u red velikih satiričara. Ne bih baš da tvrdim da su Zadušnice nešto poput hibrida Nušića, Romera i Resident Evil-a smeštenog u kontekst sadašnje Srbije, ali nisu ni daleko od toga.“ 

- Vojislav Gavrilović

 

„Nesto drugacije od njegovih rethodnih knjiga ali covek tako lepo pise, da moze da pise koji hoce zanr.“

- Stanko

 

„Nisam dobio ono što sam tražio i očekivao, već sam dobio ono što sam trebao, a to je dobra zabava i smeh. Roman se brzo čita, nema dosadnih delova.“

- Taske

 

„Dajem peticu kao jedan prosečni čitalac, jer me roman zabavio, šokirao, zainteresovao. Ovako nešto niste čitali! Pouke izvučene iz perioda pandemije koronom su vrlo lepo iskorišćene, kao i trenutna (decenijska) situacija u državi. Neću “spojlovati”, ima fantastičnih momenata!“

- Nenad

 

„Kao da sam ponovo čitao "Čujte, Srbi, čuvajte se sebe" ali ovoga puta u vidu satirične horor fikcije. "Dr Ghoul" kao vrsni poznavalac spisateljskih metoda starih i novih majstora, predstavnika žanra, vešto ih primenjuje na srpsko podneblje, bez zadrške, sa zanimljivim referencama na domaća i strana filmska i književna ostvarenja.“

- Ivan Ivković

 

            Ove rivjue možete u celosti pročitati na Gudridsu – pa tamo, slobodno, ostavite i svoju ocenu i osvrt. Evo OVDE: https://www.goodreads.com/book/show/200315572-zadu-nice

 

 

6) PRIKAZ NA BLOGU

Vrlo fin osvrt na moje nedelo čitajte na blogu VAULT OF CHAOS - OVDE:

http://vaultofchaos.blogspot.com/2023/10/dejan-ognjanovic-zadusnice.html

 

 

7) NEVOLJE S POŠTOM

Već mesec dana u Srbiji traje obustava rada mnogih poštanskih centara, uključujući dva glavna – Beograd i Novi Sad. Zbog toga mi najmanje 50-ak pošiljki trenutno još uvek čami zatočeno na putu ka pretplatnicima, iako su neke poslate još pre mesec dana, ili barem pre tri nedelje. Nažalost, na to nemam nikakvog uticaja – ali tu je TRACKING, i svaka će doći na svoje odredište, ne brigajte.

Na sajtu Pošte piše:

„Javno preduzeće „Pošta Srbije ” obaveštava javnost da poštanski centri u Beogradu i Novom Sadu od danas (17.11) funkcionišu i da će svoj rad nastaviti i tokom vikenda, u tri smene.

Potpuna normalizacija poštanskog saobraćaja u čitavoj Srbiji može se očekivati početkom naredne nedelje. Ovo znači da građani Srbije, partneri i korisnici sve pošiljke mogu očekivati u svojim poštanskim sandučićima u narednim danima.“

Ne bih se ja baš kladio u sve što ta lažovska institucija na sajtu objavljuje, jer i u prethodnim danima bilo je laži o „dogovoru“ sa štrajkačima itd. Ipak, rešio sam da okušam sreću i da, nakon dugotrajne zadrške, ipak (u ponedeljak, 20.11) pošaljem nekoliko paketa u Novi Sad, pa da vidimo šta će da se desi… Većina vas ostalih, u drugim delovima Srbije, trebalo bi da je dosad dobila svoje primerke – pa, javite se s nekim reakcijama, osvrtima, komentarima, kritikama.

Ako ste u Beogradu i nestrpljivi ste da dođete do mojih knjiga (ne samo do ZADUŠNICA, nego i ranijih), trebalo bi da budem na Festivalu autorskog filma od nedelje do utorka, pa mi se slobodno javite na mejl radi dogovora, da vam ponesem koji primerak na neku od projekcija na koje idem (vidi moj prethodni post o FAF-u). Ovo ne važi za pretplatnike - vaši su primerci odavno potpisani, spakovani, adresirani, i poslati - a onda zaustavljeni u Pošti... Njih ćete dobiti od poštara u narednim danima; tako barem kažu. 

недеља, 19. новембар 2023.

Šta gledati na Festivalu autorskog filma?


29. FAF održava se ove godine u terminu 24. novembar - 1. decembar 2023.

Ovaj svet, ove 2023. jeste na putu, možda kao nijedan svet pre nas – od tehnologije, robotike i medicine do sfere ratovanja, politike i ekonomije. Ali kuda se to zaputio današnji čovek?, kao da se pitaju svi naši ovogodišnji autori. I može li mu sve znanje i mudrost svih civilizacija prošlosti na tom putu još ikako pomoći?

Odgovore na ta pitanja potražite naročito u filmovima koje sam sebi pribeležio da ih obavezno overim.

Navodim ih po redosledu prioriteta, odnosno visine mojih očekivanja.

 

 

POOR THINGS -Yorgos Lanthimos

Erotska drama po motivima Frankenštajna (kreatura je žena!), od strane ludog Grka.

 

THE THEORY OF EVERYTHING

Godina je 1962. i Johanes, doktor fizike, putuje sa svojim nadređenim na naučni skup u Alpima, gde dolazi do niza čudnih incidenata. Upoznaje Karin, misterioznu džez pijanistkinju koja zna mnogo o njemu. Ubrzo, neobjašnjive smrti se nagomilavaju, a Johanes pokušava da otkrije tajnu planine.

 

THE ANIMAL KINGDOM

Belgijska fantasy-drama o tatku i sinu, tinejdžeru, u svetu u kojem se ljudi postepeno pretvaraju u životinje. Doslovno.

 

INFESTED

Francuski džinovski ljudožderski pauci usred FAFA! Pa to se mora videti!

 

COPENHAGEN DOES NOT EXIST



Bizarna danska ljubavna (?) drama sa Zlatkom Burićem.

 

ONLY THE RIVER FLOWS

Kineski neonoar o pajkanu u provinciji koji istražuje ubistvo neke žene.

 

DAAAAAALI! - Quentin Dupieux

Dupje. Dali. Blesavljenje.

 

LOST COUNTRY - Vladimir Perišić

Ovo je više nešto kao hate watch, ali šta ga znam, ne deluje da je gnusoba nivoa ORDINARY PEOPLE.

 

 

U repriznom programu svakako na velikom platnu valja ponoviti:

 

NOSTALGHIA - Andrei Tarkovsky

 

MOST - Hajrudin Krvavac

 

PAT GARRETT & BILLY THE KID - Sam Peckinpah

 

CHEYENNЕ AUTUMN - John Ford


DETALJNIJE O SVIM FILMOVIMA, SATNICAMA ITD, POGLEDAJTE OVDEhttps://faf.rs/

 

четвртак, 16. новембар 2023.

Okrugli sto o Đorđu Kadijeviću

 

Obaveštavam vas s velikim zadovoljstvom i ponosom da će Đorđe Kadijević biti gost Niša na jednom dešavanju čiji je deo upriličen njemu u čast. Podrazumeva se da ću i ja uzeti učešće na ovom omažu pioniru srpskog horor filma.

mesto dešavanja

Međunarodna kolonija filmske kritike „Niš 2023“ biće organizovana 17. i 18. novembra u prostorijama Centra za stručno usavršavanje (ul. Pariske Komune, blizu škole Sveti Sava) najavio je organizator te manifestacije, Niški kulturni centar.

Šesta po redu kolonija filmske kritike, kako je rečeno u najavi, okupiće desetak učesnika, a specijalni gost biće pisac, režiser i scenarista Đorđe Kadijević.

APDEJT: Đorđe je u zadnji čas otkazao iz zdravstvenih razloga. Sve se odigrava po planu, osim njegovog prisustva.

Prvi dan kolonije biće većim delom posvećen, u formi okruglog stola sa dve sesije, upravo Кadijeviću, autoru koji je ostvario neke od najboljih srpskih i jugoslovenskih filmova svih vremena.

Istoga dana biće predstavljena najnovija knjiga Božidara Zečevića Zatamnjeni ekran, da bi potom usledilo predstavljanje projekta „Filmoskopija – decentralizovana kritika“ sa projekcijom filma Teret Ognjena Glavonića.

Drugog dana kolonije na dnevnom redu biće organizovana radionica filmske kritike za srednjoškolce pod rukovodstvom mentora Ivone Đurić i Ane Filipović.

U Niškom kulturnom centru su istakli da Međunarodnu koloniju „Niš 2023“ organizuju „svesni činjenice da je filmska kritika, iako ima značajan uticaj na vaspitavanje i sazrevanje filmskog ukusa kod mlađih filmofilskih naraštaja, sve zapostavljenija kinematografska delatnost“.

rasprodato

 Učesnici kolonije: Božidar Zečević, Aleksandar Erdeljanović, mr Radenko Ranković, Saša Radojević, Igor Stanojević, dr Marko Pišev, Dragan Kovačević, Goran Mitić, Ivona Đurić, Ana Filipović, Branislav Miltojević, dr Dejan Ognjanović, Dejan Dabić i Srđan Savić.

 

Specijalni gost: Đorđe Kadijević.

 

Program:

 

Petak, 17. 11. 2023.


11.00 – 13.30 Autor u fokusu: ĐORĐE KADIJEVIĆ (1. deo sesije)


15.00 – 17.30 Autor u fokusu: ĐORĐE KADIJEVIĆ (2. deo sesije)


18.00 Predstavljanje knjige ZATAMNjENI EKRAN autora Božidara Zečevića (u izdanju „Katene mundi”)


19.00 Predstavljanje projekta FILMOSKOPIJA – DECENTRALIZOVANA KRITIKA


19.30 Edukativna nekomercijalna projekcija dugometražnog igranog filma TERET autora Ognjena Glavonića (2018, 98’)


Mesto dešavanja: Centar za stručno usavršavanje Niš

 

Na okrugli sto ulaz je slobodan za sve zainteresovane.

 

Posebnu pažnju vam skrećem na tri izlaganja koja će se baviti Kadijevićevim horor filmovima. Evo njihovih sažetaka.

 

Kazna bez zločina u delu Đorđa Kadijevića

- Igor Stanojević

Kroz filmove Đorđa Kadijevića provlači se motiv naivnog protagoniste koji igrom slučaja naleće na progonitelje ili mučitelje volšebnih pobuda. On ovim entitetima kao da duguje okajanje naizgled nepostojećih grehova. Da li je on zaista grešan, i koji je njegov greh? Kakva je priroda njegovog iskupljenja, i šta je njegov plod? Filmovi u fokusu: Štićenik, Devičanska svirka, Leptirica, Sveto mesto, Napadač i Pohod.

 

Čudovišni hronotopi u filmovima Đorđa Kadijevića

- Dr Marko Pišev

Svoju tezu o učestaloj zastupljenosti liminalnih mesta koja su pogodna za suočavanje s demonskim/monstruoznim Drugim autor potvrđuje analizom tzv. mesta straha u četiri Kadijevićeva filma – starog zamka u Devičanskoj svirci (1973), vodenice u Leptirici (1973), duševne bolnice u Štićeniku (1973) i stare crkve u Svetom mestu (1990). U svim spomenutim slučajevima reč je o „ambivalentno percipiranim i kulturnim značenjima nabijenim prostorima“, koji u Kadijevićevim filmovima doživljavaju određenu semantičku nadogradnju u odnosu na značenja koja specifična „mesta straha“ imaju u tradicionalnom predanju.

 

Nelagoda sa žanrom: Kadijevićevi filmovi strave između intencije i recepcije

- Dejan Ognjanović

            U ovom izlaganju analiziram novinske napise iz vremena nastanka i prikazivanja ciklusa „Priče tajanstva i mašte“ na TV Beograd, krajem marta i u aprilu 1973. Reči tadašnjih novinara i kritičara navode se, kao i Kadijevićeve najave tih filmova strave, i analiziraju se u pet aspekata: 1) činjenice i planovi produkcije, 2) očekivanja i najave štampe, 3) intencije autora, 4) reakcije medija na prikazane filmove i 5) reakcije publike na prikazane filmove. Ovi napisi vredni su dokumenti za razumevanje kulturne klime u koju su, praktično niotkuda, početkom 1970-ih prodrli prvi filmovi strave, kao i za shvatanje namera i poetskih principa samog autora, Đorđa Kadijevića.

 

Radovi prezentovani na pomenutom okruglom stolu biće naknadno štampani kao posebna knjiga u izdanju Niškog kulturnog centra. (A kad već pominjem NKC, knjiga Robina Vuda koju sam za njih preveo u samom je finišu sa lekturom i spremna je da za koji dan ode na prelamanje. Ne smem ništa da obećavam oko datuma izlaska, ali eto, kreće se, radi se, biće, ako ne do kraja godine, a ono tamo negde na samom početku iduće...)