уторак, 28. септембар 2010.

Nove knjige Ilije Bakića




Povod za podsećanje na dve Bakićeve knjige iz prošle godine jeste najava za najnoviju, tamo dole.


DVA LICA TAME: O prozi Ilije Bakića

Dejan Ognjanović


Dve nove zbirke priča Ilije Bakića povod su za osvrt na prozni opus autora inače poznatog još i po svojoj poeziji i književnoj kritici. Pojednostavljeno rečeno, zbirka Bagra diše (Everest Media, Beograd, 2009) sastoji se od Bakićevih oporih, distopijskih priča, gde elementi fantastike služe samo da potcrtaju sumornost naše sadašnjice; nešto vedrije tonove sadrže priče iz zbirke Nastaviće se... (Tardis, Beograd, 2009), sa čestim elementima parodije, burleske i crnog humora, ali maska "vedrine" često takođe skriva blisku tamu.
Bagra diše objavljena je u I kolu edicije Fantastična biblioteka, gde predstavlja balans između žanrovski čiste proze Zorana Jakšića i Ivana Nešića s jedne strane, i one sklonije eksperimentu i približavanju književnom mejnstrimu, kao u knjigama Mirjane Novaković i Zorana Živkovića. Oni koji u Bakićevim pričama očekuju svemirske brodove, vremeplove i robote mogu biti razočarani, jer on čak i u svojim žanrovski ortodoksnijim SF pričama (sakupljenim u zbirci Jesen skupljača, Tardis, 2007) uobičajenu fantastičnu ikonografiju ili sasvim zaobilazi ili je fundamentalno preispituje. Ako fantastiku definišemo kao prozu koja opisuje alternativne svetove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, onda je odmak od prepoznatljive stvarnosti koji Bakić izvodi u svojim pričama često toliko mali da je teško reći zbivaju li se one u groteskno apsurdnom haosu Srbije 1990-ih, ili u nekoj blisko-budućoj distopijskoj Srbiji u kojoj su sile mraka tek malo izraženije i moćnije nego danas.
Tako, recimo, "Benzinaši" govore o švercerima benzina na granici sa Rumunijom dok je "Begunci, krv" sumorna potka o očajnicima koji pokušavaju da pobegnu iz čemera svoje zemlje u negostoljubivi "civilizovani" svet. Priča "Ajduci" donosi opominjuće, jezivo ubedljivo prenošenje fenomena "hajdučije" u blisku budućnost nemirne i okupirane zemlje u kojoj je granica između kriminalca i borca za slobodu, odnosno između teroriste i patriote vrlo mutna i problematična. "Krv đubretara" je smeštena u distopijski svet bukvalnog i metaforičnog đubreta, svet tiranije u kome "duša blagorodna" ima slabe šanse za preživljavanje. "Sad na izletu" je žanrovski najbliža klasičnom SF-u, tačnije njegovoj kiberpankerskoj varijanti, i Bakićev uobičajeni cinizam savršeno opisuje novu vrstu kriminalaca koji trguju čipovima i sintetičkim drogama. "Meso" se dešava u sličnom svetu, iza "Zlatne zavese", u kome dekadentni ljudi otupelih čula plaćaju za seanse u kojima se, uz pomoć specijalnih droga, hirurški zahvati na sopstvenom mesu pretvaraju u sladostrasne orgije. "Dole, u zoni" je smeštena u svetu osuđenom na propast, i govori o poslednjim trzajima poniženih i uvređenih da, makar simboličnom, finalnom gestom očuvaju prisenak dostojanstva. Naslovna priča, zapravo novela, prikazuje bezočni svet nove politike i "biznisa" kao dehumanizovani niz komplikovanih spletki i nameštaljki u kome svako svakome radi o glavi, i gde je jedini zakon – ne verovati nikome.
Mračan je to i surov svet u kome okolnosti i okruženje podstiču ono najbestijalnije u ionako već dehumanizovanim ljudima, sve dok hteli-nehteli, i sami ne postanu slični "bagri" koja ih okružuje i guta.
U poređenju s ovim, priče iz zbirke Nastaviće se... nešto su veselije, ali često i tu smeh bude opor. Ako je lajtmotiv zbirke Bagra diše – obezljuđenje čoveka, onda bi se moglo reći da priče u Nastaviće se... povezuje postupak demitologizacije pop-matrica. Protagonisti ove zbirke su filmski i strip junaci kao što su Tarzan, Talični Tom, Gaša, Fantom, Flaš Gordon, grof Drakula, Šerlok Holms, Betmen, Supermen, Spajdermen i drugi, ali sa obrtom koji se sastoji u dekontekstualizaciji. Očuđenje koje Bakić izvodi relativno je jednostavno: izmestiti super-junaka iz idealizovanog okruženja u kome sve ide naruku njegovom herojstvu, i suočiti ga sa svetom banalnosti i nečasnog zla koji relativizuje njegove vrline. Tako, super-junaci bez mane i straha nemoćno drhte pred svojim čangrizavim ženama, čak i neupokojeni grofovi moraju da plaćaju porez (inače – sleduje im kolac), superheroji se uz partiju tablića jadaju jedan drugome o mukama sa verenicama, a borci za pravdu stradaju od metka u leđa.
U zbirci se naročito ističu: novela "Ja, razarač" koja pokazuje zašto je noar detektivika savršeno prikladna i našem crnom okruženju i "Odlazak Taličnog Toma", napisan u formi scenarija za strip. Najveći kompliment koji se može potonjem izreći jeste da je duh Gošinijevog stripa toliko dobro uhvaćen da bi se od ovog scenarija zaista i mogla nacrtati jedna od njegovih najboljih epizoda (mada sa netipičnim završetkom). "Dan Š" je lucidno smehotresan uvid u bračni život Gospodara džungle, koji ipak nije gospodar i u svojoj kući, već na kraju bukvalno bude isteran iz nje. U priči naslovljenoj kao "Poštovani, visokocenjeni uredniče" Dr Votson ostavlja svedočanstvo o svojoj homoseksualnoj zajednici sa Šerlokom Holmsom i jada se zbog sumnji da ga je ovaj prevario sa Morijartijem. "Gospodin Voker ide u grad" govori o mukama Fantoma iz džungle koji je za naslednika dobio – ćerku, što je problem koji ne može da reši ni njegov prijatelj, mađioničar Mandrak.
Pored fiktivnih junaka stripa, u zbirci se nalaze i nove verzije popularnih fenomena, poput masovne histerije izazvane radio dramom "Rat svetova" Orsona Velsa ("Istinite laži o Ratu svetova"), ili stripizacije istorijskih (i pop) figura, poput "Mister Grobačeva" koji pomaže Ujka Semu u pretvaranju sopstvene zemlje u amerikofilsku gologuziju. U toj se priči najeksplicitnije vidi ono što provejava i kroz ostale, a to je da Bakić ne pati od nekritičkog obožavanja zapadnih (pretežno američkih) pop matrica, već se na nenametljiv način bavi raskrinkavanjem njihove skrivene ideologije.
Napisane svedenim stilom jetkih, britkih dijaloga i opisa svedenih na suštinu, obe nove zbirke priča Ilije Bakića ustoličuju njegov status jednog od najistaknutijih domaćih pisaca fantastike, ali i jednog od najboljih modernih pripovedača, nevezano za žanr.


Objavljeno u POLITIKINOM KULTURNOM DODATKU 2009. godine


Znači – ko ove dve knjige nije apsolvirao kad su izašle, nek po'ita dok ima: to je obavezna literatura od strane jednog od najboljih i najzanimljivijih srpskih pisaca fanastike, a i šire. Njima dodati i zbirku priča U ODVAJANJU, takođe iz prošle godine (žanrovski najčistija, SF-cyberpunk).

Imam zadovoljstvo da prenesem najavu najnovije njegove knjige, koja izlazi vrlo uskoro.

Beogradska izdavačka kuća Tardis najavila je, svojevremeno, veliki broj novih izdanja koja bi trebalo da se pojave do Sajma knjiga (25-31.10.). Koliko će toga uspeti da predstave na sajmu, otkriće oni koji ih budu posetili u Hali 1, ali sigurno je da će biti dosta lepih iznenađenja. Sledeća knjiga, koja je otišla u štampu je LED Ilije Bakića. Reč je o dve novele ovog poznatog pisca - "Led" i "Na satelitu", koje će biti objavljene u jednoj knjizi.