среда, 14. септембар 2011.

NOVI HORORI 2011: ČUVAJTE SE!!!


            Osrednji (at best), slabi, nikakvi i loši horori štancuju se mnogo agilnije nego što ja postižem da ispratim, a kamo li da izvestim o njima. Uostalom, i ne vidim poentu da traćim dragoceno vreme na pisanje o srednje-žalosnim filmićima na koje sam već protraćio dovoljno vremena, pa zato, ovo ispod nisu rivjui nego UPOZORENJA na neke filmove koji imaju dovoljno intrigantnih momenata da nekoga zavedu, a uglavnom su slabi ili srednje-nikakvi, jadni, zaboravljivi...


LITTLE DEATHS
UK/USA
**
2
            Tri mlada i izvikana, "besna" reditelja, poduhvatila se kratkih pričica o seksu i smrti u ovom omnibusu. Wow, sex + death = dobitna kombinacija, zar ne? Pih. Potpuno zaboravljivo i substandardno, kako tehnički (previše low budget) tako i idejno. Što je najgore, smrtna dosada neznatno je razbijena tek u trećoj epizodi (by Simon Rumley, potpisnik neverovatno precenjenog i nepotrebno prehvaljenog RED WHITE AND BLUE), sa nešto malo pseće bestijalnosti da razmrda ovaj limp dick od filma.


YELLOWBRICKROAD
USA, 11
**(*)        
2+
            Još jedan festival darling o kome slušam panegirike već mesecima – samo da bih na kraju dobio još jedan imbecilni kvazi-dokumentaristički hororčić bezvezne premise, ništavne egzekucije, smehotresno nejezivih pokušaja strave (brrr: šlageri iz 1920-ih dopiru sa nebesa dok šetamo šumom! dajte pelene za odrasle!) i "al-smo-pametni! gledali-smo-ŠAJNING" završetka.


LE VILLAGE DES OMBRES

FRA, 10
**             
2+
            Baš kao i SHRINE i YELLOWBRICKROAD, i ova francuska nepodopština govori o grupici mladunaca besciljno pogubljenih po nekom kao-jezovitom mestu (ovde: pusto kamenito francusko seoce), i tako oni lutaju i lutaju po tom lavirintu, a niđe veze, niđe strave, niđe poente, al nije bitno, to prepuštamo gledaocima: prazan film, a vi sami popunite sami praznine, jer to je tako moderno! Što da se kilavimo praveći nekakvu priču s početkom sredinom i krajem, kad je bolje da nabacamo neke random scene bazanja i lomatanja niotkuda ka ničemu, a vi na to slobodno projektujte šta god vam ćune! U jednom trenu, bez ikakvog povoda, autori su našli za shodno da oskrnave i Lavkrafta, čija fotografija se načas vidi u sobi jedne od pustih kuća u selu pod veštičjom kletvom.
           

LA CASA MUDA
URU, 11
**(*)        
2+
            Evo, i Urugvajci su otkrili horore s kamerom iz ruke: ovaj se pretvara da se dešava u real-time, bez prekida, u jednom snimku, i sastoji se iz beskrajnog bazanja po kući u kojoj NEKO ubije devojčinog ćaleta, a onda proganja i nju, samo da bismo na kraju otkrili da je naratorka lagala (te žene" ne sme im se verovati ni kad svojim očima gledaš šta im se dešava!) – i da je ona sama ta poremećena umoriteljka koja samu sebe proganja. Prc. Bulšit. Naravno, praznoslovitelji iz oblasti rodnih studija mogu da meditiraju nad činjenicom da ova naša poludi iz vrlo ženskih razloga (uzeli i ubili joj bebu) ali to ovaj dosadni film neće učiniti nimalo gledljivijim, a kamo li vrednim da se u istoj rečenici pomene sa HAUTE TENSION. Damn, upravo sam to učinio!


LADY BLOOD

FRA, 09
*              
1+
            Odavno nisam pogledao ovoliko neprofesionalan, loše snimljen, imbecilno napisan i glumljen, potpuno na svakom zamislivom frontu promašen film. Čak i efekti maske, koji ponegde nisu tako loši, pokvareni su lošim snimanjem i montažom tj. i ne vide se u filmu tako dobro kao na nekim promo fotkama, pa zato gledajte slike a ovu budalaštinu preskočite.


PREY
FRA, 11
**            
2
            Ko bi očekivao od Francuza da će snimiti film o pobesnelom divljem vepru koji je ovoliko dosadan i – beskrvan? Krajnje nezanimljivo dramurdisanje umesto akcije i krvi, usred noći u šumi. Trt.


THE SHRINE

CAN, 10
**(*)           
2+
            Postoji ovde nešto 1980s šmeka; mutno intrigantna misterija; nešto spooky atmosfere unutar krajnje konvencionalno ksenofobično prikazane Rumunije očima Amera (ovde: Kanađana; isto sranje); odličan dizajn GHOUL-spomenika i nešto malo solidnih praktičnih, a ne CGI, efekata maske i krvoliptanja. Šteta što je sve protraćeno na priču bez smisla i poente, kretenske likove i "šaleli smo se" završetak.


EATERS: RISE OF THE DEAD
ITA, 11
**(*)         
2+
            Zadrti fanovi zombi filmova mogu dati šansu ovom gledljivom ali sasvim nebitnom filmiću iz Italije, majke Z-exploatacije. Zaplet je nebitan, jedan od dvojice gl. likova ne zatvara usta sa svojim iritantno nezanimljivim tiradama, ali sve to ima dovoljno dinamike i solidnih efekata što maske što kompjutera da se može utucati sat i po bez velike štete.


ZWART WATER aka TWO EYES STARING

BEL/HOL, 10
**(*)        
3-
            I ovaj belgijsko-holandski hororčić grdno je hvaljen pa i nagrađivan po festivalima (npr. u Fantasportu), ali ghostly zaplet je predvidivo-prežvakan, likovi iritantni i jedino je odlična fotografija daleko iznad proseka u ovom po svemu ostalom skroz zaboravljivom, uneventful mada jedva-gledljivom filmčetu.


KIDNAPPED
SPA, 11
**(*)       
2+
            Tri Šiptara upadnu u tek-useljenu kuću jedne španske familije (tata + mama + late teens ćerka) i kreće tortura prema njima i gledaocima, sve dok ih na kraju sve ne pobiju (pošto ćeru prethodno siluju). Osim što prikazuje Šiptare kao krvožednu stoku koje se valja čuvati i u kuću ne puštati – ova orgija sadizma nema nikakav iskupljujući kvalitet. Da, reditelj pokazuje solidan talenat za stvaranje sirove tenzije i real-time terrora, što kulminira narativno i idejno sasvim besciljnom ali zato mega-razmetljivom scenom pred kraj, kada se u split-screenu dve potpuno odvojene akcije posle više minuta trajanja na kraju spoje u jednom kadru. Wow! Bravo! A sad uzmi neki scenario koji nismo već gledali, a koji actually vredi pogledati, pa TO snimaj!