субота, 7. новембар 2009.

HOLLOW MAN (2000)

HOLLOW MAN

iliti, u srpskim bioskopima, ČOVEK BEZ SENKE

ovo je text objavljen u listu PRESSING br. 35. decembar 2000, str. 37.


Pozicija stranca u Holivudu navela je genijalnog gastarbajtera, Holanđanina Pola Verhovena da se prevashodno posveti tematici koja nije ukorenjena u realizmu pojavnih oblika njemu strane kulture, pa tako u američkom delu njegovog opusa preovlađuju SF filmovi (ROBOCOP, TOTAL RECALL, STARSHIP TROOPERS). Fantastička vizura omogućila mu je da apstrahuje "realističnost" i posveti se istraživanju onoga što leži ispod površinske slike Amerike (bezdušne multi-korporacije, obezljuđena tehnologija, konzumerizam, virtuelna realnost, militarizam i fašistoidni totalitarizam), što njegove SF filmove čini efektnim i britkim satirama. S druge strane, njegova pripovedačka veština i vizuelna imaginacija pružili su uzbudljivost i spektakularnost prijemčive i za najšire mase u gotovo unikatnom spoju komercijalnog i umetničkog, žanrovskog i autorskog.

ČOVEK BEZ SENKE četvrti je Verhovenov SF film, oplemenjen uobičajenom dozom erotizma, akcije, napetosti, humora i brutalnosti, što je sve filovano nešto većom dozom horora. On je, istina, još u rodnoj Holandiji koketirao sa ovim žanrom (u horor-trileru ČETVRTI ČOVEK, 1984); a elementi horora prisutni su i u većini njegovih američkih filmova (frankenštajnovski motiv u ROBOCOPU, mutanti u TOTAL RECALLU, krvoločne svemirske bube u TROOPERSIMA, horor-triler tenzija u BASIC INSTINCTU – plus obilje krvavih scena i body-horror transformacija u svim ovim filmovima). Ipak, po načinu na koji su horor motivi neraskidivo utkani u SF-tkivo filma, ČOVEK BEZ SENKE je bliži naslovima – poput FRANKENŠTAJNA, OSMOG PUTNIKA i MUVE – koje s podjednakim pravom možemo svrstati u horor ili SF.

Baš kao i u pomenutoj MUVI Dejvida Kronenberga (autora Verhovenu bliskih nazora), u centru pažnje je faustovska figura naučnika koji svojim fantastičnim otkrićem zadire u božanske ingerencije, i pod čijim uticajem prelazi granice ljudskog. Brojne se paralele mogu povući sa MUVOM: experimenti sa majmunima, ljubavni trougao protkan ljubomorom, opčinjenost novim moćima sve do snova o natčoveku, transformacija koja nagriza um (i ljudskost) protagoniste, sukob sa voljenom osobom i završnica u kojoj uravo ona, žena, uništava transgresora. Na žalost, Verhoven - za razliku od Kronenberga - ne piše svoje filmove, a scenario Endrjua Marloua (END OF DAYS) je i glavni krivac što paralele s MUVOM nisu jos dublje i ozbiljnije, tj. što je ovaj film ostao bez prepoznatljive verhovenovske satirične oštrice i uopšte žestokog udara.

Dok nam Kronenberg daje zaokružene, žive i ubedljive likove čije motive razumemo čak i kad se s njima ne slažemo -likove koje volimo i za koje nam je stalo -Endrju Marlou u tome ne uspeva u potpunosti. Istina, Elizabet Šu igra jednu od onih žena kakve valjda postoje samo na filmu (em lepa, em pametna, pa još i energična, odvažna i snalažljiva) i njoj se nema šta zameriti: ono gde ova priča pada jeste lik dr Sebastijana Kejna (K. Bejkon). Isprva simpatičan u svojoj faustovskoj samouverenosti, on se vrlo brzo (i neubedljivo) od genijalnog naučnika preko banalnog voajera srozava na nevidljivog Fredija Krugera. Paralelno s njim se trivijalizuje i sav (bogati) idejni potencijal ove priče, do nivoa pubertetlijskih maštarija (što Verhovenu pruža priliku za nekoliko lascivnih voajerskih scena), a sva "idejnost" se svodi na eksplicitne reference u dijalogu na preuzimanjc božanskih moći, i na naravoučenije: prosečni žive duže (i odlaze kući sa ženskom).

Marlou nije sposoban da razume svog protagonistu, i zato ga svodi na klišetiziranog zlikovca iz jeftinih horora.Tragičan kraj naučnika u MUVI u gledaocu izaziva gorčinu pred jednom ljudskom tragedijom i pred nemogućnošću transcendencije smrtničkih, previše ljudskih ograničenja. Sasvim drugu vrstu gorčine izaziva lakoća sa kojom scenarista ČOVEKA BEZ SENKE bukvalno odbacuje svoj lik na kraju, i šutira ga u plamenove pakla. Đina Dejvis na kraju MUVE plače na kolenima, pošto nije bilo druge do da ubije (ostatke) svog voljenog: Elizabet Šu svog dragana baca u vatru sa stripovskim "Idi u pakao!" i na tome je izlišno dalje se zadržavati.

Na pozitivnoj strani ističu se pre svega odlična i dinamična Verhovenova režija koja izvlači maksimum iz te i takve priče, ipak sa samo nekoliko zaista nadahnutih rešenja koja nas podsećaju da ne gledamo film Renija Harlina ili nekog sličnog kompetentnog egzekutora. Specijalni efekti su zaista fenomenalni - štaviše, revolucionarni - i nude nekoliko nezaboravnih prizora. Izgled dr Kejna sa maskom i naočarima priziva pojavu NEVIDLJIVOG ČOVEKA iz klasične verzije Džejmsa Vejla - na žalost, još jednog dela toliko iznad nivoa ČOVEKA BEZ SENKE. Umesto za SF-horor-DRAMU, Marlou - a s njim i Verhoven - opredelio se za polu-svareni, nedomišljeni i polutanski SF-horor-SLASHER, i time je definitivno pokopao sve ambicije za nešto više od jednog solidnog bioskopskog filma.

6 коментара:

  1. Vrlo loš film. Čitava druga polovina je vrlo dosadna jer se ne dešava ništa osim besmislene jurnjave. Likovi su takođe loši. Mislim da je taj scenarista malo screwed up in the head.

    ОдговориИзбриши
  2. Ghoule, a šta kažeš na ovaj imdb rivju pod naslovom 'unfortunately crippled masterpiece': http://www.imdb.com/title/tt0164052/usercomments?start=340

    ОдговориИзбриши
  3. a evo šta je svojevremeno napisao Vern: http://outlawvern.com/2000/08/07/hollow-man/

    ОдговориИзбриши
  4. slažem se s vernom – " Hollow Man is an assload of fun and it may be one of the best stupid movies I ever seen!"
    i ovo stoji " it never gets too dull or repetitive".
    mada, malo mi je nejasno oduševljavanje rivjuerom koji u godini 2000-oj praktično ne zna za verhovena, i jedino mu ROBOKOPA gledo!
    'Paul Verhoeven who I believe is some kind of european'???
    well, fuck you vern!

    onaj dima previše kenja, previše reči koje me mrzi da čitam a unapred znam šta će reći.

    nego, sve me ovo podseti da se bacim u potragu za dvd-om h-mana, mislim da ima verhovenov komentar a to je UVEK zabavno čuti.
    + treba proveriti da li je taj 150' cut available anywhere!

    ОдговориИзбриши
  5. It never gets too dull or repetitive, osim u drugoj polovini filma.

    ОдговориИзбриши
  6. Realno gledano, ovo je Verhoevenov ubjedljivo najgori film. Nisam gledao (čitav) Showgirls, ali i to je sigurno manje loše.

    ОдговориИзбриши