понедељак, 6. јун 2011.

APOKALIPSA JUČE, DANAS, SUTRA (2. deo): Dobre priče


             Bojim se da nema ništa od mog pokušaja da se na ovih 666 strana osvrnem u jednom, pa ni u dva nastavka – bez tri nema ništa! Dakle, u prvom delu sam izneo svoje opšte utiske, primedbe, pohvale i impresije; u ovom sada osvrnuću se na bolju polovinu sadržaja, a u narednom, trećem delu, biće razmotrena slabija polovina.
            Evo, ukratko, kako izgledaju konkretne priče, sa mojim (strogim) ocenama, od 1 do 10, koje treba shvatiti ovako:

1-3 = Može se zaobići.
4-6 = Može se pročitati, jednom.
7-9 = Vredi čitati ponovo.
10 = Klasik.

Priče su poređane od najbolje ka najslabijoj.
Osim ocene, pored svake su dati još i sledeći podaci:
Žanr: SF, H (horor), F (fantastika), T (triler)
Šta: uzrok smaka sveta.
Gde: lokacija zbivanja.
Kad: juče (apokalipsa se već desila = priča je postapokaliptička), danas (opisuje se smak dok traje), sutra (nagoveštaji apokalipse koja tek što nije, ili eventualno započinje tek na samom kraju priče)



Aleksandar Žiljak, "Čopor"
Ocena: 8-
Žanr: SF
Šta: Singularitet
Gde: Hrvatska (Zagreb, onda neka selendra)
Kad: danas

Dinamična, zabavna, nepredvidiva, otkačena na dobar način. Jedna od retkih priča u zbirci koja dobro i upečatljivo hvata oba glavna aspekta apokalipse – fizičko uništenje, oličeno u najboljim, najoriginalnijim i vizuelno najmaštovitijim scenama razaranja u celoj ovoj knjizi, i psihološko i etičko uništenje, odnosno pojavu nove svesti, novih vrednosti, prilagođavanja novim okolnostima, drastični raskid sa nazorima sveta koji više ne postoji. U ovoj priči postoje čak dva WTF (what the fuck) momenta, neočekivana a smislena (manje-više), i meni je već to dovoljno za prvo mesto, budući da nikada nisam bio sklon predvidivosti, rutini, klišeima, ma koliko "lepo" i "pismeno" oni bili prežavakavani. Autor me je iznenadio, i to prijatno.


Petar Petrović, "Sisaj, sisaj, sisaj"
Ocena: 7+
Žanr: SF
Šta: Rat (nuklearni)
Gde: Srbija
Kad: juče/danas

Najzad jedna Petrova priča koja ima glavu, telo i rep, i koja nije tek manje ili više zabavna/naporna egzibicija iz vickastih dosetki sklepanih u nešto bez ikakve poente. Priča je toliko dobra i gnjusna da mi nije previše smetalo čak ni to što je centralni splatter-torture-porn morbidni set-piece fizički neizvodljiv, a naročito u okolnostima date priče. Završetak čak ima i nešto nalik emotivnom impaktu. Wow!


Pavle Zelić, "Dodiri"
Ocena: 7+
Žanr: HF
Šta: Folklorna bića
Gde: srpsko selo
Kad: juče/danas

Zelićeva priča "Meso naše braće" bila mi je u samom vrhu Belog šuma, a evo na sličnoj poziciji i nove njegove. Skoro slepa baba u nekom zabitom selu poslednje je ljudsko biće u svetu koji su – ne zna se tačno kako – preplavili ale i bauci. Spoj Jakšićeve "Dubrave" i Metisonovog Ja sam legenda, ali dat iz originalne i iznenađujuće prisne, ubedljive vizure, s dušom. Dok većina drugih priča ovde govori iz bezbedne, sigurne, prosečne vizure bliske samom piscu ili piskinji, Zelić ovde, iako mlado momče od jedva trijes' ljeta, uspeva da uđe u opanke neke babe, i ne samo da pritom zvuči prilično ubedljivo, nego i da nas natera da nas bude briga!


Neda Mandić Spasojević, "Direrova poseta"
Ocena: 7
Žanr: SF
Šta: Ispošćeno, jalovo tlo / Sunčeve pege
Gde: Novi Sad, Srbija
Kad: danas/sutra

            Uverljivo utemeljena u likovima i odnosima koji nisu preslikani iz tuđih filmova i stripova, nego iz naših života. Duhovita zato što je istinita u svojim karakterizacijama i motivacijama i zastrašujuća zato što su obe njene apokalipse zlokobno moguće. Nažalost, autorka je, iz nejasnih razloga, bila nezadovoljna jednom apokalipsom (jalovo tlo), pa je pred kraj morala da ubaci još jednu, koja s ovom prvom nema nikakve veze, i koja dve trećine koje su joj prethodile čini maltene izlišnim, ili barem proizvoljnim. Baš krupan formalni promašaj, šteta što nije znala/smela/htela da svet lepo upuca puškom koju je okačila na početku, nego je na kraju iz špajza izvukla bazuku koju dotad niko nije ni pomenuo.


Miloš Cvetković, "Rimejk"
Ocena: 6+
Žanr: HF
Šta: Film (horor)
Gde: Los Anđeles
Kad: danas

Ova pitka i umereno zabavna priča predstavlja spoj motiva iz filmova In the Mouth of Madness, Halloween III i Cigarette Burns. Osnovna premisa je apsurdna, ali sprovedena sa solidnom dozom ubeđenja, koje će s autorom podeliti pre svega filmofili među čitaocima, dok će ostali da sležu ramenima i/ili češkaju glavu. Idejno je nedovoljno osvešćena svojom nenamernom ali ipak evidentnom demonizacijom horora, a indirektno i filma kao medija – ili, još tačnije, filmske gikovštine, odnosno podređivanja "stvarnog" života gledanju filmova. Nažalost, autor pomalo kukavički odbija da evidentno autobiografsku podlogu sprovede do kraja dovoljno surovo, pre svega prema sebi (ali i prema onome što demonizuje) tako da je rezultat – jedna šizofrena priča u kojoj se autor prvo mazohistički podsmeva sebi, a onda prelazi na ipak bezbedniji (i konvencionalniji) sadizam prema ostatku sveta, kome glave dođe previše gledanja filmova.


Marijan Cvetanović, "Stavrofor Kiprijan"
Ocena: 6+
Žanr: SF
Šta: Poplava
Gde: sela niškog kraja
Kad: juče

Upečatljiv prikaz postapokaliptične gnusobe koja zavlada Pravoslavnom Republikom Balkan, tj. selima zaplanjskog kraja, kod Niša, nakon jedne veće poplave / potopa. Struktura je izrazito fragmentarna, pri čemu živopisne i zabavne epizode nemaju gotovo nikakve veze između sebe (osim što opisuju niz nepodopština naslovnog junaka), i moglo je da ih bude još više, ili se pak nekoliko moglo i izbaciti, a da priča to ne oseti. Odnosno, usiljena poenta iz epiloga mogla je biti sprovedena i odmah posle prologa. Srećom, to nije učinjeno, jer drveće je ovde bolje od cele šume. Marijanova priča ima izražen etitjud, i jako ispoljeno umeće da predstavi smradove, štroku, prljavštinu, gorčinu, žuč, slinu, krv – to je izrazito visceralna, brutalna, gnusna priča u najboljem smislu reči. Šteta što epilog nije bolje domišljen u idejnom smislu (šizofreni spoj hrišćanstva i nihilizma!), i što nije ubedljivije dramski sproveden, bez WTF equus ex machina.

Zoran Pešić Sigma, "Priča o maloj vrani"
Ocena: 6
Žanr: SF
Šta: Ptice? Poezija?
Gde: Niš
Kad: juče/danas

            Nekoga će možda iritirati ova na parčiće rascepkana dramaturgija bez glave i repa; ni ja joj nisam zaista sklon, ali podnosim je nekako i dajem relativno visoku ocenu zbog niza upečatljivih, živopisnih, autentičnih detalja ambijenta post-razrušenog Niša i okoline. Sigma pokazuje da osim Beograda imamo u Srbiji još gradova za rušenje, ali da budem jasan: na stranu lokal-patriotizam (od koga zaista ne patim), delovi ove priče koji su dobri – zaista su odlični. Nažalost, ima i nekih WTF momenata koji nisu adekvatno narativno, idejno ili kako god uklopljeni, pa je u krajnjem saldu ovo jedna prilično konfuzna slagalica u kojoj previše komadića nedostaje, a neki koji su tu kao da joj uopšte ne pripadaju, ili je barem njihova veza sa ostatkom duboko upitna, a kraj (?) je samo da slegneš ramenima.



Oto Oltvanji, "Budi mi silan i dobro mi stoj"

Ocena: 6-
Žanr: SF
Šta: Boleština
Gde: Vojvodina
Kad: juče

Šteta što je Otovo natprosečno vladanje tehnikom pripovedanja protraćeno na još jednu konvencionalnu, šupljikavu pričicu nevrednu pripovedanja – mada, kad je već tu, svakako će prijati pre svega neprobirljivijem delu pučanstva, jer će ih podsetiti na milion sličnih filmova, stripova i TV serija koje su već videli. Istina, solidno vođenje priče na mikro-planu ipak nije lišeno popriličnih rupa u dramaturgiji posmatranoj uopšteno: recimo samo da je klasična palp formula boy meets and fucks girl sprovedena i ovde, uprkos činjenici da je "boy" nekakav mutant u groznici koji svako malo bljuje žutu kašu. Međutim, više od toga, više od gomile drugih misty-zvučećih a neobrazloženih detalja o osnovnim principima tog sveta (koji deluje nedomišljeno, i bleferski ograničen na jedno parčence Vojvodine, bez trunke smislene natruhe o tome šta je sa ostatkom sveta) ono što će morati da iritira svakog iole mislećeg čitaoca ove priče jeste neozbiljnost (maksimalnim suzdržavanjem ne koristim neku drugu reč) u osnovnoj koncepciji. Naime, u svetu Ota Oltvanjija, srpska vojska izaziva apokalipsu.  
Da, žene i deco, ova desetkovana, raspuštena, na Čiča-Glišinu karikaturu svedena smejurija od "vojske", ispražnjenih kasarni i resursa svedenih na tri ipo puške od pre 30 godina, ova NATOvim diktatom uništena vojska koja više nema žutu banku u budžetu – ni manje ni više nego sprovodi nekakve ludonaučničke petparačke eksperimente u pravljenju super-vojnika! EEEEJ, koliko neko treba da bude izvan stvarnosti, izvan sveta, izvan mozga, koliko zadubljen u pulpu da uopšte pomisli, a kamo li realizuje nešto TOLIKO praznoglavo??? Dakle, u pitanju je klinački nepromišljeno, mehaničko preslikavanje američkih uzora u "srpsko" okruženje koje sa Srbijom niti najblaže blage veze nema. Odnosno, ima koliko i "Baka Kevina Zadruga Čuda". Ili koliko ih imaju replike tipa: "Nisam ti rekao kako se zovem" (kaže mutant što bljuje griz). "Ne želim da znam. Nismo momak i devojka. A za prijateljstvo nije neophodno" (kaže maloletna survajvorka). AJDE?!


Damir Mikloš, "Majka svih šuma"
Ocena: 6-
Žanr: H
Šta: Folklorna bića
Gde: Kopaonik
Kad: danas

Nekoliko legendi iz vlaškog kraja slepljeno je prilično mehanički, neubedljivo, uz dvije žlice običaja koji nema blage veze niti sa već nalepljenima, a ni sa konkretnom akcijom koja posluži kao izgovor da se on prizove (lapot). Kako i zašto bi devojka koja odbegne sa "crne svadbe" naprasno postala ni manje ni više no avatar vlaške Magna Mater koja kreće da gazi sve pred sobom – niti nam se kaže, niti se može kazati, jer nema blage veze. Ali, svejedno, poslužilo je kao izgovor za neke originalne i umereno-zabavne scene telesnog horora, a zatim i za solidne apokaliptičke prizore, tako da je suštinska apsurdnost zapleta, i njegova bezidejnost, donekle nadoknađena površno-zabavljačkim efektima.

Goran Skrobonja, "Marta"
Ocena: 6-
Žanr: SF
Šta: Novi/stari grip
Gde: Beograd
Kad: juče/danas

            Još jedna Skrobonjina solidna, ali ne naročito memorabilna priča koja kao da je napisana eto tako, da ne prođe zbirka bez proze od strane priređivača, iako sama skaska nema baš naročito izražen urgency da postoji, da nešto novo i ne znam kako originalno saopšti ili pokaže (mada, ako ćemo pravo, ni većina ostatka Skrobonjinog opusa ne pati od naročite ambicioznosti na bilo kom planu, pa će stoga ova priča biti okej svima koji već vole njegovu prozu). Takva kakva je, ona je bolja od njegovih priča iz prethodne dve antologije, i barem nudi nešto malo vizuelno zabavnih slika pred kraj. Taj epilog je, međutim, pomalo promašen jer, nakon 4/5 priče zasnovane na vrlo mogućem i, izgleda, solidno researchovanom scenariju (da ne kažem: na tvrdoj nauci), dolazi spektakl pozajmljen iz nekog horor filma prenabudženog CGI efektima koji, odjednom, više nemaju ni trunke uporišta u bilo čemu zasnovanom na nauci, biologiji, i uopšte mogućnostima ljudskog tela. Istina, taj spektakl na kraju najzabavniji je deo priče, i šteta što cela nije u tom fazonu, umesto što je prvo morala da se bavi tim naučnim opravdanjem, a onda i obaveznom, mada nekako mlitavom, i u datom kontekstu neubedjivom romansom. Sve u svemu: tvrdi SF + meka romansa + mlaki horor.
 

Filip Rogović, "Ružni su nam unutarnji organi"
Ocena: 6-
Žanr: SF
Šta: Vrsta nasilničkog, ubilačkog ludila
Gde: Beograd
Kad: danas/sutra

Premisa o duhovnim iznutricama možda zvuči originalno, ali bolje bi funkcionisala u nečemu što je ironički intonirano, nego li ovde, gde se mrtvo-ozbiljno naklapa o duhovnoj jetri i duhovnoj slezini i duhovnim jajnicima i čemu sve ne... Glavni i skoro jedini kvalitet ove priče svakako je jedan od boljih prikaza raspada poznatog (ovde: beogradskog) ambijenta pod naletima ludila (nešto kao rage virus, ali ne ispoljava se nužno tako, već u čitavom spektru ovdašnjeg ludila, od svakodnevno-banalnog do spektakularnog). Putovanje, koje čini najveći deo priče, daleko je zabavnije (i, uslovno, smislenije) od odredišta, kome nedostaje emocionalni ili idejni ili bilo kakav impakt.

Aleksandar Gatalica, "Vek"
Ocena: 5+
Žanr: F
Šta: ništa
Gde: Francuska
Kad: sutra

Ovo nije priča, već tri pričice koje iz različitih uglova sagledavaju manje ili više apokaliptičnu tematiku. 1) Čovek veruje da se bliži njegov, ali i globalni "sudnji čas"; ispadne da su doktori greškom zamenili rentgenske snimke – nije mu ništa! 2) Pop ubio marsejsku mega-kurvu: počinju nepogode, požari i sl. sve dok ga ne osude, a onda to sve stane. 3) Udovac čeka poslednji dan roka trajanja konzervi sardina – 31.12.1999 – da ih pojede, a onda... (PS: ovo su neke sardine koje konzerviraju cele, sasve glavama, izbuljenim očima i ostalim; to odavno nisam video). Čitljivo, umereno intrigantno, mlako-zabavno, kratko te stoga nesmaračko, ali nije baš ni nešto da čovek odlepi, ili čak i da pamti dugo nakon čitanja. Okej, i to je sve.
 
+
Dejan Ognjanović, "Jama"
Žanr: H
Šta: okultni rat
Gde: Bosna
Kad: danas/sutra

Naravno, nije na meni da ocenjujem ovu priču, numerički or otherwise, ali da ne smatram da je dobra, ne bih je ni slao za knjigu, pa je zato navodim sa pričama iz dobre polovine knjige. Umesto evaluacije, samo malo faktografije:

Ako ste voleli moj roman NAŽIVO, i ako su vas zaintrigirali hintovi šire priče okultnog bekgraunda koji moj protagonista nasluti, a o kome mu Adrijan nagovesti još ponešto ("spuštanje bogova u meso" itsl.) – e, ovo je moja prva priča koja razvija te nagoveštaje u nešto (malo) konkretnije. Njen narator, i njegov saradnik-pomoćnik Mladen, glavni su junaci romana-nastavka NAŽIVOG, pod naslovom PROKLETIJE (ne očekivati ga pre 2013.). Eto, koga zanima u kom pravcu će se PROKLETIJE razvijati, JAMA je pokazatelj.
Nekima će možda smetati što je narator u ovoj priči izrazito nesklon pokazivanju bilo kakve emocije ili suđenja, i što sva dešavanja opisuje jednim kliničkim, faktualističkim jezikom sasvim svesno operisanim od vrcavih dosetki, pošalica i vickastih zapažanja karakterističnih naročito za "too cool for school" naratore petparačke "književnosti".
Drugima će, pak, možda biti problem to što ova priča opisuje jednu bitku u ratu koji je počeo pre njenog početka, i koji se ne okončava njenim krajem, pa zato mnoge stvari ostaju u senci, ili jedva nagoveštene (tj. nedovoljno eksplicitno objašnjene).
Ipak, nadam se da će se naći poneko kome će goditi ova tematika i način na koji je obrađena. Lično smatram ovu priču svojom za sada najboljom (ne samo u Skrobonjinim zbirkama), pa vi vidite.

 

Inače, novo predstavljanje antologije priča o smaku sveta Apokalipsa juče, danas, sutra, ali u nekonvencionalnom maniru - uz podršku Nenada Bekvalca i Aleksandra Radivojevića, autorskog dvojca TV emisije o filmu Šok koridor – biće održana 06. juna 2011. godine (21 čas) u Domu omladine Beograda, u okviru redovne tribine Društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“.
O antologiji će govoriti priređivač Goran Skrobonja i prisutni autori proznih dela zastupljenih u knjizi, dok će članovi Šok koridora predstaviti neka od najvažnijih kinematografskih ostvarenja koja obrađuju temu apokalipse.

U idućem nastavku – o pričama koje je Ghoul ocenio kao slabije...

недеља, 5. јун 2011.

Horor u osnovnoj školi


 Moja lična "zatrovanost" hororom potiče još od predškolskih dana, a definitivno je zapečaćena ciklusom horor filmova na tadašnjoj TVB, "Karika koja nedostaje", jula 1982. godine, kada sam bio na raspustu između II i III razreda. Ipak, moram priznati da me, u to doba, nije naročito zanimalo da pišem bilo šta u tom smislu – bilo priče, bilo "kritike", eseje (sastave) i slično. 

U to pred-tinejdžersko doba, pa i kasnije, više sam čitao stripove nego li knjige, pa me je zato više zanimalo crtanje – i svaki vizuelni prikaz horora, a pre svega film – o čemu svedoče moje tadašnje sveske i udžbenici.
 

O tome svedoče i neki moji pokušaji crtanja stripova iz tog doba, vrlo derivativnih, inspirisanih vampirskom epizodom Zagora (na svu sreću, ove sveščice nisu sačuvane!), ili filmovima koje sam mogao videti na TV-u do sredine 1980ih.

Ovo je kadar iz color splatter stripa koji sam radio kada sam bio u VIII razredu. Ne postoji zaplet – bilo je to puko ispipavanje mogućnosti crtanja u boji (hemijskom i flomasterima), primenjeno na detaljno sekiranje jedne kupačice u bazenu.

Kao što rekoh, pisanje horora i o hororu kod mene je došlo kasnije, u srednjoj školi, ali glavni povod za ovaj post zapravo su neka pisanija osnovnoškolaca do kojih sam došao preko kultiste Tonija, iz Babušnice, odakle potiču i mladi horor talenti koje ćete videti dole a mislim da je simpatično i zanimljivo predstaviti ih i ovde.

Kao prvo, tu je neimenovana učenica VII razreda, sa pesmom o strahu koja, kako Toni reče – i kako se i može logično pretpostaviti – potpuno odudara od ostalih đačkih pesama u zbirci ŠARENKRILA ZAPLOVILA.

Kao drugo, i još zanimljivije, ovde je kritički osvrt na Lavkraftovu priču "Pacovi u zidovima" od strane učenika VIII razreda, Nikole Miladinovića, objavljen u listu ĐAČKE ISKREAutor je, kao što će pažljivi čitalac svakako primetiti, očito tu priču čitao u NEKRONOMIKONU, uključujući tu i njegov kritičarski materijal. Pregenijalan je kontrast sa pisanijem odmah ispod njega, na istoj strani - potpuno prajsles jukstapozicija od sorte koja mene najviše oduševljava.
 

Naravno, bilo bi besmisleno i skroz promašeno raspravljati sa određenim kvalifikacijama iznetim u ovom mladalačkom tekstu, baš kao što bi to bilo i ukazivati na naivnost i neveštost mojih gornjih detinje-hororičnih crteža. Ono što je ovde više nego okrepljujuće jeste činjenica da je momak na pravom putu, u mestu i vremenu u kome se ponašanje i "razmišljanje" njegovih vršnjaka pretežno usmerava u banalnim, prizemnim pravcima koji me ispunjavaju beznađem i čemerom. Ovo je sasvim solidan tekst, za taj uzrast, i nadam se da Nikola na njemu neće stati, već da će nastaviti da izučava stravu i užas.

Dakle, čitajte Lavkrafta, izučavajte NEKRONOMIKON, pratite The Cult of Ghoul i hvatajte beleške, jer to je jedan od sve malobrojnijih načina da ostanete normalni u ovom sve nenormalnijem okruženju. Kids, DO this at home! Ghoul je tu da vas poduči, objasni, pokaže, prikaže... i jedino ga metak može (?) zaustaviti u procesu kontinuiranog obrazovanja srpske dece i omladine!

четвртак, 2. јун 2011.

Dilan Dog medju Srbima


Nedavno me je intervjuisala Vera Ovanin, novinarka Balkan Insighta, povodom ovogodišnje filmske verzije DILANA DOGA, a na temu popularnosti ovog stripa kod nas. Za tu priču bili su upitani još reditelj Nikola Ležaić, strip crtač i reditelj Aleksa Gajić, izvesni Žarko Milićević itd. Skraćena verzija svega toga nalazi se ovde, na engleskom.
Ekskluzivno ovde na blogu evo mojih integralnih odgovora.


Zašto je baš Dilan Dog toliko popularan kod nas?

Mislim da je Dilan Dog kod nas popularan ne toliko zbog svog osnovnog žanra – odnosno horora, koji nikada u Srbiji nije bio naročito voljen – koliko zbog svog odnosa prema životu, iliti svetonazora, koji je izrazito apsurdistički i egzistencijalistički, ali je iskazan na nenametljiv, prijemčiv, popularan način, sa puno humora. Glavni junak je jedan od prvih antiheroja u okvirima široko-dostupnog stripa kod nas: mislim na one koji su se prodavali na trafikama i obraćali najširoj publici (Lunov magnus Strip, Zlatna Serija: ne zaboravimo da je Dilan Dog pokrenut kao specijalno izdanje Zlatne Serije), a za razliku od "umetničkijih" kakvi su se mogli naći u Stripoteci (npr. Aster Blistok), Yu stripu (npr. Bernar Panasonik) i sličnim magazinima u drugoj polovini 1980-ih. Bio je to neobičan spoj šarma, humora, erotike, strave i užasa, monstruma, krvi, melanholije, otuđenosti, usamljenosti. Za razliku od nekih drugih stripova, koji zahtevaju posvećenu, maltene elitističku publiku (spremnu da izdvaja visoke novce za luksuzna izdanja grafičkih novela i strip albuma), strip Dilan Dog je, kao i njegov naslovni junak, pristupačan, da ne kažem proleterski.


-    Šta popularnost Dilan Doga govori o našem društvu?

Nisam baš siguran da se kultni status tog stripa može proširiti na neke dubokoumne paralele sa čitavim društvom. Činjenica da taj strip ima svoju publiku kod nas, i to veoma posvećenu, kao i da odnedavno, u izdanjima "Veselog četvrtka", dobija ozbiljan tretman kroz propratne eseje, tekstove, komentare, uputstva za upotrebu itd. pokazuje da ovdašnja publika reaguje upravo na misaonu, idejnu dimenziju tog stripa, a ne samo na onu zabavljačku. Potonja, naravno, takođe postoji, jer ovo nije nekakav suvoparan i dubokouman strip, već pre svega dinamičan, vizuelno nadahnut, originalan, neobičan, nepredvidiv, a to su kvaliteti na koje valja računati čak i kod nas, gde su Zagor, Blek i Komandant Mark zadugo predstavljali pojam toga šta je strip.

-    Da li se popularnost ovog stripa može povezati sa tradicijom
vampirologije u nasoj kulturi?

Motiv vampira jedan je od češćih i popularnijih u hororu uopšte, a u poslednje vreme naročito je oživljen zahvaljujući serijalu romana Sumrak, serijama kakve su Bafi, ubica vampira i Prava krv (True Blood) i nizu popularnih filmova. On se često javlja u Dilanu Dogu, a poznato je da Srbi imaju naročit odnos prema vampirima zbog svoje bogate tradicije narodnih priča (mada, nažalost, ne i književnosti ili filmova o njima, kojih ima jezivo malo). Zbog toga nije isključeno da ovaj strip barem delić svoje popularnosti duguje upravo svom originalnom, nekonvencionalnom tretmanu vampira. Možda vredi istaći da su u Dilan Dog knjigama, u kojima su u tvrdom povezu ponovo objavljuju rane epizode ovog stripa, izašli brojni propratni tekstovi upravo na temu vampira u horor književnosti i filmu, te vampira u konkretnim epizodama ovog stripa.

уторак, 31. мај 2011.

APOKALIPSA JUČE, DANAS, SUTRA (1. deo): Opšti pogled

             Zbog čestih pritužbi pojedinaca koje neću imenovati, da je moje seciranje Tuševljakovića nedavno bilo preopširno, zaključujem 1) da je današnja publika neopozivo iskvarena kratkim EPP prilozima sa Popboksa, Jelou keba, Siti Megazajna, Blica i sličnih popularnih lokacija za brzinska međuprijateljska tapšanja po ramenima; 2) da je (internet) publika nenaviknuta na čitanje dužih, analitičkih tekstova; 3) a u svakom slučaju, ona ne želi mega-tirade onlajn, na tamo nekakvom blogu, nego isključivo u knjigama, časopisima i zbornicima (koje ne čita).  

Stoga izlazim u susret takvim prohtevima, svoje opsežne analize čuvam za mesta prikladna tome (časopisi, knjige, naučni skupovi i sl.) a ovde, na blogu, probaću da se samo u najkraćim crtama, bez opširnih elaboracija, osvrnem na sadržaj najnovije antologije koju je priredio Goran Skrobonja, pod nazivom APOKALIPSA JUČE, DANAS, SUTRA. Budući da ona sadrži celih 25 priča i novela, na ciglih 666 strana, ipak ne obećavam da će ovaj tekst biti onoliko sažet koliko bi pratioci gorepomenutih glasila i EPP ispostava želeli, ali... probaću da sve smestim u dva dela. U prvome iznosim opšte utiske, konstatacije, ocene, kritike i pohvale, a u drugom se bavim konkretnim pričama.
            Najpre nekoliko opštih primedbi.

            a) Ovo što sledi su moje sasvim subjektivne ocene, zasnovane na merilima koja većinska publika sigurno ne deli. Drugim rečima, ponešto od ovoga što meni smeta, većina ili neće ni primetiti, ili neće tako videti, ili ako vidi – neće im smetati. Takođe, ponešto od onoga što ću pohvaliti zbog svoje nekonvencionalnosti možda neće za većinu predstavljati kvalitete.
            b) Moje ocene su, kao i uvek, zasnovane na kriterijumima koje primenjujem na sve, i koji nisu prilagođeni lokalnim relativitetima, te zbog toga mogu zvučati strože nego što zapravo jesu. Prostije rečeno, ako od ove zbirke očekujete raznovrsnu, dinamičnu, manje-više zabavnu prozu – to ćete dobiti u sasvim dovoljnim količinama. Ako imate preferenciju, ili barem toleranciju prema "palpu" – onda ćete u ovome uživati još mnogo više nego ja. Ako tražite čitljivu žanrovsku prozu – od ove ovde, u ovoj zbirci, trenutno u Srbiji nećete naći bolju. Ja lično možda mogu na to dodati jedno "nažalost, bolje nema", ali takvu opasku većina žanrovske publike neće deliti.

            c) Uopšteno gledano, APOKALIPSA JUČE, DANAS, SUTRA je opravdala svoje postojanje na nekoliko nivoa: dala je priliku većem delu aktuelnog žanrovskog krema da se nađe među koricama knjige, sa kolegama, što je u zadnje vreme sve ređa šansa; takođe je dala šansu nekim početnicima ili relativnim newcomerima da se pomešaju sa starijom ekipom, for better or worse; ponudila je presek sadašnjeg stanja u srpskom žanrovskom getu (uz par simboličnih gostovanja "iz regiona"), takvog kakvo je – tuđe nećemo, bolje nemamo (uz ogradu da nekoliko jakih imena nije prisutno u ovoj zbirci; od onih koji mi naročito nedostaju pominjem M. Piševa, Olivera J, Z. Jakšića i A. Markovića). Najzad, ponudila je sasvim pristojan nivo proze koja će, ipak, pre svega da "legne" fanovima žanra, dok je eventualni "crossover" potencijal više na nivou intrigantne tematike i prisustva nekolicine mejnstrim imena, nego li u smislu nekakve opšte ozbiljnosti ideja ili originalnosti i stilske visine, gledano en generale.

            d) Uopšteno, ali iz mog ugla, zbirka je na nivou prethodne dve (BELI ŠUM i ISTINITE LAŽI), bez većeg iskoraka. Ako mi se ova polupuna čaša čini polupraznom, to je zbog toga što su me poprilično razočarale neke priče od kojih sam mnogo očekivao (Radunović, Nešić/Lazović, Bakić, Sarajlija), dok sam neke od boljih čitao još u rukopisu, pa sam zato u knjizi imao manje premijernih užitaka. Ako ništa drugo, zbirka je ipak ponudila i nekoliko prijatnih iznenađenja tamo gde ih nisam očekivao, pa je time bar donekle kompenzovano ne-isporučivanje od strane očekivanih majstora.

            e) Opšte tendencije kojima se ova zbirka odlikuje:
            - Vrlo visok nivo tzv. "pismenosti"; bar polovina, ako ne i više, ističe se natprosečno savladanim zanatom pitkog i nesmaračkog pripovedanja.
            - Primetna dominacija zapadnih modela, pretežno iz pop-kulture (američki filmovi, TV serije, stripovi, video-igre, žanrovska proza), sa manje ili više uspelim proplamsajima "sopstvenog glasa".

            - Uprkos pompeznoj temi, odsustvo primetnije idejnosti ili izraženijeg stava prema svetu (i njegovom smaku): motiv se uglavnom koristi kao ustaljena konvencija, sa nedovoljnim implikacijama ličnog svetonazora, što kod ove konkretne tematike (Apokalipsa!) još više bode oči nego li, recimo, u ranijim antologijama. 

            - Ovaj globalni pop-pristup se, pak, oslikava i na lokalnom planu, u smislu da je vrlo, vrlo mali broj priča ozbiljno, dubinski ukorenjen u ovdašnjem ambijentu, temama i problemima. Ne samo što se neke uopšte i ne dešavaju u Srbiji, nego bi se i mnoge od nominalno "ovdašnjih" sa zanemarljivim kozmetičkim izmenama lako mogle premestiti u – pre svega – Ameriku, kao zvezdu vodilju mnogih od zastupljenih pisaca. Lično, nedostajao mi je izraženiji odnos prema "sada i ovde" koji je tema smaka sveta, u zemlji sistematski, apokaliptički sjebavanoj već par decenija unazad, pružala maltene kao na tacni, ali većini je ipak bio draži holivudski pristup od metaforičkog bavljenja rušenjem tla ispod naših sopstvenih nogu. Naravno, oni koji od proze traže samo eskapizam i "dobru zabavu" uz zaborav na mučnu stvarnost okolo, pozdraviće ovu tendenciju, ili im barem neće smetati da ubiju nešto svog vremena protrčavanjem kroz niz novih varijacija na uništavanje sveta u kojem su već toliko puta saučestvovali kroz video igrice, stripove, filmove, video spotove itsl. tako da su na to odavno oguglali.

            - Meni lično malkice je smetalo i to što je većina priča suviše "goody two shoes", suviše PG-13, suviše "politički korektna", nedovoljno "prljava" – što, takođe, naročito smeta kada imamo temu smaka jebenog sveta, pada svih vrednosti koje inače držimo samopodrazumevajućim, pada svih konvencija kojih se sada držimo ko pijan plota... Relativno malo od tog haosa je zaista uhvaćeno i preneto, a pritom manje mislim na onaj pirotehnički haos – toga, predvidivo, ima: rušenja, eksplozije, požari... – a više na onaj moralni i egzistencijalni haos: na jedan novi poredak u kome su stvari kao prijateljstvo, ljubav, brak, porodica, fini maniri, avantura, komedija, akcija, romansa, erotika – drastično preimenovani, izmenjeni, izbrisani i/ili zamenjeni nečim mutiranim, novim. Od pred/postapokaliptičkog majndfrejma, poput onog recimo kod Balarda, Barouza i sličnih proroka apokalipse – ovde jedva da ima nekih manjih natuknica. Mnoge ovdašnje "apokalipse" kao da su namenjene za Vila Smita, Anđelinu Džoli, Orlanda Bluma i slične. Izuzeci od ovog pravila su Žiljak, Petrović, Zelić, Mandić-Spasojević, Cvetanović, Sigma, Bakić i ja.

            - Priređivač, Goran Skrobonja, više puta je isticao postulat da je antologija uspešna ukoliko se svakom čitaocu u proseku dopadne trećina sadržaja, prema drugoj trećini je manje-više ravnodušan dok poslednja može i da mu se nikako ne dopadne. Ako se tako gleda, onda je ova antologija otprilike u tim nekim parametrima, pa možda i nešto jače (pozitivnije). Konkretno, 12 od 25 priča smatram natprosečnim i vrednim čitanja, a neko manje strog sigurno će naći za sebe i više.

            - Za pohvalu je raznovrsnost tematike: iako se autori, koliko znam, nisu međusobno dogovarali ko će o čemu da piše, među ovih 25 priča ne postoje dve međusobno slične, čak ni onda kada je uzrok apokalipse isti (npr. zaraza, ili rat). Zbirka se odlikuje visokim stepenom osobenih, različitih pristupa, ne samo u smislu teme ili žanra, nego i formalnih i narativnih pristupa: od "pesme" preko kratke priče u fragmentima (povezanim ili ne), klasične kratke priče, pripovetke pa sve do opširnih novela od kojih neke mogu lako da se prošire u roman. Pošto je tema zbirke implicitno favorizovala SF pristup, ovde ima više priča koje naginju toj provenijenciji, a nešto je manje horora, ali to malo što ima – spada u vrh ovog izbora.

            Konkretni osvrt na priče iz ove zbirke, u idućem nastavku.

– nastaviće se... –

понедељак, 30. мај 2011.

Ghoul SHOP

 Obznanjujem ovako, ovde, na jednom mestu, nekoliko poslednjih stvari preostalih mi za prodaju, pre nego što pređem na sopstvene bubrege i slične iznutrice, e ne bih li nekako isplatio namete za doktorat. Evo šta je u ponudi:

Naživo
 

(Ghoul Press, Niš, 2010)
= 450 din (sa ptt uračunatom)
Kultni i okultni horor roman, ko zna – znaće, ko ne zna, kliknuće na link...


Faustovski ekran: đavo na filmu
 

(Svetozar Marković, Zaječar, 2006)
= 666 din (sa ptt uračunatom)
Unikatna studija horora i fantastike na filmu, sa akcentom na filmovima o Đavolu i srodnoj mu tematici.
Ovo je poslednji extra primerak kojim raspolažem. U knjižarama je odavno ne videh, a mislim da i izdavač nema više od tuceta u magacinu, ako i toliko.
= P.R.O.D.A.T.O.

U brdima, horori: srpski film strave
 

(Niški Kulturni Centar, Niš, 2007)
= 600 din (sa ptt uračunatom)
Prva i jedina knjiga na celom svetu u celosti posvećena hororu u srpskom filmu, od LEPTIRICE do ŠEJTANA.
Poslednje tuce je dostupno: kupite sada razumno, da ne biste posle po trostrukoj ceni na Limundu.

Novi kadrovi: skrajnute vrednosti srpskog filma
 

(zbornik priredili Dejan Ognjanović i Ivan Velisavljević; Clio, Beograd, 2008)
= 1000 din (sa ptt uračunatom)
Užasno redak primerak, sa prvobitnim zaštitnim omotom korice urađenim u samo 100ak primeraka, različitim od onog pod kojim se knjiga kasnije prodavala u knjižarama.
Potpuni unikat, moj poslednji primerak.

Lari Gonik, Crtani vodič kroz seks

Paramecijum, Beograd, 2005. 
(Preveo: Dejan Ognjanović)
= 500 din (sa ptt uračunatom)
Veliki format, 200ak strana, ilustrovano, vrlo duhovito, poučno, korisno – savršen poklon za devojku, momka, roditelje...
Preostala mi samo dva primerka – moguće je dodati neki lascivni crtež na njih, by prevodilac, ako neko želi.
= P.R.O.D.A.T. jedan, ostao još jedan.

William Hope Hodgson, The Casebook of Carnacki – The Ghost Finder

            = 500 din (sa ptt uračunatom)
            Klasična zbirka okultnih horor priča od pisca koga je Lavkraft veoma cenio (s pravom).
            Ovo prodajem samo zato što sticajem okolnosti imam duplo, inače ne bih. Jedan primerak.
= P.R.O.D.A.T.O.           


 Odlično očuvani, srpski, bioskopski posteri klasičnog velikog formata. Horor, kult, retkosti, stariteti, ludila, bizarnosti, treš… Klikni na naslov da vidiš fotke dostupnih postera i njihove više nego popularne i razumne cene.

 
SVI diskovi gore na linku u naslovu navedeni jesu ORIGINALI (a ne rezanci), u svojim originalnim kutijama, i sa svim dodacima (gde ih ima) onako kako su kupljeni ili dobijeni. Svi diskovi su novi, uglavnom jednom ili dvaput gledani, čisti i ispravni, a i kutije i omoti su im novcati.
Nekoliko ih je u međuvremenu prodato – piši i raspitaj se šta još ima.

Za dogovor povodom bilo čega gore navedenog, piši na dogstar666 et yahoo dot com.
Dolazim u Beograd u sredu, 01. juna pa je moguće da ponešto ponesem za one koji se na vreme jave.