петак, 6. март 2009.

MARTYRS

****
4

MARTYRS je (iz)vanredno visceralno iskustvo – toliko jako da sam, nakon izluđujuće dugog čekanja ali, srećom, nakon milosrdno kratke patnje između nabavljenog filma (na francuskom, of kors) i nabavljenog titla (ukupno: 4 dana mučenja!), film pogledao DVAPUT u roku od 15 sati. ne pamtim kada sam poslednji put uopšte poželeo, a kamoli ostvario tako nešto.

prvih 40ak minuta filma je tako intenzivno i žestoko da se to može uporediti s malo toga u istoriji horora: šok za šokom za šokom, a sve to unutar drame, sa likovima za koje nas je briga, sjajno odglumljene i upravo savršeno režirane. plus – vanredno žestok sound design koji ne dopušta predaha ni mira! između zvukova čistog pakla samo povremeno se začuje elegični instrumentalni skor koji je, u tom okruženju, pravi blagoslov.
dakle, prva polovina filma, i nešto jače od toga, je kvintesencija body horrora i onoga što se, kada se govori o imbecilnoj američkoj varijanti, može zvati torture pornom – ali ovde, u ovom konkretnom filmu, radi se o apoteozi bola, i patnje, koja je zaista na tragu vintage klajva barkera, tj. hellraisera – samo što je potonji išao daleko dalje u fantastique, dok je laugier uglavnom ostajao s ove strane, u okvirima evil that men do. pa opet, žestina tog otvaranja je na sasvim drugom nivou od uobičajenih SAW slagalica, suštinski infantilnih igrarija u gross-out nadmetanju. MARTYRS je torture porn za odrasle; ovo je thinking man's torture porn! to je sugerisano već naslovom, i metafizika mesa ne izostaje u drugoj polovini, i na kraju.

prva polovina je, dakle, nesumnjivo i nepatvoreno genijalna orgija užasa, i to je svakom dobronamernom građaninu odmah jasno.
problemi, donekle, počinju u II polovini. da ne bih spojlovao, neću to detaljno obrazlagati, ali… užasi koji se dešavaju u toj deonici iznenađujuće su nenadahnuti, čak neshvatljivo suzdržani i repetitivni u svojoj banalnosti. konceptu iza njih nedostaje smisao za aktuelnost – ovako nešto mogao je da inscenira sam oneko ko nema pojma o užasima ratova u bosni, hrvatskoj, na kosovu, o tamošnjim zatvorima, tamošnjim mučenjima… iako film pokušava da uspostavi vezu sa nekim realnim, istorijskim grozotama, to uglavnom ostaje na apstrakciji, i ne uspeva – bar ovdašnjeg gledaoca – da uveri u svoju nabeđenu, ali nedovoljno realizovanu grozomornost.
četvrta petina filma je, dakle, poprilično razočarenje, ali poslednja donekle vadi stvar i spasava film od pravog razočarenja, dovodeći ga u 'spas u zadnji čas' kategoriju. da budem jasan: govorim o spasu umetničkog integriteta filma, a ne spasu za junakinje filma. metafizički momenti na kraju su, za moj ukus, previše suzdržani, ja bih se tu još malo razulario, ali i ovo što je pruženo više je nego što je ijedan skorašnji film pružio, i ja ne mogu da imam većih zamerki tim povodom. baš poput svoje junakinje, MARTYRS je uspeo da prevaziđe svoje poreklo, i da ga transfiguriše u nešto više i bolje.

ipak, pored nemaštovite i promašene četvrte petine, filmu smeta i određeno zalaženje u apstrakciju i filozofiranje, što u hororu ume da zasmeta kada se radi nauštrb emocija: to znači da samom kraju nedostaje dovoljan emocionalni impakt. laugier se opredeljuje za ideje, ali ne zaboravimo: horor je pre svega EMOCIJA pa tek onda IDEJA. zbog toga je HAUTE TENSION još uvek nedostignuti primer francuskog (a i šire) modernog horora. MUČENICE su mu prišle opasno blizu, ali ga nisu ni dostigle ni prevazišle. druga polovina prelazi u izvesnu sterilnost, a sam kraj, mada vrlo dobar, smesta je razvodnjen nedobro odabranom završnom pesmom, koja je u koliziji s njim (iako je njen text relevantna, melodija se ne uklapa najbolje u ono što je neposredno prethodilo).

ipak, pokazani kvaliteti u prvoj polovini, te hrabre (mada ne uvek i sasvim uspele) odluke u drugoj polovini još uvek, uz sve moguće zamerke, čine MARTYRS najboljim hororom iz 2008. a laugiera – otkrovenjem koje je, očito, svoj talenat vrlo škrto koristilo u osrednjem ST. ANGES-u (vidi rivju na ovom blogu), ali ga je ovde nemilosrno prosulo u zaista retko viđenoj exploziji vrhunske horor režije. ako mu samo daju punu slobodu, njegov HELLRAISER bi mogao da bude vrlo velika stvar, i napokon jedan rimejk koji IMA pravo da postoji i da, čak, bude još bolji od ionako velikog originala.

13 коментара:

  1. Ako se to sve ispostavi kao tačno, samo da znaš - ja odo lepo da se ubijem. Da Frenk Henenloter zabrlja a neki tamo mrljavi Francuz sa nikakvim pedigreom da snimi dobar film, u to jednostavno odbijam da povjerujem.
    I kako misliš da rimejk bude bolji od originalnog Hellraisera? Šta bi ti mijenjao u originalu (osim onih cheesy 80s specijalnih efekata pred kraj)?

    ОдговориИзбриши
  2. Pogledao sam Martyrs danas i u potpunosti se slažem, prva polovina je remek-delo ozbiljnog (u smislu priče, likova, drame, psihologije) visceralnog horora, nakon čega sledi jedna vrlo mučna epizoda, nakon koje sledi nagli zaokret u pravcu metafizičkog horora. U suštini, ovo je nešto kao egzistencijalstički torture porn, ključni argument za suprostavljanje "kritičarima" koji su smislili pomenutu kovanicu. Inače, nedostatak jačeg impakta na samom kraju se može objasniti time što jak emotivni udarac dolazi već na pola filma i reditelj se posle ni ne trudi da ga nadmaši već ide na to da završni udarac deluje više na cerebralnom no na visceralnom nivou, i što se mene tiče, uz malko štucanja pri kraju u tome i uspeva. Martyrs je tu negde u rangu sa High Tension i ja bih mu dao čak 4+

    ОдговориИзбриши
  3. ovo je kao HOSTEL, samo pametno, i dobro režirano, i sjajno glumljeno, i zaista gadno i gnusno i krvavo!
    zapravo, jedna od mojih zamerki koje nisam pomenuo gore jeste da previše liči na HOSTEL u toj, najslabijoj, petini. srećom, kasnije se izvuče iz toga.
    HELLRAISER rimejk bi mogao da se još malo više poigra sa zanimljivom porodičnom dinamikom te sjebane familije, da začini melodramu, a istovremeno da još malo istraži demonologiju iza senobita, da ih redizajnira i da kreira neke nove gnusne načine za ubijanje i sadističko iživljavanje, ovog puta sa besprekornim efektima maske kao i vizuelnim i digitalnim (potonji su žešći krš u originalu).

    ОдговориИзбриши
  4. Okej, ako sam dobro shvatio - taj Martyrs je samo u jednoj petini dobar film?

    ОдговориИзбриши
  5. ne, nego u 4/5 je odličan, a u 1/5 je srednje-slab.
    čitaj pažljivije, sve lepo piše.

    ОдговориИзбриши
  6. Čekaj malo - pa rekao si da samo u jednoj petini liči na Hostel. I kako sad da je u 4/5 odličan a u 1/5 slab? Poradi malo na toj svojoj konzistentnosti.

    ОдговориИзбриши
  7. pa to valjda znaci da je Hostel govno od filma. ja nisa gledao. Martyrs je odlican. jeste ta petina znatno drugacijeg intenziteta od ostatka filma ali i dalje se dobro drzi.

    ОдговориИзбриши
  8. "neočekivano"?!!
    čista četvorka od mene, i neko od toga očekuje sranje?

    ОдговориИзбриши
  9. Jeziv i dirljiv film. "Mademoiselle" je trebalo da dobije vise prostora zajedno sa svojom "ideologijom", slazem se. I da je cetvrta petina filma mlaka, i to se slazem. Ali, opet je ta petina pripremila junakinjino prepustanje i pristajanje na zrtvu, sto je najemotivniji deo filma.

    ОдговориИзбриши
  10. Meni film bio opako dobar dok ne smandrljase onu Anu, a onda boooriiing.
    A i nije mi jasno zasto je ona jedna nesrecnica imala onaj metalni povez preko ociju, ako su ustvari oci/pogled bili toliko bitni.

    ОдговориИзбриши
  11. ovde se radi o unutrašnjem 'vidu', o sticanju iskustva i otvaranju 'trećeg oka' tako da običan vid običnih očiju nije po sebi nužan. to što ona treba da vidi - ne vidi se očima, inače bi to videli i ovi iz sekte.

    ОдговориИзбриши
  12. zanimljivo, ghoule. čak malo i podseća na tvoj roman

    ОдговориИзбриши