понедељак, 9. април 2012.

LE MOINE (aka THE MONK, 2011)


**        
2
            Ovim rivjuom započinjem akciju "Manje sranja – više slika". Možda su u pravu komentatori koji se žale da previše filozofiram ovde. 
Ko stvarno želi moje mudrolije, neka ih uredno plati, pa nek čita u časopisima i knjigama gde ih objavljujem, a ovde, na blogu, od sada idemo lagano, kratko, slikovito i bez mnogo razglabanja.
            Dakle, francuski THE MONK je anahrona fletlajn smaračina za koju mi uopšte nije jasno ZAŠTO POSTOJI, a naročito u ovom bezobličnom, bezličnom, bezukusnom obliku!  
Nešto malo fine gothic scenografije i dobre fotografije je sve što imamo od kvaliteta u ovom francuskom kostimiranom hororčiću.
Premisa (prema klasičnom gotskom romanu M. G. Luisa, odnedavno najzad dostupnom i na srpskom, pod naslovom MONAH) sasvim je protraćena.
Isto se može reći i za Vinsenta Kasela, koji je ovde neprepoznatljivo mlak, mrtvopuvački, kao na auto-pilotu u ulozi koja zahteva uzburkane strasti i larger-than-life misli i dela.
Ovo treba da vrije od čulnosti i pršti od elektriciteta, mrakovi treba da prete, duše se prodaju, večna prokletstva zarađuju, munje i gromovi da sevaju, Đavo lično se javlja, sto mu gromova!
Ali ne, umesto toga, fletlajn, ravnica, mrtvilo, i jedan od najdosadnijih, najneđavolskijih "đavola" u celoj istoriji Faustovskog Ekrana!
Zaprepašćujuće mlitav i nikakav film od Dominika Mola, reditelja vrlo solidnog LEMMINGA.

5 коментара:

  1. Ne znam ko je to nezadovoljan tvojim blogerskim tekstovima. Ako ciljaš na mene zbog toga što sam rangirao tvoje rivjue, onda me nisi dobro shvatio. Nisam rekao da za blog pišeš loše, nego samo za nijansu slabije u smislu da ovim tekstovima, verovatno, pristupaš manje studiozno. Ali i takvi kakvi jesu, ovi tekstovi su odlični i imaju svoje prednosti. Direktniji su, iskreniji, samim tim i ličniji, sadrže sočan rečnik i zabavniji su u najpozitivnijem smislu reči. Zato ne dozvoli da u tvom tekstu gledamo slike, a da u komentarima čitamo rivju od nekog entuzijaste koji je gledao film, ali uz kropovanu mutnu sliku, odsečen kraj i bez titla, tako da je glavni utisak "atmosvera", ali ne u filmu, već oko filma-atmosfera srpske stvarosti.

    ОдговориИзбриши
  2. nisam mislio ni na tebe ni na koga konkretno. ali nailazio sam na komentare, ovde-onde, da ljudi neće ili nemaju vremena da se bakću čitanjem mojih pisanija, nego dođu samo da vide koju sam ocenu dao nekom filmu, i to im je dovoljno. tako da je možda gubljenje vremena što pišem bilo šta ispod tih famoznih zvezdica, jer pitanje je da li to i koliko ljudi zapravo čita.
    ko zna, možda blog tim golim preporukama (šta skinuti? šta gledati? šta preskočiti?...) ispunjava svoju svrhu? nadgradnja toga ionako se, zaista, nalazi na ozbiljnijim mestima nego što je to blog.

    ОдговориИзбриши
  3. sve dok ima entuzijazista bice i onih koji prate ovaj blog i kazu nesto iskreno makar to bilo jadno u odnosu na iskreno odlicne tekstove dr gula. bilo na blogu, nekom od sajtova za koje pise ili casopisa. inace gulov rad pratim jos kad je bio uglavnom na forumu sagite, pa onda nazalost neuspelog sajta, pa zasad i nadam se i nadalje odlicnog bloga na kome nazalost prica sam sa sobom jer je ljudima izgleda dovoljno da posisaju slike i ocenu negoli da procitaju i kazu nesto o datoj temi. nisam mnogo komentarisao, ali to je iz razloga koji nemaju veze sa blogom i filmovima. necu da tupim o tome. a oni koji ocigledno mogu da komentarisu do mile volje neka nesto i kazu a da ima veze sa temom ispod koje ostavljaju komentar.

    matoji uputi me na neki od tvojih komentara, mozda nesto naucim. i prestani da se plasis nece gul da te bije ako samo gledas slicice

    a o fever mozemo da razglabamo ispod fever

    ОдговориИзбриши
  4. ljudi, ako se u nečemu ne slažete, ili čak ako osećate uzajamne antipatije, molim vas da njihovo izražavanje zadržite u granicama pristojnog obraćanja, bez vređanja na ličnoj osnovi.

    ОдговориИзбриши