четвртак, 18. фебруар 2021.

QUO VADIS, AIDA? (2020)



**

2+

 

Zahvaljujući vodećem svetskom filmskom vodiču Varajeti / Variety (od pre par godina samo onlajn, ništa više papir) – progledao sam! Prvo su mi, nedavno, otvorili oči po pitanju toga da je srpski film Dara iz Jasenovca ogavni komad propagande (antihrvatske, antikatoličke) i da se u njemu vrši promidžba gnusnog „nativizma“. Potonji termin sam morao da proguglam kako bih proverio da li znači ono što sam mislio da znači, budući da nisam video očiglednu vezu sa temom filma, naročito nakon što sam isti taj termin našao i u drugom notornom tekstu o Dari (neću ga nazvati filmskom kritikom) iz El Ej Tajmsa.

A onda, kada sam ubrzo posle tog čitanja pogledao bosanski film Quo Vadis, Aida? poželeo sam da proverim šta je ugledni i uvek pouzdani, te itekako profesionalni i objektivni sud Varajetija kazao o tom delu donekle srodne tematike (masovni zločin nad jednim balkanskim narodom od strane drugog), e ne bih li možda i tu ponešto novo naučio. Na moju žalost, nisu mi u tom tekstu o Aidi govorili o nativizmu niti o nekim drugim novim intelektualnim, teorijskim i akademskim konceptima: Varajetijev tekst (neko bi rekao „kritika“) nije mi doneo ništa novo. Sastavljen je od deža vija, prežvakavanja predvidivosti, budući da pretežno govori o osećanjima a ne o činjenicama, teorijama, i razumu. A onda kad pokuša da se dohvati činjenica, zapravo papagajski ponavlja onu krajnje sumnjivu i nikad adekvatno potvrđenu cifru o preko 8.000 ubijenih u Srebrenici…

„Zanimljivo,“ pomislih smesta. „Zašto se, govoreći o srpskom stradanju koriste razum i teorija, bez trunke osećanja, a kad se govori o stradanju Bošnjaka neizostavno i neumereno se gudi u violine emocija i saosećanja?“ Pritom najbezobrazniji među ovima idu dotle da tvrde kako je to stradanje Srba navodno, kako napisa i ostade živ onaj iz El Ej Tajmsa, jer on implicira da su Zli Srbi ™ zloupotrebili Holokaust diskurs radi plasiranja falsifikata, prema kojem su navodno ONI – Srbi – bili glavna meta za istrebljenje u NDH, a ne Jevreji kao što svi u El Eju dobro znaju!

Tome još pridadoh zapitanost: „Da li zaista suza srpska nema roditelja, dok istovremeno suza bošnjačka ima i roditelje i ujake i kumove i babe i još tuce babica i blagonaklono-dobroćudnih stranih posmatrača pride? I zašto je tomu tako?“

A onda mi je, zahvaljujući vrhunski profesionalnom i objektivnom magazinu Varajeti, čiji je sud alfa i omega u filmskoj kritici – sinulo. (Bez obzira na ono što lupetaju neobavešteni i plitkoumni koji, povodom halabuke oko Dara-rivjua, pevaju refren: „Šta se primate, pa to je samo jedna filmska kritika, ima toliko drugih!?“ Jeste, ima, ali Varajeti je Varajeti, jedan i jedini. To je isto kao Psiho kad kaže opoziciji: „Pa šta ako vas nema na RTS-u, pa to je samo jedan kanal, ali zato vas ima kol’ko ’oćete na N1“.)

Sinulo mi je, kažem, kada sam, u nameri da sročim svoj osvrt na bosanski film, shvatio da će mi Varajetijev tekst o srpskome poslužiti za to kao savršena osnova, da ne kažem staru našu reč templejt. Uhvatite me sada za ruku i pođite sa mnom u alternativni svemir, u paralelnu stvarnost u kojoj je Varajeti zaista vrhunski profesionalni i objektivni magazin (za nepažljive: gore sam povodom njega bio ironičan) a ne mesto gde se plasiraju agende onih koji bolje plate, a naročito onda kad se uklapaju u već ranije stvorene kalupe koji ne zahtevaju mnogo hrabrosti ili veštine u gaženju razgaženim cipelama.

U ovom alternativnom svemiru, ili stvarnosti stvarnijoj od ove naše, dakle, tekst iz Varajetija o Dari – zapravo je o Aidi.

Pogledajte: uzeću originalni tekst (o Dari), u njemu samo zameniti naslove filmova i imena reditelja, a umesto reči „Holocaust“ staviću reč „Genocide“ i prevesti vam ga tako da zapravo govori – o Aidi. Iznenadićete se koliko taj tekst tada postaje tačniji, istinitiji, bolji! Da krenemo…

 

‘Dara of Jasenovac’ Review: A Holocaust Movie With Questionable Intentions

 

Serbia’s Oscar submission is thinly disguised propaganda, cynically using the Holocaust to push a troubling nativist agenda.

By Jay Weissberg

 

A zapravo…

 

Quo Vadis, Aida? Review: A „Genocide“ Movie With Questionable Intentions

 

Bosnia’s Oscar submission is thinly disguised propaganda, cynically using the „Genocide“ to push a troubling nativist agenda.

 

By „Jay Weissberg“ (co-edited by Ghoul)

 

Isn’t it long past time that there was an honest discussion about why there are so many „Bosnian Genocide“ films? Unquestionably some meet the challenge posed by the injunction “never forget,” but too many others exist because the market has proven that the „Genocide“ sells (or at least – brings awards). The movies falling into this latter category trivialize as they sensationalize, fiddling on heart strings with a facile bow whose chords jump between lurid and saccharine. A subset within this group folds more troubling objectives into their cynical understanding of the market, using the „Genocide“ to push agendas that have little to do with comprehending the unfathomable.

It’s a testament to the cravenness of the „Genocide“ industry that an undisguised piece of Bosnian nationalist propaganda like Jasmila Zbanic’s „Genocide“ drama dressed up in war crimes clothing, can find distribution outside its native land. Less surprising is that it’s been submitted for Oscar consideration.

Let’s start with facts: „A lie repeated a 1,000 Times…“ HERE.

None of this is in dispute, and only someone devoid of ethics would argue that there were “good people” on both sides. The makers of Quo Vadis, Aida emphasize that the screenplay comes from witness testimony, using that tried-and-true statement to shield themselves from criticism: It happened, therefore we are above reproach. The problems with the film however are twofold: Its unconcealed anti-Serbian nativism* is baldly** designed as incendiary fodder for current rifts between Bosnia and Serbia, while its delight in visualizing the sadism of Serbian soldiers, contrasted with childhood innocence (sic) of their adult Bosnian victims, pushes aside any reflection on the dangers of nationalism, murderous racism and genocide, replacing them with cheap sensation and sentiment… 


evo najave novih radosti za sve debile koji se oduševljavaju onim govnjivim komadom propagande


Were there no contemporary context to Quo Vadis, Aida, it would be just another unmodulated „Genocide“ drama using suspense in the same way as any number of serial killer movies. But background is inescapable, and in this case, Bosnian nationalists’ use of Srebrnica as a rallying cry for Bosnian victimhood through the centuries turns the film into propaganda…

A Holocaust movie designed to stoke animosity against Germans today would be roundly condemned; to not recognize the same problems here is willful blindness.

In the 2000s Jasmila Zbanic has made some films (Grbavica – see the review HERE), and technically Aida is standard well-made fare, edited to milk the most out of shots of the refugees and closeups of adults’ faces…  

 

* Koja je verovatnoća da dve filmske kritike jednog te istog filma posegnu za istim, stručnim terminom („nativism“), koji je uz to u vrlo sumnjivoj, nimalo očiglednoj vezi s tim filmom? Vrlo mala, priznaćete: skoro nepostojeća. Jer, naglašavam, nije to neka obična svakodnevna fraza tipa „nationalism“, „racism“, itsl. kakva bi se logično očekivala i neprimetno provukla u tekstu ove vrste. A tekst je, podvlačim, popularna, masama namenjena filmska kritika a ne akademski, stručni rad. U američkom javnom diskursu „nativism“ je termin koji u poslednje vreme odzvanja pre svega u kontekstu Trampovih antimigracijskih i drugih jedva-prikriveno rasističkih i nacionalističkih sentimenata, mada je krajnje upitan smisao ovog termina u kontekstu balkanskih sukoba.

A koja je, zatim, verovatnoća, da dve filmske kritike jednog te istog filma, obe u „uglednim“ i „profesionalnim“ medijima a ne tamo nekim bezveznjačkim blogovima poput ovoga ovde, sadrže ISTOVETAN EPITET, u istom kontekstu? Naime, Varajeti kaže: „Its unconcealed anti-Serbian nativism is *baldly* designed as incendiary fodder…“

E, al’ pazi sad twist! Ono đubre od teksta u El Ej Tajmsu kaže: „The veneer of historical reality is thin on the *baldly* nativist and manipulative Serbian World War II movie…“

Pa majku mu, ’oće centrala jednom da pogreši, ali dva puta – malo teže! Ne samo što oba ova teksta pominju „nativism“, nego oba, u istoj toj rečenici, sa tim terminom povezuju identičan epitet, „baldly“…

BALDLY, indeed.

Treba li boljeg, jasnijeg dokaza da su oba teksta naručena i plaćena, da su oba „kritičara“ iz iste skripte spremali ispit, da oba za svoju osnovu koriste tekst ili zbirku fraza koje im je neko drugi napisao a oni samo, prema svojim sklonostima i umećem, uobličili?

 

Šta možemo zaključiti iz ove igrarije koja to nije?

1) Tekst u Varajetiju o Dari je očigledno naručen i pisan na osnovu tuđe agende.

2) Tekst u Varajetiju o Aidi ne znam da li je naručen i pisan na osnovu tuđe agende, ali je indikativno, za početak, da tom rivjueru NE smeta bošnjački nativizam.

Kad smo kod toga, dajte začas da vidimo šta mu uopšte dođe taj nativizam. Evo, ukratko:

Nativism (politics) (From Wikipedia)

Nativism is the political policy of promoting the interests of native inhabitants against those of immigrants, including the support of immigration-restriction measures.

 

Nativism in America and Europe

Nativism, in general, refers to a policy or belief that protects or favors the interest of the native population of a country over the interests of immigrants. In the United States, greatest nativist sentiment coincided with the great waves of 19th-century European immigration on the East Coast and, to a lesser extent, with the arrival of Chinese immigrants on the West Coast…

Kao što možemo videti, nativizam se pre svega, izvorno, tiče sukoba domicilnog i dođoškog stanovništva, domorodaca i starosedelaca nasuprot došljaka, kolonista, imigranata – što korišćenje tog termina čini apsurdnim u kontekstu filma o Jasenovcu, jer ko su tu starosedeoci a ko došljaci, i ko navodno prema filmu tu treba da ima primat, to nam ni Varajeti ni El Ej Tajms ne kazuju.

U svakom slučaju, gledalac Aide, neupućen u lokalnu istoriju, razmirice i sukobe, na osnovu onoga što mu Žbanićkin film prikazuje, zaista može pomisliti da su „Bošnjaci“ u Bosni domoroci koji tu obitavaju u najmanjoj meri još iz vremena piramida iz Visokog, a da su Srbi ne jedan od konstitutivnih naroda Bosne, nego nekakvi došljaci koji su se tu juče prišljamčili, sa strane, iz Srbije, i odma’ krenuli da otimaju tuđe.

Kako se to u filmu sugeriše?

Već od prve i druge scene. Prva scena prikazuje tableau, nepokretan prizor u kojem su u dnevnoj sobi Aidinog stana aranžirani ona i članovi njene porodice (muž i dvojica sinova).

Prizor je napadno izveštačen, neprirodan, izvan bilo kakvog narativom opravdanog konteksta. Dakle, nije to zapletom motivisana situacija: npr. upravo su na radiju čuli loše vesti („Dolaze Srbi!“) pa su zanemeli i sede ukočeni. Ne, ovo je stilizacija, koja treba da nam njih prikaže kao PASIVNE, JADNE, NEMOĆNE, NEPOKRETNE, NEME – a u kontrastu sa drugom scenom.

U njoj, još jedna patetična stilizacija dostojna osnovnoškolskih sastava: sunce sija kroz lišće mladog drveta, tek stabljike, jedva olistale. Sunce = Sloboda. Drvo = Život. U taj idilični kadar prodre cev tenka i pocepa sunce, pocepa drvo. 

Drvo bude nemilosrdno zgaženo gusenicama tenka (naravno, srpskog), koji zajedno sa drugim vozilima, praćenim uniformisanim galamdžijama sa isukanim cevima, prodire ka gradu. Kao što nam Jasmila putem propagande dostojne Gebelsa (i isto toliko suptilne) pokazuje, naspram PASIVNIH Bošnjaka tu su AKTIVNI, NASILNI, BUČNI, AGRESORSKI SRBI, koji dolaze odnekud sa strane.

Nativizam?

Ne znam, ali to je patern (t.j. agenda) koji se dosledno primenjuje tokom ostatka ovog propagandnog filma.

„Ma neee, Zli Srpski Nativisto!“ već urla neko iz off-a na mene. „Kako ne vidiš, ovo je jedan objektivan film koji, na osnovu svedoka i fakata, prikazuje Istinu, sve onako kako je tačno bilo! Samo malo dramski prilagođeno!“

Ovome vikaču se pridružuje drugi: „Zli Gule, kako ti je promaklo da je Jasmila išla toliko daleko u svojoj žeđi da bude što dokumentarnija, što istinitija, da je doslovno rekonstruisala postojeće snimke ulaska u Srebrenicu, kad se bahati Mladić dernja čak i na svoje vojnike da brže skidaju muslimanske zastave i table sa kuća? Pa oni kasnije pregovori kod Holanđana, pa ispraćanje u autobusima? Nije li to dokaz skoro dokumentarne utemeljenosti i istinitosti ovog filma?!“

Istina, glumac koji joj igra Mladića, i to više nego solidno, ima posred obraza ogromnu bradavicu, i šteta što ova velika međunarodna koprodukcija nije pljunula koju ’iljadarku za CGI kojim bi se ovo izbrisalo s njegove face, jer svi znamo da Mladić NIJE imao ogromnu bradavicu posred obraza.

Žao mi je, urlači, ali ja ostajem prav u uverenju da je ovaj film komad PROPAGANDE. Dokaza za to je više. Na primer, mogao bih da sledim logiku Varajetija i drugih plaćeničkih medija, koji su Daru optužili za propagandu, a jedini „dokaz“ u tom smislu im je činjenica da je taj film finansirala država Srbija, kroz nadležne institucije (Ministarstvo Kulture / FCS), a ako je država dala pare – iz toga neizostavno sledi da je film PROPAGANDA, jer ’nuff said, i zar bi ikako moglo biti drugačije? 

Tom logikom, kažem, moglo bi se na špici Aide videti da je, takođe, i u ovom slučaju, pare za film dala i vlada Bosne i Hercegovine, i nekolike njene institucije: Ministarstvo nauke i obrazovanja; Fondacija za kinematografiju Sarajevo, Kanton Sarajevo, Ministarstvo kulture i sporta kantona Sarajevo, TV BiH…

A pošto su državne bosanske institucije dale pare za film, iz toga neizostavno (?), automatski (?) sledi da je film PROPAGANDA! Zanimljivo da se ovaj podatak, o BiH parama u filmu, ne pominje u rivjuu Aide iz Varajetija… a kamoli da ga ko optuži za propagandu (ne mora nužno baš nativističku)! Veoma čudno…

Ali ne, ja neću da radim isto što i zlikovci koji siluju logiku i činjenice radi svojih agendi: ja čitam film, i u njegovim formalnim, estetskim, narativnim izborima, odlukama i postupcima, u onome što pokazuje, i u ONOME ŠTO NE POKAZUJE, u njegovim kadrovima i u njegovim elipsama, nalazim dokaze da se radi o manipulativnoj propagandi.

Istina, odmah da naglasim, o vrlo uspeloj, odlično napravljenoj propagandi. Uostalom, Jasmila peče zanat u istovetnoj vrsti filmova već skoro 20 godina, i ovo je kruna njene karijere u smislu ostvarenih ambicija: sasvim profesionalnim, tehnički uspelim korišćenjem klišea melodrame i trilera i ratnog filma ona uspeva da, veštim prebiranjem po emocijama publike (a sa vrlo malo trapavosti, groteske i nenamernog humora koji krase većinu dosadašnjih „Chexploitation“ filmova), plasira svoju agendu.

Koja je to agenda?

Nativistički gledano, Bošnjaci imaju primat na toj zemlji, u tom gradu. Vidimo to po naglašenom prisustvu minareta džamije (hrišćanske crkve kod nje nema na obzorju), vidimo to po nošnji civila (šalvare, šamije, beretke), vidimo po prvoj sceni (pasivno sedeći starosedeoci). Mada se kasnije, tokom filma, vidi da su tu živeli i neki Srbi u Srebrenici (npr. bivši učenici naše Aide, koja im je bila nastavnica), to je nekako uzgredno. Srbi su prikazani kao AGRESORI i OKUPATORI.

Oni dolaze sa strane i otimaju, kradu tričarije iz stanova (skromne fotelje i stočiće nose, i tako neke gluposti, đinđuve). Oni im se useljavaju u stanove. Na kraju filma, recimo, vidimo da je Gnusni Srpski Zlikovac, Joka, u tumačenju veterana Chex filmova, Emira Hadžihafizbegovića, zaposeo Aidin stan. Dakle, došao Zli Srbin i onim pasivnim starosedeocima s početka doslovno oteo stan, nastanio se u njega (prethodno pobivši sve muške stanare).

Nativism?

(Uzgred, što reče naš genijalni SNS ministar, da nije bilo Stefana Nemanje, Emir Hadžihafizbegović ne bi bio Srbin, ne bi se prezivao na –ić!)

Jedan od fundamentalnih činilaca agende svih BiH filmova o ratu 1992-1995. jeste taj narativ o ŽRTVAMA (Bošnjaci) i AGRESORIMA (Srbi).

U okviru toga, apsolutni aksiom jeste potpuno odsustvo vizuelnog prikazivanja, pa maltene i verbalnog aludiranja na postojanje ikakvih „Zelenih beretki“, ikakve „Armije Bosne i Hercegovine“ kao učesnika u tom ratu. Uzalud ćete napinjati oči u ovim filmovima – uniformisane pripadnike „Zelenih beretki“ i „Armije Bosne i Hercegovine“ NIKADA nećete videti. Zašto njih nema u ovim filmovima, uključujući i Aidu? Odgovor je krajnje jednostavan: jer bi oni narušili simplicističku agendu u jednostavnom, crno-belom narativu o Žrtvama i Agresorima.

To, međutim, u ovom filmu stvara jednu popriličnu rupu, odnosno nekoliko njih.

Čemu uopšte služe TENKOVI u početnoj sceni ulaska u Srebrenicu, kad mi nigde, ni u jednom kadru, ne vidimo nijednog vojnika, nijedno puškaranje, nikakvu BORBU sa braniocima tog grada? Ako je ovo „objektivan“ film koji pokazuje „istinu“, odnosno „kako je stvarno bilo“ – pa, gde su branioci grada, gde su borbe? Budući da od njih nema ni najmanjeg traga, čak ni nagoveštaja, prema ovom filmu ispada da su Srbi u grad ušli tenkovima samo da bi paradirali svojom Silom i Agresijom, iako su isto tako mogli ući i na triciklima ili u kamionetima za prodaju sladoleda. Vrhunac smejurije je kad, na početku, vidimo kako jedan od srpskih tenkova nasred livade zgazi jedna ručna metalna kolica…

Neko bi za ovaj rat rekao da je bio „građanski“, mada je u bosanskim filmovima on kodifikovan kao osvajački: došli neki agresori sa strane pa osvojili ovo naše. Ukratko, nativizam. Ni natruhe islamskog fundamentalizma, ili daleko bilo prikaza mudžahedina-dobrovoljaca…

Zarad plasiranja samoviktimizujuće agende ja ne znam da je ijedan narod u novijoj istoriji sebe toliko svesno unižavao i prikazivao toliko JADNIM i bedasto-njanjavo-patetično nikakvim kao što su to činili Bošnjaci u bosanskim filmovima novije produkcije. KLIŠE u njima, kojega se i Jasmila krajnje dosledno drži jeste: celokupno bošnjačko stanovništvo se, tokom rata, sastojalo isključivo od:

-staraca

-sredovečnih mlakonja

-baba i starijih žena

-dece, s naglaskom na uplakanim bebama

-ponekog tinejdžera ili eeeeventualno, ali retko, i u manjini, golobradog mladića.

Ako verujete u objektivnost i istinitost bosanskih filmova o ratu 1990-ih, iz njih ćete „saznati“ bizarnu i neobjašnjivu „činjenicu“ da u Bosni između 1992. i 1995. nisu živeli muškarci uzrasta 20-50 godina. A u krajnje retkim prilikama kad se neki takav slučajno negde pojavi, to je bez izuzetka mlakonjavi plačljivko zbunjena pogleda, povijenih ramena, maltene blenta, izgubljeni jadnik koji se drži mami za suknju…

Otud je pomalo bizarno, usred tame i mraka ovih laži i falsifikata, kada u Aidi, u jednom vrlo kratkom trenutku, tokom manje od pola minuta, vidite kako se niotkuda probije ZRAK LUCIDNOSTI I ISTINE koji doslovno može da vas zabezekne i ostavi bez teksta onda kad ste mu se najmanje nadali. Naime, imamo ovde scenu u kojoj je Zli Srbin odigran sa svom „suptilnošću“ glumca koji je ponikao u AUDICIJI i Breninim HAJDE DA SE VOLIMO bljuvotinama, pomenuti već Hadži-Hafiz Beg. 

On sa svojom bandom srpskih grmalja (Srbi, u skladu sa ikonografijom bosanskih ratnih filmova, itekako imaju muškarce starosti 20-50, i Srbi su skoro svi visoki, krupni, mišićavi) upadne u holandsku bazu, gde su se sakrili bošnjački miševi… ovaj, žene, deca, starci i mlakonje.

Ušli su tu tražeći, uzalud i bez uspeha, ono što uzalud i bez uspeha traži i svaki gledalac bosanskih propagandnih filmova o ratu: vojno sposobne bošnjačke muškarce. Pošto su oni u to vreme bili endemska vrsta, ili mitska bića, ili zlobni plod srpske propagande, a ne stvorenja od krvi i mesa, Joka ne nađe nijednog bošnjačkog ratnika. Pa onda, razumljivo frustriran tim neobjašnjivim odsustvom, tim nedostatkom, tom rupom u zapletu, tom elipsom razmera kanjona, Joka pita jednog mlitavog čilagera: „Gde ti je uniforma?“

Vidi se da je očajan, jer iz aviona je jasno da ovaj zevzek i bezveznjak ako bi i uhvatio pušku u ruke, ona bi mu ispala, opalila i ubila ga na mestu. I tako, čiča predvidivo kaže: „Nemam. Mi smo civili.“

Na to Joka nepredvidivo drekne: „Civili? Pa s kim ratujemo čet’ri godine, jebem vam majku vam jebem? S kim? Sve civili!“

Ovo pitanje, krajnje lucidno i sasvim na mestu, ostaje da odjekuje i ovim filmom, i celom bošnjačkom propagandnom „kinematografijom“, ali za sada na njega ne videsmo filmski odgovor. Neko bi čak mogao upitati: otkud onda "8.000 pretežno muškaraca" u grobnicama oko Srebrenice?

Umesto toga: melodrama, uplakane žene, kmečave bebe, bespomoćni žutokljunci, smotani starci i jedna energična žena, Aida, koja jurca i levo i desno, ne bi li nekako spasila živote svom mlakonjavom mužu i svojim plačljivim sinovima. Naravno, nije stvar u tome da li je takvih ljudi bilo – sigurno jeste – već u IZBORU, jer svaka priča, svaki narativ se sastoji od niza izbora, šta će reći i šta ćeš izostaviti: šta ćeš prikazati a šta nećeš prikazati, i tu svako zašto ima svoje zato. Jasmila svesno bira da svoje likove prikaže na ovaj način, kako bi bili u skladu sa AGENDOM njenog propagandnog filma.

Ovo se, slučajno ali efikasno, nadovezuje na globalni trend filmova o omoćenim ženama: ništa žirijima i kritičarima ne godi više nego fantazije o Jednoj Jakoj Ženi (Empowered Woman ™) koja svim svojim mišićima, zubima i noktima, pokušava da izbavi čak tri odrasla, ali metiljavo pasivna muškarca…

Čujem već povike: „Gule, nativisto jedan, baš si bald!“ Ja priznajem: „Pa, jesam pomalo proćelav, istina je…“ „Ne, ne, nego baldly vršiš promidžbu nativizma ovdje, umjesto da se pokloniš žrtvama ’Genocida’.“

Kao prvo, previše je mutnih, nejasnih, zvanično nerazrešenih i sumnjivih stvari vezanih za taj poludupasti kvazi-genocid: jedini „genocid“ u istoriji čovečanstva u kojem je „genocidaš“ natrpao žene, decu i starce u autobuse i odvezao ih na slobodnu teritoriju. Možda sam ja nativista, ili nešto i gore od toga, ali voleo bih da mi neko naveden JEDAN primer genocida u kojem su počinioci hteli nekome da zatru i seme i pleme tako što su pobili samo muškarce, a na hiljade žena i dece pustili da idu. Čekam… Da čujem: američki Indijanci? Jok. Belgijski Kongo? Jok. Nacistička Nemačka? Taman posla. Ustaška NDH? Ti su zatirali i bebe u stomaku, a kamoli sitnu decu i njihove sestre i majke… Da nisu možda ovi tamo u Ruandi sprovodili žene i decu negde dalje i trebili samo odrasle ratnike…? Prosvetlite me, pleeeeasee! Jedino bosanski Srbi, prema ovoj agendi, sami samciti u svekolikoj istoriji, planiraju da zatru seme (to etimološki znači geno-cid) jednoj populaciji na tako jezivo neiskusan i half-assed način… nezabeležen u istoriji. I protivan samoj ideji genocida...

Kao drugo, sad govorim o filmu, o filmskom prikazu tog događaja, i (po)kazujem šta mi u njemu smrdi. Ukratko, njegova mi je objektivnost sumnjiva, kao i njegove intencije, u svetlu prevelikih izostavljanja i elipsi i sasvim krnje i tendenciozne kontekstualizacije.

Reći će neko, ovo je ratna melodrama s elementima trilera, a ne ratni film, pa su zato nepotrebne scene borbi za grad i oko grada, scene vojske Nasera Orića koja se bori da probije obruč, itsl. OK, ali ako je ovo melodrama koja u svom centru ima Aidu, zašto nam uopšte daje scene Mladićevog ulaska u Srebrenicu – kojima Aida nije prisustvovala?

OK, u redu, neka vam bude da bi prizori borbi bili digresivni. Ali, nije li moglo, zarad objektivnosti, zarad istine, da se u nekom dijalogu čuje gunđanje naroda u stilu: „Gde nam je sad Naser? On nam je za vrat bacio ovo zlo. Dok je vršljao po srpskim selima oko Srebrenice, dok je klao Srbe na njihove praznike, mi smo ćutali. Sad je pobegao u šumu, a Srbi će na nama da iskale bes…“ Međutim, čak i te reči bi stvorile disonancu sa agendom, a agenda mora biti jasna, i crno-bela…

I tako… da ne dužim više. Za neke sam rekao dosta, i previše, a za neke nikad ne bi bilo dovoljno, ma koliko da dužim u ovom stilu. Zato, ovde stajem. I zaključujem: iako Jasmila nije ni izdaleka Reditelj formata jedne Leni Rifenštal, njen propagandni film je sasvim uspeo, u okvirima svojih intencija, i svoje agende. Artistički tek kompetentan, ali kao propaganda – pun pogodak.

Dokaz toga je i to što ovom filmu Varajeti bezuslovno i neupitno VERUJE, i čak se stavlja u službu njegove agende, ponavljajući brojne izlizane refrene i fraze i upitne cifre (linkovao sam ga gore pa čitajte, da ne opterećujem ovaj dugačak text još i problematičnim citatima iz tog rivjua). A vidi se, još bolje, u tome što je Aida premijeru imala na prestižnom festivalu u Veneciji, dok srpski film o genocidu nad Srbima u NDH premijeru ima – na srpskoj televiziji…

Ali o tom (propagandnom? videćemo!) filmu – u sledećem nastavku. 

 

45 коментара:

  1. Ah,evil zerbs kamiting djenosajd over gud pipl of Baznia agen , and oskar gooz tu dzasmila zbanik ( saund of klap in audijens)

    ОдговориИзбриши
  2. Nigde u čitavom filmu se Srbi ne pominju kao neka kolektivna horda zla, ne znam zašto poturaš svoja i naša leđa iza ratnih zločinaca i monstruma. Za Daru iz Jasenovca i sam znaš da je neopevano đubre bez da si ga gledao, ali to stvarno nema nikakve veze sa ovim.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. a gde si ti gledo daru pa "znaš" da je neopevano đubre? pa ti bre nemaš ni elementarnu sposobnost da pročitaš text. gde sam ja u njemu kazao da je dara odličan film?

      Избриши
    2. Niko ovde,pa ni Ognjanovic ne porice cinjenicu da su Srbi cinili ratne zlocine .Ovde se radi o tome da se vec odavno stvara slika o samo jednom iskljucivom krivcu za balkanske sukobe 90-ih.

      Избриши
  3. Odgledao sam film i primetio skoro sve detalje na koje si u gornjem tekstu skrenuo pažnju. Film je običan propagandni pamflet i sniman je samo za stranu publiku. Film je linearan, prazan, neutemeljen u istorijskom kontekstu, tako da time ne zaslužuje ozbiljniji osvrt. Potrošio si na njega onoliko reči koliko i zaslužuje.
    Vratio bih se na generala Mladića. Toliko je glupo streljati zarobljene pred očima holandskog kontingenta plavih šlemova da mi je još uvek neverovatno da poverujem u sve to. Nepovoljna politička pozicija naše vojske u očima svetske zajednice trebala je biti dovoljan razlog da se bude obazriv i da se po svaku cenu izbegne zločin ovih razmera. I nije bitan broj streljanih. Osam hiljada ili upola manji broj, u čemu je razlika? Citiraću generala Ratka Mladića sa snimka koji je načinjen u Srebrenici tog dana: „…i napokon, došao je trenutak, da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru.“
    Ovakvu glupost neću da komentarišem.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, toliko je glupo to sa Mladićem, da nije moglo da bude slučajno. Već po narudžbini svetske politike, po scenariju jednog opšteg mračnog rijalitija koji su ovde vodile strane službe i centri moći svih tih godina (i vode ga i danas, posebno ludački u Srbiji). Sa barabama i zločincima u lokalu, na svim stranama, kojima je obećano da će da postanu nova vladajuća kasta na ruševinama socijalizma.

      Избриши
  4. Na listi finansijera vidim, izmedju ostalih, NL Film Fund, to ce reci holandski filmski fond. Kad sam jednom tom fondu predlozio da napisem knjigu o srpskoj animaciji, fond je brzo odgovorio da mada je predlog odlican, oni ''finansiraju projekte o holandskoj kulturi'', to ce reci trebalo je da napisem knjigu o holandskoj animaciji. Sada se, medjutim, ispostavlja, da su date pozamasne pare za film - o Srebrenici.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. srebrenica je holandsko čedo. logično je što su dali pare za ovaj pokušaj odocnelog ispiranja svoje nečiste savesti.

      Избриши
  5. jedan proevro fanatik me je pitao, a zasto se srbi nikad nisu prijavili za evropske fondove da prave npr film o jasenovcu. moram priznati da nisam imao spreman odgovor, jer nemam taj podatak. ali imam jasan utisak da npr NL film fond ne bi nikad to podrzao. jos pateticnije, oni vec decenijama objavljuju zalopojke po novinama kako fond mora biti kriticniji, relevantniji, moderniji, dok holandska industrija neometano produkuje iskljucivo srceparatelne i bezopasne naracije o drugom sveckom ratu ili govnjive rom-komove o holandskim Muslimanima.

    i dok zaista holandjane mozemo razumeti iz konteksta neciste savesti, mada, opet, Bosna nije holandska KOLONIJA kao Surinam, pa da smo sudbinski povezani...kako da objasnimo da je ovde prisutan skoro CELOKUPAN RELEVANTAN KONTIGENT evropskih fondova, dakle totalitarna podrska kao za Valter brani Sarajevo

    To je sve toliko neizrecivo odvratno

    ОдговориИзбриши
  6. Ceo tekst na mestu! Zaboravio si samo da spomeneš da je veliki broj onih koji su se kasnije našli na spisku postradalih u Srebreničkom "genocidu" izginuo po šumama iznad Srebrenice dok su se probijali ka Tuzli. Što od granata što sami od sebe jer su u panici pri p(r)ovlačenju pucali na sve što se mrda. Jedino su Naser i još par privilegovanih mogli da se izvuku helikopterom, ostali su bili topovsko meso, planirano topovsko meso jer se to tražilo od Alije da bi NATO i Murika mogli da reaguju. Toliko je bilo "providno" da se tadašnji režiseri svega toga nisu ni trudili da to izgleda malo bolje. Ali zato se to kasnije peglalo, pa i danas, baš ovakvim filmovima. Peglaće se i narednih godina jer je toliko loše odrađeno.

    ОдговориИзбриши
  7. bilo bi lepo da svako ko ima gugl nalog komentariše preko njega, tj. pod tim imenom ili nickom, jer zaista je mnogo "unknowna" ovde, stvara se konfuzija ko je šta reko i kome, da li ista osoba ili više "neznanaca" piše, itd.

    ОдговориИзбриши
  8. Sve je to lepo, intervju, filmovi, zlatni ghoul-ovi... Ali kad će Mračni predeli / Malpertui da dođe u knjižare?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. da li stvarno mislite da sam ja adresa za tu vrstu pitanja? da se ja bavim štampom i distribucijom? pišite na orfelinns@gmail.com pa tamo to pitajte.

      Избриши
  9. Верујем да ће овај пропагандни филм бити заборављен као и остали четникси, попут оног смећа Анђелине Џоли.
    Прича о општинском геноциду у Сребреници је ридикулозна. Недоследности те приче су овде лепо препознате и истакнуте, и то свако може да разуме ако има мозга.
    Слатко сам се насмејао за ово што кажеш да нема одраслих муслиманских мушкараца - не рачунајући чиче са береткама - у бе-ха пропагандним филмовима. Па нема их, побили их србоћетници, то је поента.

    ОдговориИзбриши
  10. Ja sam ostao u komunističkom diskursu, sve što se dešava ovde i u svetu za zadnjih 30-40 godina je čista imperijalistička, kapitalistička, kolonijalna i fašistička politika. Sve skupa sa hordama lokalnih kvislinga, zločinaca, izdajnika. Jugoslaviju su uništile te snage spolja i iznutra, a ovo što se danas dešava sa tim filmovima je klasično imperijalističko održavanje tenzija po principu "zavadi, pa vladaj". Jednostavan recept za brutalno okupirane narode.

    Ja to smeće ne gledam. Uostalom, Hitlera i NSDAP-a ne bi ni bilo da se oko svega nisu potrudile globalne kapitalističke snage, a nasuprot bujanju revolucionarnog proletarijata, SSSR-a i sve brojnijeg članstva komunističkih partija.

    A kada nema pretnje od revolucije, onda je to samo uobičajeni Lenjinov "imperijalizam kao najviši stadiju kapitalizma". Trošenje ljudskog roda u interesu profita, a kroz veštačke kategorije nacije, rase ili veroispovesti. Kroz prljave male ratove gde Indijanci ginu za tuđe jeftine interese, rijaliti radi rijalitija jer im se može. A svakako je unosnije održavati neprekidan hejt, tenziju, frustraciju - nego harmonizovati odnose. Gde je tu zabava u harmoniji?

    PS - ovaj prostor je satrven, i dalje se maltretira maksimalno - jer je cilj da se zatre ona ideja koja je postojala ovde 45 godina. Da je alternativa moguća, i to na svetskom nivou. Ne sme postojati alternativa, jer ovo je najbolji od svih mogućih svetova, zar ne?

    Što se ne naprave filmovi o Balkanskoj političkoj klasi / kasti / mafiji, koja je združeno sve to odradila oko ratova u YU, i pljački svih ovih banana država i naroda. Naravno, u sadejstvu sa stranim imperijalnim mentorima. Uh... komplikovano, gde sad da se gura klasni narativ...

    ОдговориИзбриши
  11. Свиђа ми се паралела где је аутор заменио актере текста о филму о Аиди. Нешто попут онога као кад је Картман узео љубавне песме и у њих ставио Исуса и све је и даље функционисало за публику.

    Једна ствар коју не могу довољно да нагласим је колико злочин мора да се осуди без обзира на његов назив и дефиницију. Аутор не пориче злочин српских снага, али га ни не осуђује довољно. Из тог разлога овај текст тешко да може да схвати озбиљно неко ко није Србин.

    Ја се гнушам пропаганде и мењања историје ма ко то радио. Свим жртвама моје најискреније саучешће! Злочини да се не забораве како се не би поновили!!!

    ОдговориИзбриши
  12. Srpski pristup filmu "Dara iz Jasenovca" je pogrešan i u najmanju ruku primitivan. Ponašate se kao kakvo razjareno pleme koje u akciju uključuje sve dostupne mehanizme da usili što bolji plasman "Dare iz Jasenovca", a tim ponašanjem se dobiva upravo obrnut efekat.

    "Quo Vadis, Aida?" je film na mjestu koji pokazuje ono što je Bošnjačka strana prošla.
    Gore kritikuješ nedovoljno iskazivanje "jakih muškaraca", a svako ko imalo interesovanja za događanja u Srebrenici ima zna da se znatan broj muškaraca pokušao/uspješno probio kolonama ka Tuzli.
    Oni koji nisu uspjeli su uhvaćeni, strijeljani i kopani. Također, tu su i oni koji su stradali od strane artiljerije i njhove kosti i stvari su ostajale po obodima istočnobosanskih brda.
    Muškarci koji su ostali su držani u logorima i prolazili su jednake patnje kao oni zarobljeni iz kolona.

    Onda, po pitanju ovog Dejana gore.
    Jedino je logično da Holandski fond i pomogne jedan film poput "Quo Vadis, Aida"?, zašto? Zato što su upravo Holandski vojnici bili zaduženi za sigurnost i blagostanje tih ljudi - što su pronevjerili.

    Po kojoj osnovi bi oni uopšte trebali davati sredstva za tematiku Jasenovca ili bilo kog drugog stradanja? Da zadovolje neke tvoje fantazije? Meh, saberi se malo.


    Vi ste sami svoja djela uništili preuveličavanjem i pogrešnim donošenjem tih djela na scenu. Pa je jedino i normalno da se ta djela okarakterišu propagandom i nametanjem nenametljivog.

    ОдговориИзбриши
  13. Po kojoj osnovi bi oni uopšte trebali davati sredstva za tematiku Jasenovca ili bilo kog drugog stradanja? Da zadovolje neke tvoje fantazije? Meh, saberi se malo.

    Po osnovi ustava EU i Deklaracije o ljudskim pravima te brojnih drugih evropskih zakona i odredbi koji nalazu da sve stranke, narodi i narodnosti u sporovima dobiju JEDNAKO PRAVO nastupanja a ne preferencijalni tretman zasnovan na ogranicenim interesima zemlje Holandije, a narocito ne kad taj tretman perpetuira tendencizne mitove o velikomsrpskim sovinistima i jadnim ugrozenim Bosnjacima.

    ОдговориИзбриши
  14. Da li si gledao Niciju zemlju Danisa Tanovica i ako jesi smatras li i to bosanskim propagandnim filmom?

    ОдговориИзбриши
  15. I dokle ce srpski glumci da glume u ovakvim filmovima?
    Gl.zenska uloga Jasna Djuricic...debilka...radi tudj posao

    ОдговориИзбриши
  16. Odgledao "Daru",utisci su:
    1-film nije propaganda,prikazuje samo ono što se dešavalo,mada je meni falio kadar u kome sa srbosjeka kaplje krv,to bi bilo extra...mada sam propustio prvih pola sata,možda je toga bilo...
    2-film je prilično ravan nema neku unutrašnju dinamiku,već samo niže prizore logorske svakodnevice.U "Lepim selima" je to mnogo bolje napravljeno
    3-Nataša Drakulić je morala da ustupi scenario na poliranje nekome
    4-glumacka podela je odlična,ona što glumi glavnu ustaškinju je pokidala.Izvođenje svih ostalih je na visokom nivou
    5-režija je sasvim dobra,ovo je jedan od retkih srpskih filmova koji ne bode oči vizuelnom grubošću.Mislim da je onaj lik iz "V."nešto tako rekao..."the film is well made" ili slično tome
    6-sve u svemu,od mene trojka

    ОдговориИзбриши
  17. dobro, barem smo sad mogli da se uverimo u ono što smo slutili: da su varajeti i el ej tajms izeli a huge pile of bullshit u svojim sramotnim harangama maskiranim u "filmske kritike".
    DARA nije baš oskarovski materijal, režirana je staromodno, pešački, muzika je sramotno konvencionalna i cheesy, itd. ali to definitivno nije loš film, nije krindž kakvog sam se pribojavao i sasvim izvesno nije nikakva propaganda. sve je to ustaško zlo realno i pošteno, pa čak možda i previše ublaženo prikazano. po mojoj tarifi, mlaka trojka.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam viseo "preleteo" preko filma da tako kazem, tako da je moj kut gledanja suzen, ali koliko sam primetio kao sto rekoste ublazeno je ono pravo divljanje i strava koja se desavala, ja sam ocekivao nesto blazu verziju Poljskog filma Volhynia, mozda nije Srbija jos spremna za takvu vrstu filma kako smo samo reagovali na Srpski film(sto me navodi da mislim sta je jos u ovoj Srbiji u fioci zbog nerazumevanja i nemanja para za takve projekte), takodje mislim da je sa namerom ublazeno ipak je ciljna grupa bila siroka koja bas nema stomak za mnogo brutalnosti, ovakvu tematiku izbegava dosta ljudi ukljucujuci i mene(ostao sam na citanju o tome i ne vracam se tamo vise....) a sa brutalnijim scenama mislim da bi ljudi prosto pobegli.
      Ovaj film me raduje zato sto su se Srbi konacno setili da ih je neko klao u toj meri i naznaka je nekim daljim ovakvim projektima mozda i smelijim. Mozda jednog dana i krenemo da brinemo o svojim zrtvama i precima i krenemo da postujemo sebe i svoje do tada ostacemo ono sto smo sada obicajni vernici, kafanske patriote i nula od drzave a to vidim da ce da potraje.

      Избриши
  18. Aida je propagandni bullshit, ali za ovu našu Daru je remek-delo. Ne verujem šta sam gledao. Ne znam šta je gore, da li scenario, da li režija, gluma... Usiljeno, patetično, dosadno, blamantno. Gule, ako ovome daješ trojku, onda si veoma pristrasan.

    ОдговориИзбриши
  19. 2-film je prilično ravan nema neku unutrašnju dinamiku,već samo niže prizore logorske svakodnevice.U "Lepim selima" je to mnogo bolje napravljeno -- upravo mu je to najjaci adut. nema nikakve melodrame, nikakve katarze, i nikakvog didaktizma. niko se ne pretvara da moze da razume nepojmljive dubine tog zla. on pusta da dozivljaj govori sam za sebe, i to je pravo svedocenje.

    ОдговориИзбриши
  20. Goran Saric pizdi na fejsu:
    Međutim, ponovno se (nakon katastrofalne serije "Nemanjići") pokazuje da Srbi nisu u stanju snimiti dobar film o sebi i svojoj povijest, ako nije sa autošovinističkih pozicija. Ako se sami sebi ne rugaju.
    Problem filma nisu ni patetika ni crno-bijeli prikaz karaktera. Svaki hrvatski ratni film ili svaki film o Srebrenici ima sto puta više patetike. I može li među ustaškim čuvarima u dječjim logorima itko biti ne bijel, nego i tamno-svi?
    Problem je što film, ako je rađen za međunarodnu publiku nije objasnio tko je i zašto pobio stotine tisuća Srba, Židova, Roma i Hrvata u desetinama logora i u nebrojnim stratištima po selima NDH. Nije objasnio genezu zla. Nije ga potpisao, imenom i prezimenom.
    U jednom ovakvom filmu atmosfera pakla se ne postiže brutalnim scenama nasilja ni divljačkim ispadima ustaških zlikovaca i to je najveći promašaj filma. Režiser i scenaristi pokazali su potpuno ne razumijevanje povijest, duha onog vremena, duha ustaškog klero-fašizma.

    A Majkl Majers nikad ne bi bio tako upecatljiv i nezaboravan kao sto jeste, da je ikad PERSONALIZOVAN, humanizovan, da je zlo dobilo AGENTA, protagonistu...

    ОдговориИзбриши
  21. Svaka čast na ideji da se Aida ubaci u review Dare, leglo ko kec na desetku. Što se Dare tiče, postoji još jedna reč koja veže Variety review i onaj idiotski LA tekstić - "thin", upotrebljena je u istom kontekstu. Jedva čekam revju Dare da saberem utiske... jako je dobro pitanje da li je i u kolikoj meri Dara propaganda i da li je to nužno loše? Režiser je izjavio da ne može biti propaganda ako je istina, što je glupost... Bila ona propaganda ili ne, po mom skromnom mišljenju to je poprilično loš film (2+) i mislim da bi pametnije bilo da su pare uložene u kvalitetan dokumentarni film, neka mi pusti neko link ako grešim ali mislim da tako nešto nije urađeno

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Postoji film "Krv i pepeo Jasenovca" od Lordana Zafranovica, imaš ga na jutjubu

      Избриши
  22. Растурио си Аиду на парампарчад. Мада си прекинуо кад је било најслађе.

    Дара одлична. Разбија. Очекивао сам играно-документарни историјски филм а Дара је много више од тога. Осим фактографије, има и драму, има емоцију, има снажне карактере до којих ти је стало, и паралелну линију радње (коју носи Дарин отац у другом логору),која се на крају спаја са главним наративом. И поред два сата и десет минута, држи те све време.Технички и визуелно филм сасвим пристојно изгледа,добра фотографија сценографија и реконструкција логора аутентична.Шминка,костими и CGI ефекти шикљања крви су морали да буду бољи(логораши су превише чисти,уредни,недовољно измученог и болесног изгледа).
    Плашио сам се да ће сцене уласка убијених логораша у вагон/загробни живот бити corny и јефтина симболика, али су уз призоре раздвајања деце од мајки пред аутобусом, најјаче у филму. Глума одлична-Мала Биљана покидала, глумци из РС исто, посебно добра Николина Јелисавац-Ђорђевић, и Београђани који су тумачили усташе изванредни, нарочито Ђорђевић као Врбан, Богдановић као Љубо Милош(маестрално пренео његово лудило у само једној сцени),језиви су и Тања Кецман као часна сестра Барта Пулхерија и Лечићева као Божица, а и Нишлијка Мартина Китановић као Буждонка.
    Мане су поједностављени прикази усташа, као једнодимензионалних негативаца из стрипова мада је врло зајебано да уверљиво представиш садистичке убице и психопате какви су били Милош, Мајсторовић и Врбан, који су заиста убијали логораше као и у филму(за време јела, из досаде,без икаквог повода), нарочито је то тешко извести у само два сата и са тако пуно ликова и јасеновачких ужаса које мораш да испричаш и прикажеш гледаоцима. Непотребно је било и инсистирање на приказу сваког појединачног клања логораша у сцени са музичким столицама јер се тако изгубио планирани ефекат шока тих сцена за гледаоце. Off screen убиства у филму су много потреснија од тих сцена и осталих експлицитно приказаних ликвидација у филму. И сцена секса љубавног пара Шакић је over the top мада ми је јасно да је Антонијевић хтео да кроз њу представи како је Нада била изопачена јер се у логору смрти заљубила у Динка.
    Недостајао је и историјски контекст у виду документарних снимака у уводу улазака Немаца у Загреб и хрватског дочека, успостављања НДХ,Павелићевог говора у Сабору и слично што би неупућеном гледаоцу, нарочито страном, објаснило оно што ће гледати у филму.То донекле исправља Лубурићев говор који ћемо чути касније у филму(иако је оригинално из послератног периода).
    Мада нама и не треба тај историјски контекст јер знамо и без тога зашто Јасеновац, зашто Јадовно, зашто Паг, зашто Глина...
    Лубурићев одговор Немцу то сублимира:
    -Зато што су Срби.

    Мане филма ипак не кваре општи изванредан и снажан утисак.
    Не верујем да ће ми на друго гледање, са хладним, аналитичким посматрањем, филм бити слабији.
    -Одакле си Даро?
    -Из Јасеновца.

    Једва чекам твој приказ, да видим шта сматраш недостацима.

    ОдговориИзбриши
  23. Dejane, videh da si Šaulovog sina ocenio sa 3-. Oćeš reći da su taj film i Dara u istoj ravni glede kvaliteta? Da li potcenjujes Šaula ili precenjujes Daru? Ja mislim da radiš oba. Šaul je po meni najbolji film o užasu logora..

    ОдговориИзбриши
  24. Мане су поједностављени прикази усташа, као једнодимензионалних негативаца из стрипова мада је врло зајебано да уверљиво представиш садистичке убице и психопате какви су били Милош, Мајсторовић и Врбан, -- ali koliko dimenzija licnosti ima taj nivo psihopate, cija se cela svrha svodi na sumanuti ubilacki instinkt. Da li su to uopste u pravom smislu reci bile licnosti. I sto da im pruzas tu CAST da pokusavas razumeti njihov karakter? Zar nije bolje da nestanu u nekom paklenskom limbu.

    ОдговориИзбриши
  25. Naravno da to ne može normalan čovek da shvati, ali treba nastojati da te likove prikažeš uverljivo.Nekoliko stranih kritičara je imalo primedbe da izgledaju kao negativci iz stripova i crtaća, oni jednostavno ne mogu da poveruju da su postojali takvi sadisti i psihopate, koji su ubijali za vreme jela,iz dosade, bez ikakvog povoda..Dobro je da u filmu nismo prikazali nabadanje dece na bajonete, vađenje beba iz živih trudnica i spaljivanje živih ljudi u Pićilijevim pećima jer niko od stranih gledalaca ko nije čuo za Jasenovac ne bi u to poverovao.

    ОдговориИзбриши
  26. da te likove prikažeš uverljivo.Nekoliko stranih kritičara je imalo primedbe da izgledaju kao negativci iz stripova i -- da li stvarno mislis da bi zapadna publika izvan arthouse krugova shvatila neki psiholoski kompleksan lik a ti kriticari ionako nisu ni za kurac, sve placenici i prodane duse, koje posle 20 godina vrte jednu istu NATO-vu pricu. ne taj SRPSKI FILM-style pristup definitivno bi osudio film na torture porn, straight to DVD raf

    razmisljam nesto drugo, mislim da su gornje rasprave dosta deplasirane u ovo vreme, kada filmove rade multi-medijalno, i postali su vise DOGADJAJI nego klasicni filmovi. ako je suditi po tome koliko je debate na socmedijima DARA izazvala, ono je vise nego uspesan film.

    ОдговориИзбриши
  27. Your review, which is not really a review, deeply troubles me and probably anyone with a sense of empathy and objectivity. I have no idea how your review ended up on IMDB at all.


    - You keep derailing your review of the movie your job is to review to talk about somebody else's review of a different movie. You mentioned Variety's review 16 times, fewer times than mentioning Mladic and Srebrenica combined. When you are not reviewing that review then you are reviewing Serbian-centric history, old Serbian propaganda and anti-Serbian nativism.

    - Your whole reasoning on nativism and how you think the movie promotes anti-Serbian nativism is absurd beyond belief. The movie explores how indifference towards human tragedy allows callousness to commit planned mass atrocities, no matter who is on the other side of the gun, but you keep making it about Serbian victimhood. You can't shut up about it, mentioning Nativism more than anything in your entire non-review.

    - You haven't shown a glimpse of empathy or remorse on topics of mass killings and potential genocide that the movie represents, instead selfishly demanding attention on an entirely different historical atrocity committed on your own people, which isn't that far off from how Mladic viewed the atrocities committed by the Turks/Ottomans. You're enabling narcissism and letting yourself be a vessel for its propaganda.

    - You are a little, immature fanboy of a genocidal war criminal. In the face of the amazingly reconstructed scenes of Mladic in the movie, that were reconstructed from real-life footage and show what a butcher of human life Mladic was... you felt a bit disappointed that they haven't used CGI to "fix" the actor's face because "we all know Mladic DID NOT have a large nipple across his cheek", ignoring the tragedy and glorying the evil shown in the movie. You're making it into a joke. Absolutely sickening.

    - You are a blind man telling everyone else that they are blind if they don't see it your way. Your emotional maturity, object permanence and self-awareness are on the level of the children portrayed at the end of the movie doing the Peekaboo. Please, tell me how isn't it obvious to you that you are falling into the same sociopathic trap that Mladic fell into? You're glorifying evil, war crimes, ethnic cleansing, turning a blind eye to anything that your "magnanimous" junaci are doing.


    In summary, instead of doing a proper review of a deeply disturbing movie, you wrote a self-defeating, narrowminded propaganda non-review, missing the point of the movie entirely, promoting the evil that the movie fights against, and almost glorifying the darkest pages of the people you so strongly belong to. I expected more from a fellow Southern Slav.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. nešto mi govori da je 'južnom slovenu' promaklo da je ovaj film PROPAGANDA, da predstavlja čitav niz FALSIFIKATA i tendencioznih 'REKONSTRUKCIJA', da je krajnje JEDNOSTRAN, neskriveno ANTISRPSKI. takođe su mu promakli i delovi mog teksta, koji možda jeste a možda i nije rivju, u kojima argumentujem ove tvrdnje. mora da je tekst čitao zaslepljeno i jednostrano kao i jasmila što je svoj bosansko-propagandni film skockala. istina je: ne osećam empatiju i saosećanje prema ovom parčetu mrzilačke propagande i falsifikata koji se slepcima izdaje za 'objektivan' film. što se tiče samog zločina koji je povod za ovo, izlišno je da ga explicitno osuđujem, to se podrazumeva.

      Избриши
    2. . što se tiče samog zločina koji je povod za ovo, izlišno je da ga explicitno osuđujem, to se podrazumeva. --

      A NE NE NE. Njihova cela propagandna konstrukcija je da zlocin predstave kao iniciran, orkestriran od strane dominantne stranke, divljih Srbendi, patrijarhalnih silovatelja, protiv slabije stranke, ugrozenih Bosnjaka, bez ikakve veze sa mudzahedinskim napadima, progonima i pokusajima genocida nad Srbljem koji su mu prethodili, i bez ikakve veze, sa cinjenicom, da su u gradjanskom ratu, sve stranke podjednako umesane i krive. Njima je jako bitno da odrze tu mitologiju, jer onda mogu i da isporuce ''resenje'' - BRATSTVO I JEDINSTVO, pod njihovim patronatom, pa onda ventalno ako mogu i Rusiji da uvedu bratstvo i jedinstvo preko secesije ruskih teritorija. Mora se INSISTIRATI, da mi nismo duzni ni za kakvo pokajanje, ma ni izvinjenje, za to sto smo u gradjanskom ratu branili svoj zivalj.

      Избриши
  28. *deeply troubles me* *absurd beyond belief* *glimpse of empathy* *enabling narcissism* *immature fanboy* *absolutely sickening* *object permanence*  *I expected more*

    Da li se radi o malicioznom trolu ili botini koja je ovdje stvarno slučajno zalutala -- pa nema blage veze u vidu čega ti pišeš ovaj tekst i sa čim ga porediš, pa bez ikakvog razumijevanja piše ove tlapnje? Nije ni bitno, nego obrati pažnju na ove gore izabrane npc-fraze. Teško da bi ovaj prošao Voight-Kampff; u kakvoj se uopšte sredini može išta od toga koristiti bez deset hiljada slojeva ironije? A njih je horda -- u kakvim se samo echochamberima ove botine kisele.

    ОдговориИзбриши
  29. A glupog komentara, jel ti komentiraš Variety, Daru ili Aidu, pogubio si se čovječe...

    ОдговориИзбриши
  30. AFERIM!

    muka mi je vise od uporne viktimizacije mog naroda od strane samih nas. pa koji to narodi zele da budu misevi?? kakav je to bolestan kolektivni fetis?

    donekle mi je jasno: zamislite da vama dodje najmocnija drzava u historiji planete i kaze vam "dacemo vam sta hocete, samo opravdajte nase osvajacke pohode", ali dosta je bilo. ako smo historijski uvijek bili "useful fools" za mocne sile, ne mora znaciti da moramo to nastaviti

    ОдговориИзбриши
  31. Malo empatije ne bih nikome skodilo...desilo se Jasenovac, desilo se i Srebrenica, desilo se i Suvareka, Podujevo, Meje...

    ОдговориИзбриши
  32. I'm happy and glad that Bosnian baldly nativist propaganda did not win.
    I'm also drinking to Mads, who made an average film look much better.

    ОдговориИзбриши
  33. Pogledajte (ko nije) i video https://www.youtube.com/watch?v=rMHhg2niMfA u prilog teksta.

    ОдговориИзбриши
  34. "Nije sve neka prokleta (geo)politika, jer na ovom svetu fakat postoje i dobro i zlo."

    ОдговориИзбриши
  35. Izbegavala sam da pogledam film dok se nije digla prasina sad kad je dobio neke vazne nagrade. Pocetak sa velikim brojem sponzora i saradnika mi isto bio indikator pravca filma. Utisak : Da dobar evropski film, da film ima propagande. Krenucu od toga da je film stvarno dobar ali ne i jedan od vrhunskih. Odlicno je snimljen , drzi radnju savrseno, dobar scenario, glumci glavni su sjajni posebno protagonistkinja. Odlicno je sto se nisu rasplinuli na vise prica , vec se prati Aida skoro celim putem . Ta tema zena na dobrom polozaju da pomogne svojima i sa mukom da li su joj odluke ispravne u takvom uzasu. Dovoljno je to da bi film bio smatran dobrim. Na sve to dolazi veliko stradanje i sudbina na koju niko nije imun. Jako je dobro sto su prisli temi odgovornosti u ratu samog UN-a , tim vojnicima i tim glavama iz daleka . Dosta se pominjalo oko ovog filma bas to da je dobar da treba da se stave sve karte na sto i pokaze svacija odgovornost ali nazalost bas tu i dolazimo do propagande. Srbi su negativici ok ,ali su u ovom filmu srbi negativci vojnici koji ratuju iskljucivo sa civilima -ogromna polarizacija. Vojno sposobni muskarci svi u letnjim majicama u sred rata, nigde uniforme na vidiku, cak ni u scenama van vojne baze , pocetak filma izgleda ko iznenadni pocetak rata a ne da traje vec 4 godine, bizarno. Nigde pojasnjenja kako i zasto nisu na polozaju ali to moze da prodje pod velom jednog gledanja radnje. Deo koji se meni nije dopao je kraj filma u starom stanu , napakovan je kliseom i suptilnim precutkivanjem situacije koju autor nije hteo da prikaze. Aida dolazi u stari stan i tu sad zive srbi i to ne bilo koji srbi vec porodica jednog od srpskih glavnih vojnika . Taj deo je sigurno jako potresan svakome, posebno strancima ili cak i ljudima odavde koji nisu imali bliski susret s tim ratom. Cinjenica je da su mnogi ziveli u tudjim kucama posle rata jer su se gradovi podelili po nacionalnosti. Muslimani su ziveli u srpskim kucama a srbi u muslimanskim , i to je trajalo jako dugo dok se imovinsko pravni poslovi nisu resili na drzavnom nivou , tek tad su ljudi menjali kuce ili prodavali . Cak i to je precitni momenat po meni namenski koji se mogao izbeci jednom recenicom. Iako se uvek moze reci da to svi znaju, ne, ne znaju...Ima toga jos al generalno je ovo utisak , da su neke stvari suprilno plasirali s namerom jesu, da je film kao film dobar, dobar je.

    ОдговориИзбриши