субота, 1. децембар 2018.

ASH IS THE PUREST WHITE (2018)

  

**(*)
2+

U okviru akcije „Šta sam gledo na Festivalu autorskog filma 2018“ obznanjujem: Festival je prošo, ja kući došo, pa da vidimo šta sam tamo gledo... Novi film Gaspara Noéa CLIMAX je zaslužio zaseban, detaljan osvrt, pa ga je i dobio, OVDE. A sad je vreme za moj drugi najočekivaniji film festivala.

Izgleda da je izuzetni, predivni, vizuelno i emocionalni rolerkoster A TOUCH OF SIN bio izuzetak a ne pravilo u opusu mnogohvaljenog ali slabozasluženog Đije (Jia Zhang-Ke). Protraćio je božanstven naslov na film u kojem ima jedva nešto malo ugarka emocije usred preovlađujućeg sivila (narativnog i, naročito bolno, vizuelnog). 
Premisa je odlična: totalna posvećenost i vernost jedne žene, gangsteroljupke, koja se žrtvuje i spasi dragom krimosu život i ode u apsu umesto njega, samo da bi pet godina kasnije, izašavši otuda, otkrila da je džukac našao drugu (i napravio joj dete) a sa svojom spasiteljkom i žrtvateljkom neće više ništa da ima.
Mogla je tu da bude super melodrama, tim pre što je glavna glumica (i rediteljeva žena) zaista izuzetna, vrhunska, posvećena, prvorazredna glumica; mogao je tu da bude i odličan krimi-triler, napet, uzbudljiv i emocijama pregnantan, sa jakim podtekstom...
Ali, avaj, Đija je smatrao da je najbolje da ovaj film, koji zapravo počne prilično zanimljivo, isprazni od skoro svega interesantnog i pretvori ga u uninvolving, fletlajnersku soc-dramurdu u kojoj se nije ni potrudio da npr. motiviše izdaju glavnog kriminalca (prikazanog, pre toga, kao relativno razumnog, dobrog i poštenog, a ne kao bezosećajnog džukca), pa je otud njegovo ponašanje prema ex-ženici neshvatljivo i besmisleno baš kao i ta mlaka i svakim minutom sve nezanimljivija dramica između njega i nje koja kako ide ka krahu sve više nalikuje kineskom rimejku nekog dosadnog srpskog filma, odnosno pretvara se u daleko inferiorniju verziju PETRIJINOG VENCA.
A što je dodatni udar, sve je to slikano na pretežno neupečatljiv, prozaičan način, sa tek ponekim oka vrednim kadrom, otprilike po jedan na svakih 20 minuta. Prećeralo se sa „realizmom“! Premalo je ovde lepote. I od koga je, a i inače.
Plus, taj „kraj“ je nešto najravnije, najbezvenjačkije promašeno što sam u skorije vreme video u nečemu što pretenduje na kvalitet i ozbiljnost. To se uopšte ne završi, nego se samo PREKINE: i kad špica krene niotkuda, gledalac se trgne: „Šta, OVO je kraj? Zbog OVOGA sam sedeo 2 sata i 10 minuta pred ekranom? Da bi mi se OVO tutnulo?!“
Ovaj PEPEO je trebalo da bude parabola o moralnom slomu današnje Kine, odnosno o gubljenju etike, poštenja, pravde i o potonuću u najbezosećajniji eksploatatorski bezdušni materijalizam itd. Lepa ambicija, ali slabim, nedokuvanim, nedorađenim narativom (koji na nivou mikro-scena još i ima određene zanimljivosti, bar u početku, ali sve manje prema kraju, u kojem pravcu ima sve manje ubedljiva zbivanja) srozana na jedan poludupasti (at best) i sasvim zaboravljiv film. S druge strane, čitam da je ovo popriličan hit u Kini, pa stoga – šta pa ja znam? Milijardu Kineza ne mogu biti u krivu! Ili mogu? Proverite sami, pa javite.

U idućem nastavku – još jedan Kinez, ali nešto bolji: LONG DAY’S JOURNEY INTO NIGHT.


8 коментара:

  1. Kad obično napišu RELAVANT u recki nekog filma, to obicno ide na skip (ne zato što taj film vjerovatno jeste flatlajn, uninvolving, antiklimatična, socdramuda - nemam ja problema sa tim, niti mi je išta sveto u vezi muh-Filma, nego zato što taj film najvjerovatnije predstavlja jedan uzak pseudo-liberalni WELIVEINASOCIETY platitude, esenciju-floskulu, i jednu dobru dozu patronizacijske distance), ali ovaj Zhangke-kinez-tip je vjerovatno jedini u ovome vijeku uz čije ime ovaj pridjev može stajati. Njegov niz između 2002 do 2008 se gleda po dužnosti.

    ОдговориИзбриши
  2. odlican komentar mgw, socijalna relevantnost je odavno postala BREND, koji nekadasnji Veliki Revolucionari i Subverzivni Gurui prodaju na trzistu kao 'eksces', videti npr KLIMAKS, a kad bolje zagrebes, ispostavlja se da je I KOD NJIH, kao i u komerc industriji, cela poenta u glazuri tj u marketingu

    ОдговориИзбриши
  3. steven shaviro je jednom napiso odlican tekst, prosledicu link kad ga ponovo nadjem, gde je objasnio kako su eksces i socijalna Kritika pretvoreni u robu, tako da je danas najbanalnija stvar prikazati nesto ekscesivno, kapitalizam sam funkcionise po principu sokiranja. onda se postavlja pitanje GDE tacno, i da li, postoji nekakav otvor u tom totalizujucem sistemu, i shaviro ga nalazi u estetici, jer estetski sud je jedini koji ne moze da se upregne u kupoprodaju - mi nesto nalazimo lepim bez razloga, prosto zato sto nam je lepo. i u tom estetskom stavu, bez motiva, postoji potencijal ne toliko za aktivnu pobunu koliko za jednu vrstu neucestvovanja.

    ОдговориИзбриши
  4. Dubravka Lakić bi se složila sa tobom:), jer je posle Kana i razgovora sa Zhangke-om napisala u „Politici” da je film loše montiran, tj. da se montažnim skokovima gube neki važni detalji priče, a razlog za tako nastale narativno-dramaturške rupe leži u činjenici da se preliminarna ili možda čak director`s cut verzija od 4 sata neposredno pred festival užurbano skraćivala na pristojnijih 2 sata.
    Po mom skromnom mišljenju Zhangke je uz A TOUCH OF SIN ipak snimio i odlični STILL LIFE i vrlo dobri THE WORLD. Još sam gledao i prosečni PLATFORM, koji podseća na SEĆAŠ LI SE DOLI BEL i možda za nijansu lošiji MOUNTAINS MAY DEPART. Jeste, sve ovo su socijalne (melo)drame, ali daleki istok sa svojom osobenom žilavom kulturom, veliki kontrasti između sjaja i bede u tranzicionoj Kini i pronicljivo oko Zhangkea da sve to zabeleži na način dostojan istočnoazijske vizuelne osećajnosti, izdižu ove filmove iznad prozaičnih soc-drama sa zapada ili bliskog istoka.

    ОдговориИзбриши
  5. Odgledao sam Skjelvet (The Quake), 2018. Iako gajim simpatije prema depresivnim beskrajima norveških frojdova, verujem da ovaj, na kraju hard drama family film, ima bolji efekat da je odgledan u 3D bioskope. Šta je to što filmsku sreću kvari? Previše familijarnosti, epohalni zemljotres koji sravni Oslo, je viđen preterano kroz život psihotičnog geoeloga koji živi u sprezi zbližavanja sa porodicom koju je ostavio i proračuna da će se snažan zemljotres desiti a da mu niko ne veruje. Zemljotres je baziran na 114. godišnjici razornog zemljotresa iz 1904. Gledljivo, drži pažnju uz slan goranski obrađen suncokret, ali trebalo je još tu živosti, iako je turobna jesenja atmosfera Norveške pitka za oči i uši. Kataklizmične scene su za pohvalu, kratke ali bez većeg demolišn proseravanja. Dva plus, mooožda, 3-, jer odavno nisam gledao film koji je pridosadan a drži pažnju.

    ОдговориИзбриши
  6. Covece s planinu, Norvezani totalno ne znaju da prave filmove, ja mislim da je ovaj idiot racunao kako je to strahovito originalna ideja da se u sto posto sigurnoj i dosadnoj Norveskoj dogadja katastrofa americkih proporcija. Ni Holandjani nisu mnogo bolji, sa izuzetkom Ferhufena nemaju otprilike nijedno znacajno ime u kinematografiji. Mislim da je to stoga sto velika socijalna sigurnost implicira veliku dosadu.

    ОдговориИзбриши
  7. Novi Kuaronov film Roma je čist horor. Poserem se na njegovu režiju i fotografiju kad je snimio ovako dosadnu ispraznost. Biću najsrećniji ako ne dobije ni jednog Oskara.

    ОдговориИзбриши
  8. Za Kjubrikove fanove https://www.imdb.com/title/tt6851066/ ima ga na Pirate bay-u regularno.

    ОдговориИзбриши