четвртак, 4. август 2022.

MORT SINDER – Alberto Breća

 

 

Jedan od najboljih stripova na svetu dostupan je već neko vreme na srpskom, u izdanju Darkwooda. Preporučivao sam vam ga već ovde, na blogu, ali sada – za sve one kojima moje preporuke ranije nisu bile dovoljne, ili su im nekako promakle – ekskluzivno nudim moj pogovor, pisan specijalno za ovo Darkvudovo izdanje.

S dopuštenjem izdavača plasiram ga čitaocima ovog bloga kao poslednje podsećanje: ovaj album će ubrzo biti rasprodat, i ako vam je do sada nekako promakao, naručujte ga što pre, dok ima! Jer, ovo dolazi sa najsnažnijim mojim pečatom preporuke! 

Izdavač: Darkwood
Naslovna strana: Alberto Breccia
Scenario: Héctor Germán Oesterheld
Crtež: Alberto Breccia
Naslov originala: Mort Cinder
Format: 240 x 315 mm
Povez: tvrdi
Boja: crno-belo
Broj strana: 256

Cena: oko 2.100 din

https://darkwood.co.rs/prodavnica/darkwood/biblioteka-supernova/mort-sinder/

 

 

Ugarak u tami

© Dejan Ognjanović

originalno objavljeno u MORT SINDER, Darkwood, Beograd, 2018.

 

            Ko je – ili šta je – i odakle je Mort Sinder?

            Naizgled sporedan lik u sopstvenom stripu, uveden tek u drugoj epizodi, on se ukazuje kao misterija, a barem na planu naracije, misterija i ostaje do kraja. Odakle on dolazi, da li je čovek ili nešto više od čoveka, kako mu polazi za rukom da stalno vaskrsava, da li je zaista postojao bezbroj puta kroz istoriju – i kako je to uopšte moguće? Reinkarnacija ili nešto još čudnije, složenije, luđe?

            Scenarista Osterheld i umetnik Breća nisu u njemu stvorili tek još jednog strip junaka, niti je njihova saga o njemu obična petparačka „misterija“ koja će se završiti manje ili više domišljatim razrešenjem. Misterija je ta koja ostaje, a ne njeno rešenje, znali su to dobro, ali u svojoj za to vreme (početak 1960-ih) skoro revolucionarnoj nezainteresovanosti da čitaocima pruže makar najelementarnije odgovore na legitimna pitanja o poreklu i prirodi glavnog  (ili barem naslovnog) junaka stripa oni su se odvažili da im taj lik bude Misterija sa velikim M. Shodno tome, storija o njemu nije klasična detektivska misterija sa elementima antikvarstva i arheologije, već ni manje ni više nego metafizička priča u kojoj taj junak oličava smelu apstrakciju.

            U liku Morta Sindera stvoren je gotovo savršen koncept: čovek (ili nešto više od čoveka?) koji postoji otkad ima ljudi, u svim epohama i na svim meridijanima, i svedoči (ili sam oličava) temeljne, pa stoga univerzalne ljudske drame: volja za moć i kontrolu drugih, izdaja i praštanje, hubris (iliti arogantno pružanje preko gubera), ljubav i žrtvovanje, porobljenost i sloboda, prevara i kazna, patnja i osveta, hrabrost i odanost...

Kao što mu ime sugeriše, taj lik je onaj žar čovečnosti koji tinja, od postanka sveta, usred mrakova ljudske i okolne prirode, pa čak i usred tmine smrti. A, značajno je istaći, ni smrt ga ne ubija, jer on se uvek iznova vraća, ili rasplamsava, negde drugde, u drugo vreme, neugasiv i večan, pokazujući svojim nehajem prema njoj da ima stvari većih i jačih od smrti.

            Od drevnog Vavilona i Egipta preko docnije Termopilske bitke pa preko doba osvajanja Amerike i Asteka, do vremena trgovine robovima i, mnogo kasnije, američke prohibicije, sve do ludih naučnika današnjice, stari antikvar Ezra Vinston, uz pomoć Morta Sindera, traži odgovore na retoričko pitanje kojim se prva epizoda završava: „Je li prošlost tako mrtva kao što mislimo?“ Pokazuje se, naravno, da nije. Ona živi kroz određena mesta, predmete, pa čak i mirise, a delimično i kroz naslovnog junaka... 

            Zahvaljujući vanrednom crtačkom umeću Breće starijeg, koje je oplemenjeno nesumnjivom inteligencijom (kvalitetom koji uglavnom nedostaje tehničarima crtanja, ma koliko veštim, kakvih danas u strip izdavaštvu ima u izobilju), tzv. stvarnost nikada nije delovala krhkije i poroznije za prodor Misterije, bila ona iz prošlosti ili iz paralelnih, neslućenih slojeva sadašnjosti.

Visokostilizovane igre crnog i belog, svetla i senki, stvaraju svet na ivici onog iz ekspresionističkog remek-dela, Kabineta doktora Kaligarija (1920); to je svet u kojem ne postoje čvrsti autoriteti i konačni odgovori, to je svet kulisa i optičkih varki kroz koji paralelno sa opsenama prodiru i metafizičke istine.

            Svet Morta Sindera je mračan i nesiguran, često prožet fantastikom, naučnom fantastikom, pa čak i hororom, pri čemu se mora istaći da je prva i najduža epizoda u kojoj se Mort Sinder javlja, „Ljudi olovnih očiju“, prvorazredno i antologijsko remek-delo horora u stripu, kako scenaristički tako i crtački, praktično bez pandana po svom vrhunskom korišćenju dva kvaliteta ključna za uspešan horor, a to su nagoveštaji i atmosfera.  

Kao što smo već pisali povodom Brećinih adaptacija Lavkrafta, sakupljenih u albumu Mitovi o Ktuluu (Darkwood, 2018), „horor se ne sastoji u motivima i ikonografiji kao takvima: možete imati ma koliko ubistava, kostura, sablasti i čudovišta, vaše delo i dalje neće zasluživati da se nazove hororom u punom, vrhunskom smislu – neće izazvati stravu kod čitaoca! – ukoliko ne sadrži gustu atmosferu neobjašnjivog užasa i nagoveštaje poništavanja zakona prirode.“

A usred ingeniozne, savršeno tempirane i nepredvidive storije, dostojne vrhunskih priča M. R. Džejmsa, tog majstora antikvarne sablasnosti, i Roberta Ejkmana, genija sugestije i nelagodne začudnosti, Osterheld izvodi sjajan preokret u tome da prividnog antagonistu, pogubljenog ubicu Morta Sindera, pretvara u dubioznog, ali nesumnjivo ipak pozitivnog protagonistu.

            Dakle, usred tame, kriminala, svakovrsnog ovozemaljskog i natprirodnog horora, usred smrti žari se ugarak ljudskosti, plemenitosti, odanosti, požrtvovanja, ljubavi. Taj ugarak zgasnuo je u Brećinim pomenutim adaptacijama Lavkrafta, kao što i treba, jer u tom košmarnom i mračnom svetu za njih nema mesta, ali upravo taj ugarak u Mortu Sinderu ove priče, ispunjene gustom egzistencijalnom teskobom i metafizičkim mrakovima, oplemenjuje i čini prijemčivijim.

Veliki mračnjak i cinik, francuski pisac Luj Ferdinand Selin pisao je: „Čovek je human onoliko koliko kokoška leti.“ Mort Sinder je strip saga o onim kratkotrajnim trenucima letenja, utoliko vrednijim baš stoga što su okruženi tamom prizemnosti i prizemljenosti. 

Dr Dejan Ognjanović


9 коментара:

  1. Nažalost, ova preporuka ti je promašaj. Mort Cinder je vrhunski strip, ali ne u Darkwood-ovom izdanju, koji je onako poprilična blasfemija. Naime, DW je sebi dopustio da na brojnim stranama cepka originalne crteže na više kadrova, da ih preuređuje po sopstvenoj potrebi (često u različitim redovima pa se gubi kompozicija) kako bi neke table koje su u originalu zamišljene da budu vodoravne ispale vertikalne. Takođe, DW je uzeo sebi za pravo da dodaje kadrove (često ponavljajući neke već postojeće), kako bi popunio prazninu na tabli. Raspravljalo se o tome na DW forumu. Meni je to neprihvatljivo narušavanje integriteta jednog dela.

    Ultimativno izdanje je Fibrinino iz 2021. godine. Veliki format, debeli mat papir (najbolji za crno belu tehinku), ništa nije menjano od originala i što je najvažnije rađeno prema originalnim tablama, pa je crtež barem 30% bogatiji negoli u starom Fibrinom izdanju i ovom iz mračne šume. Imao sam oba izdanja i razlika je kao nebo i zemlja.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. moja preporuka je pre svega za strip, pa tek onda za ovo izdanje - jedino koje imamo na srpskom. kad/ako u srbiji izađe bolje, preporučiću njega. znam za te falinke, a znam i za razloge, koji nisu do darkvuda nego do vlasnika prava na strip. šteta...

      Избриши
    2. Volim darkwood i rado kupujem njihove stripove, ali su ovde usrali motku.. i što se mene tiče ovo izdanje ne zaslužuje preporuku, već da se ljudi upozore da ga ne kupuju. Upravo iz poštovanja prema samom stripu koji je sjajan.

      Избриши
  2. Zaboravio sam da napomenem da su neki kadrovi skraćivani, što je tek nedopustivo

    ОдговориИзбриши
  3. Kao argentinka i fan od ovaj blog, mnogo mi se sviđa da čitam ovaj preporučovanja! (Izvinite moj srpski nije savršeno).

    Takođe, Oesterhelda, nije horor, ali preporučujem "The eternaut", klasična fantastična nauka iz 60's. Nisam sigurna ako postoji prevod na Srpskom, ali u Engleskom postoji.

    Nadam se, ako Vi ćete čitati ga, da se sviđa, i u ovaj situacija pre interesantan bih bilo da znati vašeg mišljenje o tome.

    Veliki pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. obožavam brećin pozniji crtež, ali rani radovi u eternautu meni su vizuelno vrlo rudimentarni i nezanimljivi - kad tome dodam da me pod stare dane SF sve manje zanima u svom nehororizovanom izdanju, nisam siguran da li ću ikada dati šansu eternautu. kažem, na prelistavanje me nije privukao.

      Избриши
  4. Malo je offtopic, ali zna li neko sta se desilo sa blogom Strip utopija? Da li i dalje negde postoji njihova baza skeniranih starih stripova?

    ОдговориИзбриши
  5. Ma nije offtopic, ja sam pre nedelju dana probao da odem tamo, ali izgleda da su ga uklonili zbog kopirajta ili mozda neceg drugog.Kada kliknem na Strip utopija izlazi - "Zao nam je, blog je uklonjen.Ova adresa nije dostupna za nove blogove" i to na cirilici.
    Velika steta, imali su veliku kolekciju, bas sam citao 20 i neki broj "Horrora", ali...neki drugi put, negde drugde...
    Inace ima i drugih mesta sa skeniranim stripovima, ali ne tako bogatih.

    ОдговориИзбриши