субота, 27. октобар 2018.

HALLOWEEN (2018)


**(*)
2+


            Na ovom blogu, a i šire, dobro je dokumentovano moje obožavanje originalne Karpenterove Noći veštica, koju smatram jednim od šačice sasvim savršenih i besprekornih „ni dlačica mi tu ne fali – čista perfekcija“ horor filmova u istoriji. To je ultimativni izraz formule „sveta jednostavnost“ kojoj se divim do imbecilnosti, a primenjena je tu sa genijalnošću kakva se užasno retko sreće... 
– i, uostalom, Karpenter je jedini reditelj na svetu koji je nju vrhunski primenio čak dvaput u karijeri (drugi put, naravno, u Stvoru), što nije uradio niko drugi: ni Krejven, ni Kronenberg, ni Huper, ni de Palma, ni Romero, ni Arđento... Uz sve moje divljenje prema pomenutima, niko od njih nije napravio „ovde nemam ama baš ni najmanju zamerku“ horor film dvaput u karijeri, a kamo li više od toga.
Inače, moj osvrt na taj perfektni Halloween imate OVDE, pa bacite oko ako ste u mogućnosti. Moje bljuvanje po rimejku by Rob Zombi čitajte OVDE.
            Dakle, taj film stoji kano klisurina i niti sam očekivao niti je bilo razloga za očekivanje da se sa ovim istoimenim nastavkom (!) priđe igde blizu toj genijalnosti. Zašto? Zato! Pre svega, druga je sad klima, druga vremena, drugačiji su filmotvorci, industrija, nije to više ono vreme koje je rodilo Karpentera, drugačije se sad prave filmovi, i za drugačiju publiku, ne možemo više ući u tu istu reku, taj tok koji nam je dao gorepomenute veličine, odnosno grdosije. 
Ko/Šta su današnji vodeći horor filmmejkeri? Del Toro i njegove šećerlemice i bljuzgava liciderska srca (jebali ga Pinokio i sve amfibije Amazona!)? Flanagan i njegova pipkanja u mraku? Džejms Van i njegove vašarske fore i fazoni za polusvet? Ovi neki bezimeni faund-futidž odradeci što se deru BU! i drmaju kameru do glavobolje? Ove neke ženice sa njiovim Jaba-Daba-Babaducima, američkim Marijama, XX hromozima? Nemojte me zajebavati. Svu tu žgadiju samo jedan, bilo koji, od gorenavedenih, može da pomete u mišju rupu. Jebi ga, kad mačori odu, ovakvi crkveni miševi kolo vodu...
            Ali nemam ni vremena ni volje da sad ponovo analiziram stanje u horor filmu danas – uostalom, kroz seciranje novog Helovina naziru se konture skoro svega što ne valja sa današnjim hororom. Evo, dosta je bilo okolišenja i prepreme terena, odmah ću vam reći.
             Ovaj današnji patetični Halloween napravili su ljudi koji horor niti poznaju niti vole, i namenili ga ljudima koji horor niti poznaju niti zaista vole. Od horor-vikendaša – horor vikendašima. ZATO ova budalaština danas mlati pare kao nenormalna, jer nije zaista HOROR, za useravanje u gaće, nego tako neki surogat, šećerna tabla umesto čokolade, zidarski podrig-parizer umesto prave domaće šunke, jeftina imitacija koja samo konzumentima sa jeftinijim ulaznicama i siromašnijim nepcima može da deluje kao „Prava stvar“.
            Da, ono što nas je odmah zabrinulo već na samu vest KO će da radi ovaj film (pogledajte mu minuli rad, pa recite jel to bila priprema za OVO) pokazalo se kao opravdana briga: taj baja kojem ni ime ne želim da pamtim horor ne zna, ne razume, i ne ume. Njegova režija je u najgorem promašena: scene zbrzane, bez osećaja za tempo, za naglasak, za ono karpenterovsko dugačko golicanje, onaj dugi peting sa klimaksom u pejofu – ovo je maltene ko trapavo klinačko vatanje na žurci, zbrzano, tamte vamte abre ubre, a ne onaj Love Craft koji je demonstrirao Karpo 1978 Godina.
            Scena Majklovog rempejdža po predgrađu – maznuta s početka H2 (1981) – prekratka je, nedovoljno hvata ugođaj tog ambijenta, šusterski nenadahnuto je izvedena (i Šotra bi, danas, ovo umeo ovako!) i – prekinuta prebrzo, taman kad je postala bar polu-zanimljiva. Scena u klozetu je okej, samo što bi se takva, ili bolja, mogla naći u bilo kom random slešeru u zadnjih 40 godina. I fali joj dobar pejof, jer zaginuće to dvoje u njoj krajnje je nemaštovito, neupečatljivo. A to je sve u prvoj trećini filma, kad se još čini da za ovo ima neke tanke nade. 
            Od svega što usledi kasnije jedino je u zamisli dobra još scena u kojoj strada Zagoreli Kreten, na travnjaku ispred kuće kojoj se pali-gasi senzor-svetlo. Set-ap je dobar: taj moron je prikazan kao toliko iritirajući gusan da sam čak i ja, po prirodi miran i samokontrolisan, u bioskopu spontano uskliknuo „Pa, daj, umri već jednom!“ – i to krene solidno, sa Majklom u senkama, pa u mraku, pa sad ga vidiš – sad ga ne vidiš... U rukama dobrog reditelja ovo je mogla da bude antologijska scena, jer Majkl i jeste pre svega to, babaduk, ovaj, babaroga iz mraka, ALI, dve stvari ovde sreću kvare.
1) Žrtva ovde je bolid kojem samo što nije na čelu tetovirano „Topovsko meso“ a na grlu isprekidana linija „Ovde seći“, dakle kreten telepromptovan iz Petka 13, V deo, a NE, kao kod Karpa, osoba za koju navijamo, kojoj želimo da preživi, da se spase, za koju strepimo. Ne, ovo je kartonski odrezak kojem želimo samo „Pa, daj, umri već jednom!“ A to baš i nije neki recept za stravu.
2) Čak i kad je tomu tako, dobar reditelj bi barem izmuzao maksimum iz postavke (što ovde nije učinjeno skroz) i, naravno, dao bi nam pejof u vidu zaista gnusne i bolne smrti „lika“ čija je jedina uloga ovde da što gadnije pogine. I kad je ovaj krenuo da se vere preko ograde sa šiljcima, rekoh (ovog puta, začudo, u sebi): „Oho-ho, to mi daj, Majkle, ne pričaj sa njim – nabodi ga!“ Međutim, šta umesto toga vidimo na velikim ekranima naših bioskopskih prijemnika? Majkl ga samo banalno bocne nožem u leđa (Šotra, molim te dođi i režiraj ovo!), njegova smrt se desi offscreen, u elipsi, a tek kasnije vidimo krajnji rezultat – njega nabodenog na ogradu, sa šiljkom koji mu viri iz usta.
Karpo bi, u ono vreme, to režiro tako što bi nam pokazao kako ga Majkl hvata za noge i vuče nadole, montažom detalja bi nagovestio njegovo nabadanje, bez krvi, čuli bismo krckanje lobanje koju probija šiljak i videli bismo kako se noge džilitaju sve sporije i sporije...
Kaningem ili neki njegov klon bi (idealno, uz pomoć Toma Savinija) prikazao kako šiljak momku prolazi kroz usta i izlazi kroz oko uz vodoskočić krvi.
Umesto toga, ovaj naš Nou-nejm (znam bre kako se zove, al neću da znam!) nam scenu prekine pre vremena, da bi nas „šokiro“ kasnije, sa jednom ili dve sekunde after-the-fact prizora. Uuuu, usro sam se, živ nisam gde se nalazim, žmarci mi samo klize niz kičmu!
Ali to je simptomatično za današnja vremena, kad je sveukupni američki (a i šire) horor sveden na vašarske jevtine fazone, na plitku zabavu, a ne na dubinsko uznemiravanje i potresanje. Horor film danas ne sme da uznemiri zadugo, nego samo nakratko, i mora da ima velike količine sira (cheese) a ne mesa, ili ne dô bog krvi!
Dakle, da ponovim i naglasim: ovo je film za one koji NE vole horor ili misle da ga vole, ali su zapravo površni fanovi koji su nestrpljivi, traže jeftinu zabavu i jeftine fazone, nikakav iskorak od formule, i da im se sve jasno nacrta, poželjno kroz dijalog, kao što se to ovde i čini: sa ovako bledunjavo-nikakvim kastom (gde li nađoše ove i ovakve? s budžetom od 10 miliona mogli su platiti i neke malo filmičnije glumce i glumice) nikakva drama nije se ni mogla praviti (eee, vrati nam se H2O, curni kreni horor vodo, prestrogi smo bili oniiih dana...) i svi odnosi, takvi površno skicirani kakvi jesu, doslovno se daju u ekspoziciji, kroz sažete definicije međuodnosa koje „likovi“ izgovaraju jedni drugima.
Lik Lori? Budalaština! Spoj dr Lumisa (lujka kojoj niko ne veruje) i Sare Konor (zajebana madrfakerka), ali traumatizovane – čas deluje paralisana traumom od pre fucking 40 godina (get over it, bitch!), čas oličava, krajnje površno, taj danas moderni kvazifeministički wish-fulfillment (kojim se, recimo, završava i mega-hit A Quiet Place) u kojem žena s puščetinom brani sebe i svoju familiju. 
Da sad ne ulazim u šizofreniju današnjih „liberala“, koji su suštinski protiv vatrenog oružja i srodnih „prava“ (koja republikanci brane), ali kad se te dvocevke i bazuke nađu u ženskim rukama, onda je to ok, to je onda liberation, a naša Lori postaje heroina ME TOO pokreta koja se sveti opresivnom patrijarhatu u liku Majkla Majersa. (SPOJLER: Zapazite samo onaj kadar na kraju, kad tri generacije žena iz familije Stroud, baba, mama i unuka, sede zajedno na stepenicama i odozgo gledaju Majkla, zatočenog u podrumu, dakle u temeljima opresivnog patrijarhata, kako ih tužno i nemoćno gleda odozdo i najzad progovara: „Šta će biti s kućom?“ A Lori će: „Zapaliću je!!!“)
Majkl? Izvin'te me, ali MM postoji i jeste to što jeste samo s maskom na licu. Čak ni tu jednostavnu istinu nisu pojmila čak trojica potpisnika ovog kilavog, ispraznog i misguided scenarija. Čemu služi taj poduži prolog u kojem imamo videti matorog Majkla u ludnici – pa makar i s leđa? Vidi se jebeno previše! Ja ne želim da znam da je Majkl sada čilager proćelave i osedele lobanje! Ne želim da vidim čekinje njegove brade i dlake u njegovim ušima! Majkl je jebeno večan, kao i guma njegove maske (koja je, ovde, omatorela i nabrčkala se više nego i sama Džejmi, verovatno jer je Made in Taiwan) i prosto ne želim film koji mi ga prikazuje kako penzionera sedih vlasi, koji me bez ikakve potrebe podseća da je prošlo punih četres godina otkad je ovaj bio u naponu snage!!!
Sve sa tim prologom je bezveze, i ti Englezi koji su preleteli okean i koji olako daju 3.000$ našoj Lori za 3 minuta razgovora za fucking PODKAST! Možda sam ja mator i ne znam kako to funkcioniše, ali moj je utisak da su ti podkasti nekakvi low profile, jeftini projekti, a ne BBC produkcije na koje se troše desetine iljada dolara samo za jednu emisiju – pa još o tamo nekom opskurnom američkom ubici koji je, pazi čuda, ubio čak PET (slovima: 5!) ljudi pre cele 4 decenije!
(Naravno, opšte je mesto da se u hororima ovog tipa ignoriše pitanje NOVCA. Kao što se niko ne pita odakle bre lova jednoj osrednjoj familiji da kupi čitavu ogromnu kućerinu tamo negde, u nekom filmu o ukletoj kući, bilo u Amitvilu ili u Konjuringu ili gde god, tako se ni ovde niko ne pita koliko košta povratna prekookeanska karta za dvoje podkastera iz Engleske – a ne pita se ni koliko košta ona vojna baza sa ogradom, specijalnim rešetkama i podzemnim atomskim skloništem koje je Lori, sama samcita (od kojih para?), napravila...)
Film je jezivo nezainteresovan da BILO ŠTA kaže o Americi DANAS, koja nije ista ona od pre 40 godina. Kako deluje i šta radi i šta znači jedan spree killer DANAS, kad ne prođu tri povezana dana a da u nekoj školi ili šoping molu ili već gde neki psiho ne pobije i više ljudi nego Majkl ONE noći?! Danas, kad svaka kuća u predgrađu ima bar po jednu pušku na lageru – da neki patetični oldtajmer krene sa jebenim NOŽEM od kuće do kuće? Pa razneli bi mu glavudžu na prvom travnjaku, a ne da se šetka okolo s nožekanjom, Helovin ili Nehelovin! (Uostalom, kako to da ga ne ubi domaćin, u sceni gde je više puta aktivirao senzor-svetlo, u goreopisanoj sceni?) Gde je tu fejsbuk a gde instagram, gde su mediji?
Ignorišući sve nastavke, u kojima je Majkl poprimio mitski status i zavidan body-count, ovaj ga film na početku svodi na zaista jadnog čilagera kojeg se samo ludaci plaše.
Ovaj film nema šta da kaže ni o čemu, nema nikakvu priču ni poentu – on samo započne brdo njih, pa ih ili baci ili zaboravi ili odvede u neki predvidivi i prostodušni rezultat, ali ovo je jedan jezivo nekoherentan film koji oscilira između maltene naturalističkog realizma (u pokušaju) pa čak i dokumentarizma (FFF, mnogo tišine...) preko stilizovanog cheesy žanra (u plićaku: najotrcaniji klišei, kao da se nije desilo tih 40 godina istorije i razvoja slešera do danas) do brda površno zabavnih ali zapravo prebrojnih i prebesmislenih varijacija-inverzija scena iz originala koje na svakih 10ak minuta služe samo da nas podsete kako je ovo jedan derivativan, bezidejan film ni o čemu. Bolje da bi im bilo da su od Karpa učili kako se odaje pametan i kreativan omaž ex-velikanu (Hoksu, u Stvoru), nego što su slepački prepisivali-varirali na taj klinački mig-mig, muv-u-rebra, say no more način.
Ovaj film je bezdušni korporativni mehanički sklepani produkt a ne autorska vizija ili respektabilni žanrovski rad. Ovaj film je za one koji su se ježili i vrištali na Opatici iz pakla (The Nun) a ne za one koji su uopšte gledali Halloween i koji znaju ko je Džon Karpenter (Džon Ko?!). Ovaj film, upravo zbog toga, danas mlati milione (već je prebacio stotku, verovatno će prebaciti i dvesta i sigurno će dobiti još nastavaka): ne zato što je to odličan horor a svet pun publike koja obožava dobar horor (eh, da bar jeste!) nego baš zato što je njanjav i nikakav kao horor, što nema ni trunku svežine, što ide na siguricu i današnjim nezahtevnih bioskopskim retardima daje tačno ono što su tražili – i zaslužili.
Pa dobro, zar ovo baš ništa ne valja?
Suštinski, da, ali gledano na parče, recimo sledeće: muzika je odlična, nikad bolje nije bila reimaginirana još od originala; Džejmi je lepo gledati, mada joj kretenski scenario daje vrlo malo zanimljivog da radi; ima to nekoliko poludupastih, polu-okej, polu-ajd-da-kažemo-neloših scena kao-strave u najavi, plus dovoljno je dinamično i nedosadno da tih preko 100 minuta prođe neosetno.
Imao bih još svašta nešto reći, npr. o nekritički prepisanoj i nimalo neironizovanoj „ideologiji“ slešera, po kojoj sex, pa čak i samo napaljenost, vode u smrt, a nevina su samo vrlo mala deca; ili o imbecilnom twistu sa ludim doktorom; ili o propuštenoj šansi da dečko glavne junakinje, u dregu, odnosno haljini, pošto je bio maskiran u Boni (a ona u Klajda), provede završnicu filma u tom aljinčetu i sa šminkom, boreći se tako s Majklom, i da kao takav preživi, i da tako varira-potvrdi nepisano pravilo da u slešeru samo oni-one u suknjama smeju da prežive (umesto toga, scenaristi ga naprosto ostave na pola filma i skroz zaborave kao nebitnog; možda ga nađemo u nekoj „deleted scene“ na DVD-u, ako i toliko) – imao bih, kažem, ali neka i ovo gore bude, za sada, dovoljno. I previše.
PS: Ne gledajte trejler, ako do sad niste, jer su debili u njemu spojlovali otprilike sve iole vredne momente iz prve 2/3 filma!



60 коментара:

  1. Nakon hajpa koji se prosle godine stvorio oko get out jordan peele-a izgleda da je postao trend da se za horore angazuju reditelji koji dolaze iz sveta komedije kao da je to recept da se napravi dobar horor

    ОдговориИзбриши
  2. Zaista, i Karpo Godina je kao direktor fotografije 1978. snimio svoj najbrutalniji i verovatno najbolji film, "Operacija u 26 slika" :)

    ОдговориИзбриши
  3. Cak i KONJA bi mogao da skuva bolji rinflajs od ovog USRANOG GOVNETA. Potpisujem sve sto si rek'o, i jos bi dodao da je dodatna uvreda sto pisci pretenduju na PSIHOLOGIJU, to je vidljivo vec iz postera koji priziva Bergmanovu PERSONU, a zatim od te psihologije naprave posmodernu feministicku prevaru.

    Ne slazem se za saundtrek ima jedne dve tri originalne numere a ostalo je popizacija savrsenog originala koja nikome ne treba niti je prijatna uhu

    ОдговориИзбриши
  4. DANAS, kad ne prođu tri povezana dana a da u nekoj školi ili šoping molu ili već gde neki psiho ne pobije i više ljudi nego Majkl ONE noći?!

    ovu misao treba razraditi. idiotska liberalna fantazija koju ova prevara prodaje, jeste da liberalna amerika nije kriva za desnicarsko ludilo koje je direktno sama napravila poslednjih dvadesetak godina bombardovanja cele planete, i da je resenje EMANCIPACIJA LIBERALA ka jos vise feminizma i transdzenderizma. necemo dugo cekati dok neki mudzahedin ne naplati cenu za ovu neopisivu mentalnu retardaciju.

    ili o propuštenoj šansi da dečko glavne junakinje, u dregu, odnosno haljini, pošto je bio maskiran u Boni (a ona u Klajda), provede završnicu filma u tom aljinčetu i sa šminkom, boreći se tako s Majklom, i da kao takav preživi, i da tako varira-potvrdi nepisano pravilo da u slešeru samo oni-one u suknjama smeju da prežive

    misao mozda nije dovrsena ali je jasno da je naslednik majkla majersa transdzender kretenche - nakon smrti Zlog Patrijarhata dolazi vrli novi svet Mentalno Retardiranog Transdzenderijata

    ОдговориИзбриши
  5. u stvari mozda je KRETENCHE previse vulgaran izraz, s obzirom na to da bez sumnje postoje vrlo inteligentni transdzender karakteri. Medjutim, ma koliko sminke i plastike uspesno nosio, transdzender ce ostati manje vise autsajder - tako da ova prevara deluje sve vise i vise kao SAMOUPRAVLJANJE, u kojem transdzender sve vise lici na proletera, nekakvu komunisticku fikciju o oslobodjenom coveku, a sto sve treba da nam skrene paznju u stranu od sve gore i gore pljacke vladajucih elita

    ОдговориИзбриши
  6. Nego rec ti meni kako je to uopste i po kojoj samoupravljackoj logici ispalo da je Majkl Majers MIZOGIN, kad ubija bratski i ravnopravno i musko i zensko? I kako to on predstavlja 'patrijarhat' kad u originalu nema nikakve naznake da on tu ostvaruje neki zakon, niti da uspostavlja dominaciju, niti da ima seksualne porive?

    ОдговориИзбриши
  7. nije stvar u tome koga ubija, nego na koga se NAVRZO! ovo je priča o finalnom (?!) sukobu sa lori, svi ostali su usputna kolaterala. centralna dinamika je abjuzer vs. viktim (survajvor).

    ОдговориИзбриши
  8. evo šta se priča na ulici: "It could be argued that the unspoken role of horror figures such as Jason Voorhees and Michael Myers was to actually preserve the accepted socioreligious order of the United States in the 1980s, reflecting anxieties revolving around the conclusion of the permissible 1970s and the start of a morally conservative 1980s as they hacked and slashed their way through teenagers engaged in drug use, premarital sex, and other morally permissive acts.
    However, a post-colonial deconstruction might engage in a double-read of these slasher narratives in order to understand both the obvious political or moral anxiety on display, as well as the potential subversive power of these stories. John Carpenter’s Halloween, for example, might reveal fears revolving around white flight from decaying urban centers. The arrival of anything other into this haven of upper middle-class privilege was considered a nightmare, whether that other was African-American families, single parents, or members of the LGBTQ community." odavde: https://rue-morgue.com/it-takes-many-forms-horror-as-resistance/

    ОдговориИзбриши
  9. U PALANCI NE VOLE STRANCI. Misao tako duboka da sam spontano prdno i preplasio macku.

    I dalje ne vidim u ovom DOUBLE FART iscitavanju materijalan i konkretan dokaz da je Majkl sila patrijarhata protiv nakurcenog lezbosa, nit verujem da je Azija Ardjento nevinasce, nit mi je tekst pomogao da se ODLJUTIM sto su upropastili jos jedan klasik za dolazece generacije.

    ОдговориИзбриши
  10. da budemo malo i pozitivni, moram priznati da je poster sa maskom remek delo marketinga. lice deluje i jezivo i izmuceno i jednom recju strasno, a i onaj poster koji imitira PERSONU je odlican

    ОдговориИзбриши
  11. uzgred aca je opet briljirao u emisiji o izvikanim i precenjenim filmovima.

    ОдговориИзбриши
  12. Dz Li Kurtis izjavljuje u najnovijem intervjuu da je prica izmedju Majkla i Lori - ljubavna prica. To sam I ja oduvek mislio/ oboje autsajderi usamljenici i tough people. Sto unosenje feministickog bulshita cini jos glupljim, ali Kurtis o tome nije pricala jer sranje mora da se proda.

    ОдговориИзбриши
  13. Obecavam ti svecano, ovim putem, da vise NIKAD necu komentarirati film koji nisam gledo, a Halloween sam napustio na pola jer me iznervirao i aljkavi TV stil rezije, i prvih nekoliko scena.

    Medjutim sedim juce u nekom drustvu i neko stavi piratsku kopiju na kompju, te preko svake volje odgledam do kraja.

    I ispostavi se - da smo bili NEPRAVEDNI prema filmu.

    Naime: on je ostensibly, povrsno gledano, o tome kako zli patrijarhat treba da se stavi pod kljuc. To je ono sto marketing department prodaje sirokoj publici.

    Ali ispod toga, poruka je u stvari da to staromodno PATRIJARHALNO ZLO nije uopste tako strasno kao zlo koje se formiralo u modernom SPOLJNOM SVETU, u rijaliti showu u kome zivimo, gde nevidljiva i apstraktna birokratija regulise EMOCIJE / bolje je iskoristiti shavirov omiljeni izraz afekt, jer nije rec salo o licnim emocijama nego i o kolektivnim.

    zato majklov novi psihijatar u kolima kaze da ga ceo zivot interesuje sta majkl oseca.

    tek sam shvatio otkud ta tuga, ta patnja na majklovom licu, koja se vidi i na posteru i na kraju filma. u stvari, u krajnem bilansu, i on je zrtva tog otupelog sveta napolju.

    kljuc za ovo citanje je simptomaticna orsonveleovska scena sa plutajucom kamerom, cija je funkcija da uspostavi taj 'socijalni rejaliti show'

    svi gornji komentari i dalje stoje - film je stravicno aljkavo odradjen, ne postuje horror, nije strasan, i tako dalje - ali kad je rec o konceptu i kontekstu, sad mi je jasno zasto je karp stavio potpis na ovo. uopste nije glupo, stavise u poslednjih desetak minuta ostavlja uzasnu bolnu i potresnu sliku u glavi.

    ОдговориИзбриши
  14. razradi malo tu misao: zašto je majkl tužan? kako to "nevidljiva i apstraktna birokratija regulise EMOCIJE"? šta to tačno znači i gde se u filmu vidi?

    ОдговориИзбриши
  15. kljucna je scena gde majkl ubije psihijatra. psihijatar, koji ima toplo, empaticno omar sarifovsko lice, hoce da uhvati EMOCIJU. ispostavi se da je zlikovac i manipulant, i kad ga majkl ubije, dozivljavamo majkla kao kakvog anti heroja cf snake plissken. psihijatar je predstavnik sire globalne birokratije koja se kroz kombinaciju marketinga i humanisticke psihologije bavi kupoprodajom i kontrolom emocija - kao i dirigenti globalnog rejaliti showa, sto je metafora slicna acinoj u srpskom filmu.

    majkl medjutim poseduje misteriozni AFEKT, pogledaj affect theory na pediji - transhumanu emociju, sto bi se reklo, i na taj nacin umice ovoj prevari sa ljuckim emocijama. kod afekta ne odgovaram na pitanje zasto, jer afekat nije LICAN, bitno je samo da tu postoji neka agonija u masci, da li zato sto j i on instraumiran, i on zrtva, ili zato sto oseca kakav je svet, itd, to pitanje je manje bitno od cinjenice da poseduje taj neki misteriozni EKSTRA koji niko ne moze da verbalizuje / psihijatar panicno trazi, reci mi sta je REKAO, ali odgovora nema

    gde se to vidi? pa u samoj hibridnoj postavci sa psihodramskom trauma-situacijom i raznim TV kodovima, dvodimenzionalnim histericnim bezveznim likovima, itd, kolektiva je postala brdo ovaca u rejaliti programu


    mislim da su i karp, i pisci, imali na umu izvrsnu socijalnu satiru, ali da zbog presije PR tima izgubise previse vremena i energije na odradjivanje 'sleshera'

    ОдговориИзбриши
  16. PS mislim da je Kurtis sve to dobro naslutila kad je pre neki dan rekla da je u pitanju ljubavna prica. Prava TRAUMA ovde nije ta sapunica oko mizoginije feminizma stalkinga itd nego sto su i Lori i Majkl ISKLJUCENI zbog posedovanja tog afekta, tog X faktora, koje drustvo bezuspesno pokusava da ufati

    ОдговориИзбриши
  17. i da dopunim izlaganje nakon sto sam se najeo pasulja, concept svet kao rijaliti shou nije ni nov, ni interesantan, ni bitan, i ne govorim o njemu, nego moram da preciziram, ta plutajuca kamera koja je zamenila karpenterov stedikem. njeno plutanje, vrzmanje kroz more histericnih ljudi indicira da je u prostor pusten kakav entitet, ma kojim ga izrazom krstili. njegovo prisustvo je tim strasnije, sto ne mozes kao u nekoj klasikalnoj orvelovoj fantaziji ili u teorijama zavere da pripises 'vladajucoj eliti', jer je rec o necemu sto postoji van coveka, a sto elita pokusava da racionalizuje, izmeri, spakuje, proda itd, itd, itd

    ОдговориИзбриши
  18. Probudih se sa mislju da ono sto je setup u stvari konstruisao, sto onda nije ostvareno jer se islo na komercijalu, je potpuno virtuelni rimejk u kome su i Lori i Majkl izgubili secanje na original, i gde se plot originala ponovo odvija bez da je iko od njih svestan, i onda usred toga pocne prisecanje na traumu; stalno mi se vraca onaj cuveni crtac cije sam ime zaboravio gde sesiri padaju na Looney Tunes likove, i kako koji sesir padne, tako se lik pretvori u dati koji sesir simbolizuje

    ОдговориИзбриши
  19. Jebi ga, svi hoće horor da usnime, a ne razumeju ga. Kao kada sam video da je paljevinski "The Meg" na IMDB označen kao horor, paljevinska slika koja podseća na Jaws, sinopsis je govorio da nema ovde šarkanada, ajkuloktopusa čija glava liči na večito "uspijenog" Milomira Marića u studiju. Na stranu promašaji scenarijski da neki bogatun finansira podvodnu stanicu za marinsku biologiju, neki neo Cukerberg kome se fućka pa bacaka 1,3 milijarde dolara na submerzne galerije, da on i posada otkrivaju da Marijanski rov nije najdublja tačka u okeanu, da otkrije Megalodona i ubija ga dok su vojne mornarice slepe i odsutne. Meni lično, najjača scena u filmu je u završnici filma kada džinvski fosilni relikt ajkule prione na obalu punu kupača, taj filmski kliše dok noge kupača praćkaju bezbrižno u vodi, da u tom "napetom" trenutku kineski momak sa društvom na splavu napravi zabezeknutno lice užasa tipa "Bože moj! Šta je ovo?" a onda kamera kadrira drugi splav pun kineske razgolićenih pičetina. To je to što sreću u "hororima" kvari, raditi horor je kao održavanje tasova vage u ravnoteži, dovoljno je da scenarista/režiser "prdne" i horor ode u komediju. Ovde se tačno vidi da ovo nije horor, ali koja budala je branširala ovaj film kao takav? Ovde nema ni h od horora, već iz samog naslova da ovde glumi muževni, ćelavi, seksi neobrijani Mr Testosteron, gospodin Džejson Stetam, koji menja u nova vremena penzionisanog Čak Norisa (ako njemu penzija uopšte može nešto). Ali, opet ću upotrebiti čarobnu sintagmu, jebi ga, skinuo sam ga sa ruskog sajta u 4K rezoluciji, i grehota da bacim tuce gigabajta neodgledanih. Glavni utisak filma mi je bio da su semenke koje sam izgrickao bile odmereno slane i pečene.

    ОдговориИзбриши
  20. A o tome šta je tačno horor, čitajte Lavkrafta, Blekvuda, MRDžejmsa, (...) i ovaj blog.

    ОдговориИзбриши
  21. Prici se pridruzuje i SUSPIRIJA, koju sam malopre gledo. To uopste nije horror. Kad budete gledali sledi nastavak diskusije o tome kako se to tacno menja horror u ovom hibridnom vremenu.

    Tetak je potrosio dobrih sat i cetrs pet minuta na pretenciozno-akademsko avangardno proseravanje /ima toliko kris-kros montaze da svaka napetost nestaje iz price od tolikog modernistickog coitus interruptusa; Bader Majnhof nema nikakvu funkciju sem da pravi galamu u pustoj nadi da ce to uvesti notu konflikta u dramski nezanimljivu pricu; Tilda Svinton je kriminalno gurnuta u sustinski epizodnu ulogu. Medjutim, od zadnjeg poglavlja do epiloga, kad napusti pretenziju da bude PAMETAN, tetak uleti u deliricno-oniricki-religiozno-poeticki ardjentovski kljuc koji se cuje na saundtreku, i pozabavi se dubinski svojom gej neurozom, te odnosom s materi, film odjednom ozivi, pa cak i suzu izmami, kao nastavak meditacije o zenetinama, ljubavi, memoriji i zaboravu.

    ОдговориИзбриши
  22. kako bre dramski nezanimljivu pricu? a tenzija 'dal će suzi da se priključi vešticama il će da ostane svoja/naša'? (bez spojlera!) zar to nije glavno težište priče? i šta veliš, oće li to od zlog gula na kraju dobiti bar 3+? ne vidim kako ne bi! u najgorem slučaju!

    ОдговориИзбриши
  23. od tenzije ni T u celom filmu, veruj mi na rec, tetka uopste ne interesuje pricanje price, nju interesuju zenske carapice, boje, ukusi i mirisi, osecanja

    jos uvek sabiram utiske jer ovo je jedan od onih cudnih filmova koji te rade tek nakon sto izadjes iz salu, dok te za vreme trajanja intenzivno nerviraju. mozda je tetak upravo to i hteo, jer koristi puno metoda brehtovske alijenacije - od namerno drvendekastog brutalnog plesa preko mutave glume do neprestanog kros-katinga. ocigledno mu je plan da umetnosti vrati buntovnicki subverz koji je karakteriso sedamdesete. medjtim u tome spektakularno ne uspeva, jer je toliko hladno-akademski-uobrazen da te emotivno previse izmesta iz price i sve to deluje kao doktorska disertacija. /najgori primer; Tilda kaze Suzi da ako hoce da bude plesacica, mora da nauci francuski, i onda tokom filma govore nemacki, engleski i francuski, zasto, zato jer je to noblesse oblige/

    tek ko sto rekoh pred svrsetak, kad tetak krene da govori u SVOM stilu, poeticno oneiricki, stvar se formira u ono sto je trebalo da bude od samog pocetk, sto bi vreme trajanja skratilo na pola. ali s druge strane, evo sad razmisljam, ipak sam izasao sa utiskom da sam video nesto sto me je pogodilo, uznemirilo, rastuzilo, i sto mi se vrzma po glavi.

    ОдговориИзбриши
  24. el su nasi uopste otkupili film? nigde ne nalazim release date niti kakvu najavu

    ОдговориИзбриши
  25. odličan ti je osvrt, zahvaljujem na njemu, ništa manje nisma ni očekivo od tog filma. kolko god da bude nesupeo kao celina, i problematičan iz brojnih razloga, to neće biti film da pogledaš, slegneš ramenima i kažeš, meh, koješta, šta im je ovo trebalo, i zaboraviš ga do sutra onako kako je novi helovin zaboravljiv i nebitan. suspiria nije kupljena za bioskope, i premijeru će imati tek jebenog MARTA 2019. na festu. dotad će sigurno procuriti na net, i srce me boli što ću morati premijerno da je gledam na malom ekranu... čak ni imbecili sa tzv. festivala autorskog filma nisu umeli-hteli-uspeli da je dovedu SADA, dok je vruć, nego ćemo ga gledati POLA GODINE nakon što ga je civilizovani svet overio u bioskopima!

    ОдговориИзбриши
  26. definitivno ostaje u glavi - tetak je talentovan AGAINST HIMSELF. njegove zbrckane zbunjene filosofske i politicke misli nisu nista narocito, i ko i svakog tetka muci ga opsesija vaginom dentatom, ali kroz sve to, nekako, isijava jedna upecatljiva, nastrana, vizija, ..; dalje razmisljam, mozda se pomalja jedna nova forma horora, nesto sto se u vidu vesticjeg prokletsva uvlaci pod kozu, diskretno, kao bolest cije simptome osecas tek posle zaraze.

    ОдговориИзбриши
  27. / to i jes' je glavni TROPE u filmu - da ti se nesto uvlaci u glavu, kao sto se Madam Blans uvlaci u Patriciju/ i za sada znam da to sve nesto ima veze sa pitanjem secanja, interesantno i HALLOWEEN se bavi tom temom na svoj nacin, i narocito tih AFEKATA o kojima srah prosli put. I ovde nigde nema ljuckih emocija, sve je hladno kao led, ali ima drugojacijih, postljuckih emocija

    ОдговориИзбриши
  28. Majko mila Tenebrarum, Lakrimarum et Suspirorum, bacih pogled na A STAR IS BORN, a koji je glavni Oskar kontender ove jadne godine. Lejdi GADURA, ta rospija od americke Josipe Lisac, odjednom je postala mejnstrim i de rigeur dok je do pre samo neku godinu kao kvir svestenica bauljala po AMERICAN HORROR STORY HOTELu i blagosiljala gejove rascopanih guzova. Ipak, divno se vidi iz filma da je u americkom srcu i sustini - TRAILER TRASH ROMANTIKA.

    ОдговориИзбриши
  29. Nadao sam se nečemu sličnijem Fasbinderu nego što ovo zvuči - ma koliko je bilo to naivno - considering da je Call Me by Your Name Dizni film u poređenju sa bilo čim od RVF. Takođe, po trejlerima izmaštao sam verziju S'77 + That Most Important Thing: Love, eh, toliko o tome.

    ОдговориИзбриши
  30. Mgw tetak u prvom planu i JESTE u dijalogu upravo sa Fazbinderom. Ne mogu da objavljujem spojlere bez dozvole kuljtnog doktora, ali recimo centralna storija je Fazbinderovska - surovost ljubavi. Medjutim dok je Fazbinder bio sado-mazo aktivac, tetak je romanticni talijanski pasivac, i dok Fazbinder u brutalnim sukobima Erosa i Tanatosa nije nalazio nikakvo spasenije, tetka upravo ono interesuje; moglo bi se reci da reci Yorkove pesme, This is a waltz about our bodies, and what they mean, for our salvation, najbolje opisuju Suspiriju. Mogao bih mozda nategnuti argument pa reci da je tetak ovde 'zenska strana Fazbindera'.

    ОдговориИзбриши
  31. gulj spojlovacu ti samo ovo, zato sto je bitno da si podgrejem argument: balada pocinje tako sto patrisa dolazi kod matorog psihoanaliticara, i sva u panici prica mu o tome kako je vestice u skoli progone. analiticar, koji je eksplicitno lakanovski orijentisan, zapisuje to u svesku besprekornim rukopisom sa staromodno mastilo. zapis je toliko formalan, da oslikava njegovu potrebu da njenu zensku histeriju disciplinuje, podvede pod falusni zakon sto bi se reklo. a tetak nju snima histericno - tek je sela, pa onda ustane, pa onda dobije napad paranoje, pa onda /sugestivno/ srusi sliku doktorove voljene. kamera je divlje prati u fragmentima. nekome ko poznade psihoanalizu ovo moze biti interesantno i razigrano resenje, kao komentar na muski vs zenski diskurs. lakan je naime famozno tvrdio da se zena delimicno odupire falusnom zakonu tako sto BRBLJA to jest prica bez fokusa i da je to bio dokaz da je zenska zelja/jouissance u izvesnom aspektu slobodna od Kurcevitog zakona, od seksualne razlike to ce reci. i tako dalje.

    publici koja poznade lakana, ovo moze biti zabavan uvod, ali ostatak publike, nemajuci to znanje, registruje samo da je ona eto u panici zboig vestica. tetak medjutim ne haje za generalnu publiku, nego svaki kadar natrpava ovakvim doduse inteligentnim ali u sustini neefeknim resenjima, koja odvlace paznju, od saspensa i misterije.

    rekavsi ovo medjutim, palo mi je na pamet da je ovo pokusaj samopsihoanalize, jer kako film odmice, tako te intelektualne odbrane sve vise padaju i ulazimo dublje, i dublje, u nesvesno.

    ОдговориИзбриши
  32. iskacu psihoanaliticki orijentisani rivjui ko pecurke posle kise

    https://littlevillagemag.com/guadagninos-suspiria-a-psychoanalytic-playground-with-uncertain-feminist-cred/

    ali nikome se ne svidja tetkovo najvece postignuce a to je da zamisljeni matrijarhat ne prikaze kao SAMO DOBAR nego kao jednovremeno izuzetno mocan i opasan; opasniji od patrijarhata

    ОдговориИзбриши
  33. Novi helovin je otprilike kao sto sam i ocekivao ja bih mu dao malkice vecu ocenu solidna trojka za mene ni manje ni vise svidja mi se kako izgleda majkl majers dok nosi masku nacin na koji se krece u ovom filmu me podseca na nik kesl-ovog majkla u prvijencu MM je ponovo ubica bez motiva on nasumicno bira svoje zrtve za ocekivati je da ce maska omatoriti nakon cetres godina nakon H2 ovo je najblize sto je neko prisao izgledu originalne maske mnogi nastavci su to zajebali jedino mi je falilo momenata sa majklom gde je on poput duha sad ga ima sad ga nema kao sto je bio slucaj u karpenterovom filmu lori strod je u neku ruku poput lumisa jedino su ona i policajac Frenk kojeg ovde tumaci Will Patton svesni opasnosti koja preti od majersa i na kraju najbolji segment filma a to je naravno karpenterova muzika koja je izvanredna u ovom filmu otisli su predaleko sa ludim doktorom u filmu scena u kojoj MM napada dadilju ima nepotrebnog humora imamo omaze iz svakog prethodnog filma u serijalu cak i filmove rob zombija kao da su previse zeljeli da ugode fanovima fransize kako ne bi navukli njihov gnjev jer su ovi odlucili da ignorisu sve nastavke (suvisna scena razgovora dvojice policajaca u autu kao podsetnik na H5) smatram da ako su vec imali muda da idu u tom pravcu onda su trebali biti dosljedni do kraja ovaj film nije nista za udzbenike samo jedan fin provod u bioskopu uz kokice i to je sve

    ОдговориИзбриши
  34. Jos da dodam ne svidja mi se sto se majkl puno vidi bez maske

    ОдговориИзбриши
  35. carpenter film kao sto je tvoj deda dokazao davne 1978 moze jednovremeno da pruzi uzitak uz kokice, I pametno, duboko iskustvo, to sto danas beslovesni marketing drma svetom nije nikakav razlog za radovanje dapace

    ОдговориИзбриши
  36. Satyr noc vestica iz 1978 god. je zato klasik jer uspeva na svim mogucim poljima tesko se u danasnjem vremenu moze izroditi jedno takvo remek-delo

    ОдговориИзбриши
  37. Eve gu tetak priznaje da je presao u totalnu pasivu i odlucio da sebe rimejkuje kao zenu

    https://variety.com/2018/film/festivals/suspiria-luca-guadagnino-venice-1202919697/

    I wanted this movie to be a deeply female film, to contradict Lacan’s saying, “There’s no such thing as a woman,” because the woman is a creation of the desire of man. I wanted to say the opposite: there’s no such a thing as a man.

    Medjutim, za najvecu pohvalu je sto na tom putu NIJE dosao do zakljucka da je biti zena med i mleko

    ОдговориИзбриши
  38. gulj moram nerado da priznam da sam bio strasno grub prema tetku, ne znajuci da njegova travestija u call me by your name uopste ne znaci da je on jednosmerno i jednostavno glorifikovao pedofiliju, niti da je zaboravijo edipov kompleks - stavise, kad gledas u double billu sa suspirijom ispada da su te dve vizije polarni ekstremi jedne iste dvosmislene misterije. skidam kapu svakom umjetniku koji poznade vrednost i velicinu Misterije.

    ОдговориИзбриши
  39. to će te valjda naučiti pameti da ne sumnjaš u gulov ukus i procenu, i da ne trčiš pred rudu!

    ОдговориИзбриши
  40. pre nego sto trijumfalno prigrlis svoj trijumf, seti se da su holandjani odma uvezli suspiriju, dok ti moras da cekas kinesku pijacu, A I TO CE DA POTRAJE, jer ni cam jos nije izasao. ja cu sa svoje strane da se setim onog kad si mi reko da je hleba gorak preko grane, i ostajte ovde, jer sunce tudjeg neba nece vas grejat... pa topi se sad od srpske topline, do MARTA IMA VREMENA.

    ОдговориИзбриши
  41. misliću snažno na tebe dok ti budeš menjao pelene usranim senilnim holandskim babama kako bi imao za suvu koricu leba mesečno, a ja ovde 'patim' pišući i prevodeći, bez instant-suspirije. bolje suspiria na grani nego babin kurac u ruci!

    ОдговориИзбриши
  42. videces ti kad se zababis u srbiju, dotad tje i doktori i sestre da se preselu u holandiju, a ti ni penziju imat netjes jer si ceo zivot FRILANSOVO, djubre sarkasticno

    ОдговориИзбриши
  43. ha ha jedna francuska Kritika suspirije

    un salmigondis fumeux et prétentieux (Lacan est cité)

    ОдговориИзбриши
  44. suspirija je FE NO ME NAL NA, ali moras da posle nekog vremena savladas taj fumeux en pretentieux, dok ne dodjes do tragicne sustine

    ОдговориИзбриши
  45. Ima dosta filmova gde nikad nisam shvatio sustinu ali i dalje uzivam da ih gledam

    ОдговориИзбриши
  46. znas kako burzoaski fumeux je nise trziste za sebe, I tetak jes delimicno napravijo ovaj film za svoje pederaste drugare sa akademije, medjutim NIJE upao u onaniju, nego je uspeo da ga ubedljivo zamelodrami

    ОдговориИзбриши
  47. misim karpenter u celoj postavci ima nesto strasno burzoasko - patnje traume i beskrajno samosazamenje mamicinih sinova kao da u zivotu nema mnogo gorih iskusenja - ali on je od te premise otisao mnogo dalje, zesce

    ОдговориИзбриши
  48. sotire, smaraš više s tvojim 'dosećanjima' koja nisu dosetke: jel tolko teško sažeti sve što imaš u jedan post, ili dva, nego moraš da zasipaš ovo mesto sa 300 malih brabonjaka u 300 nastavaka?

    ОдговориИзбриши
  49. a ne ne mogu da budem tvoj besplatni recenzent iz holandiju, pa jos uredno da odradjujem rediguru, ne bi li ugodio tvom planu i poslovnom rasporedu. osim toga pricam sa karpenterom, sta se MESAS.

    ОдговориИзбриши
  50. karpenter pre nego sto me je prekinuo namtjorasti domatjin, hteo sam da korigujem gornji komentar o dedi. bijo sam pogresno napisao da on isporucuje zabavu i pamet jednovremeno. to uopste nije njegovo postignuce, niti je to postignuce generalno. deda je u heluvinu nesto mnogo teze uspeo a to je da objedni mu TELO filma i sadrzaj mu. film savrseno inkarnira samog sebe, kao dozivljaj strave. ruski formalisti su to verovatno zvali jedinstvo forme i sadrzaja. tetak jos nije dostigao te visine, ali ako ovako nastavi, stici ce i on.

    ОдговориИзбриши
  51. HALLOWEEN KILLS John Carpenter and pisses on his grave!
    Ovoliko gnusno GOVNO od filma odavno u hororu nije viđeno.
    Svako ko kupi kartu za ovo i ode u bioskop = MAGARAC.
    Nijedna franšiza nije još sebi uradila ovakav harakiri, pa još uz tako mnogobrojno učešće originalnog kasta, plus tvorca.
    Ocena: 1

    ОдговориИзбриши
  52. Kako bi ocenio ostale dijelove Halloween franšize?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. kako si uspeo da to NE vidiš na kraju mog rivjua najnovijeg helovina?

      Избриши
    2. Procitao sam rivju kad si ga tek izbacio tako da poslije nisam vise obracao paznju kad si naknadno dodao bonus

      Избриши