недеља, 6. март 2016.

A DARKE PHANTASTIQUE (Prikaz knjige)



U okviru akcije prevoda na srpski mojih prikaza novih horor knjiga objavljivanih u magazinu RUE MORGUE, evo osvrta na jednu antologiju koja bi vas mogla ponečim privući – namamiti – obmanuti – a možda ponečim i očarati?
Priređivač knjige je Jason V. Brock, (pre)ambiciozni mladi čovek osrednjeg talenta za pisanje i baš nikakvog za dizajn i PR, inače blizak prijatelj poznatog (mada, kontroverznog) urednika, S. T. Džošija, i veoma uticajnog Vilijama F. Nolana (koji ga gura gde god može...).
Brok je ovu knjižurinu, koja se prodaje za sumanutih 60 $ u mekom povezu, ovako najavljivao:

First there was DANGEROUS VISIONS... Then DARK FORCES... Now there is A DARKE PHANTASTIQUE...

At over 700 pages, A DARKE PHANTASTIQUE: ENCOUNTERS WITH THE UNCANNY AND OTHER MAGICAL THINGS... is truly breaking some new ground with its take on the literature of the fantastic.



A DARKE PHANTASTIQUE: 
Encounters with the Uncanny and Other Magical Things
edited by Jason V. Brock
-Cycatrix Press

Evo nama jedne cigle od antologije koja sadrži horror, SF, fantasy i magični realizam: uglavnom su tu kratke priče, ali ima i pesama, i čak jedan TV-scenario. Sav sadržaj se premijerno iznosi javnosti, uključujući tu i kratki predgovor pokojnog Reja Bredberija, napisan još 1950-ih ali nikad objavljen.
            Solidan izbor može se pronaći ovde, i njega bi činile sledeće priče: "The Last Witch" by William F. Nolan, vickasta crnohumorna priča, "The Claim" by Erinn L. Kemper, psiho-natprirodna priča smeštena na Aljasku u vreme Zlatne groznice, "Lovecraft's Pillow" by Don Webb, o modernom spisatelju što komično posta staromodni gospo'n zaspavši na the jastuku na kom Lavkraft ispusti svoju plemenitu dušu, "Dust Made of Words" by Cody Goodfellow koja opisuje gadne posledice toga šta biva kad knjige doslovno ožive, "The Case of the Four-Acre Haunt" by Joe R. Lansdale, vrhunski master-class iz žanrovskog pripovedanja, na temu uklete kuće, "Creaking Earth" by Richard Gavin i "Down the Hatch" by Jonathan Thomas o groznim stvarima koje pužu ispod naših stopala, "Kudzu" by Lucy A. Snyder, potresna priča o porodičnom (seksualnom) nasilju koje stvara korozivni otrov nezalečenog bola, i "In the Wardrobe" by Nickolas Furr, fina staromodna pričica o ormaru koji opseda goblin. U ovaj izbor ušao bi i "Genius", nesnimljeni scenario za TV seriju Outer Limits, koji je napisao Greg Bear, o stvorenjima iz paralelne dimenzije i o autističnom dečaku koji bi mogao da im otvori prolaz u naš svet.
            Međutim, ovaj odabir zagušen je gomilom od još 40 priča i pesama uglavnom srednjačkog kvaliteta, pa i gore od toga: neke su zaboravljive, neke bleskaste, neke nedokuvane, s dobrim namerama ali nedomišljene, dok su pojedine prilično propovedničke i prezaslađene.
            To znači da ovaj monstrum od knjige u svojih preko 700 strana sadrži otprilike 1/3 pristojnog, čitljivog materijala, i oko 2/3 vrlo upitne proze. Kao takva, ova knjiga teško će postići ono što se u ambicioznom uvodu najavljuje: "break new ground with its take on the literature of the fantastic" – osim ako vam ne isklizne iz šake, padne na tlo i probije ga svojom težinom.
            Prema tome, dobro se čuvajte. I da ne počinjem sad o polu-amaterskom dizajnu knjige, naročito u unutrašnjosti, gde se raznovrsni fontovi bore sa ilustracijama iz javnog domena, fotošopovanim fotografijama i nekolicinom originalnih ilustracija, pri čemu su potonje samo u de luxe izdanju...

*

Inače, zabavno je videti kako je izdavač (i priređivač) izvukao iz konteksta i preobličio moj prikaz iz Rue Morgue-a tako da zvuči kao da je pozitivan.
Moju prvu rečenicu urednica je za objavljivanje malko izmenila, tako da objavljena verzija glasi: "If you've been waiting for a brick-sized anthology of fresh horror, SF, fantasy, and magical realism, you're in luck.” Takođe, nije najbolje shvatila da se moja pozitivnost odnosi samo na “selection” (izbor) priča, koje poimence navodim, a ne na celu zbirku (collection), pa tako prva naredna rečenica u objavljenoj verziji glasi “This solid collection includes…”. To je ovaj Brok jedva dočekao, pa sad na njegovom sajtu stoji blurb:

"If you've been waiting for a brick-sized anthology of fresh horror, SF, fantasy, and magical realism, you're in luck. [A] solid collection..."
--Rue Morgue Magazine

Ipak, pogledajte šta Ghoul STVARNO misli o ovoj knjižurini. Evo kompletnog sadržaja, sa mojim ocenama (od 1 do 10) uz svaku priču:



"The Beginnings of Imagination" by Ray Bradbury (Foreword) (5)
"An Abiding Darkness, A Phantastique Light" by Jason V Brock (Introduction) (3-)
+++++

*SECTION ONE: Magical Realities*

"Michael the Monster" by Paul Kane (2)
"A Darke Phantastique" by Jason V Brock (1)
"Charles Out of La-La Land" by Bruce Taylor (2)
"The Wisest Stone and the Zoo" by Nathaniel Lee 
"Out of the Blue, and Into the Black" by Sunni K Brock (2-)
"Lizard Man Dispatches" by Ray Garton (4+)
"Real Live Lobsters" by D. T. Kastn (3)
"Bittersweet Bedlam" by Samuel Marzioli (6)
"The Last Witch" by William F. Nolan (6)
+++++

*SECTION TWO: Lost Innocence*

"The Claim" by Erinn L. Kemper (7)
"Lovecraft's Pillow" by Don Webb (6)
"Forgetting" by Misty Dahl (flash) (1+)
"Birth of an Apocalypse" by Lawrence Van Hoof (4+)
"Descartar" by S. J. Chambers (4+)
"Apples and Peaches" by Gio Clairval (4+)
"La Joie de Vivre, or Picasso and the Satyr" by Ralph Sevush (3-)
"Immigrant" by Andrew S. Fuller (6)
"Timbrel and Pipe" by Melanie Tem (užas)
+++++

*SECTION THREE: Forbidden Knowledge*

"Old Enough to Drink" by Lois H. Gresh (5)
"Homo Suicidus" by JG Faherty
"'In Your Dark': Differing Strategies in Subhuman Integration Through 'Monster Academies' [S. Armand & J. Miller, Unpublished Manuscript]" by Jason Maurer (5)
"Transformations at the Inn of the Golden Pheasant" by Gene O'Neill (5+)
"Lords of Chaos" by Wade German (poem)
"The Squatters" by Nicole Cushing (4+)
"Tardigrade" by Mike Allen (4)
"The Bat" by Jan Vander Laenen (4)
"Dust Made of Words" by Cody Goodfellow (7-)
"Genius" by Greg Bear (screenplay) (7)
+++++

*SECTION FOUR: Hidden Truths*

"Breakfast in Tasmania" by Dennis Etchison (4)
"Darkness" by Nancy Kilpatrick (4)
"Water over Stone" by W. H. Pugmire (sonnet)
"Redaction" by Gary A. Braunbeck (3-)
"Paper and Pencil, Skin and Ink" by Chris Marrs
"Buddha Circus" by Derek Künsken
"The Weight Lost" by Steve Rasnic Tem (3)
"The Case of the Four-Acre Haunt" by Joe R. Lansdale (7)
"Creaking Earth" by Richard Gavin (6)
"'You’ll Reach There in Time'" by S. T. Joshi (4)
+++++


*SECTION FIVE: Uncanny Encounters*

"Three Fables: 1) In the Hood, 2) Krustallos, 3) The Fiction Lover" by E.E. King
"Down the Hatch" by Jonathan Thomas (7)
‘Selected Poems’ by Marge Simon (poems)
"Outsiders" by J. C. Koch (2-)
"Promise to Nessie" by Jerry Airth (2)
"Him" by Ian Futter (poem)
"Kudzu" by Lucy A. Snyder (7)
"I Keep the Dark That is Your Pain" by Wendy Rathbone (2)
"In the Wardrobe" by Nickolas Furr (7-)
"The Fine Art of Courage" by Weston Ochse (6-)
"Phoenix on the Orange River" by Tom Conoboy

* * *




четвртак, 3. март 2016.

KREDIBILITET KAO TEMELJ KULTA - Intervju


            Pre nekoliko godina na blogu sam pisao o vrlo solidnoj zbirci horor priča koje je napisao Goran Segedinac, pod naslovom IZNUTRA. U međuvremenu su se novije priče ovog autora mogle naći u nekoliko antologija (Skrobonjinih, a i šire); neke, uz malo truda, možete naći i onlajn, u e-zbirci NEŠTO DIŠE U MOJOJ TORTI i njenim nastavcima.
            Goran Segedinac je nedavno pokrenuo blog Crowdsource.rs koji se bavi analizom dobre prakse, ali i aktuelnih trendova zahvaljujući kojima internet postaje svakodnevni deo naše svakodnevnice. Danas kada, kako on kaže, 49% populacije u Srbiji internetu pristupa svakodnevno (92% mlađih od 25 godina), pitanje implementacije internet kanala u svakodnevnici nije više  stvar debate već potrebe. 
Termin crowdsourcing relativno je nov, ali u svojoj osnovi predstavlja prirodan nastavak donekle zastarelog termina outsourcinga. Umesto da za rešavanje problema poveravamo jednom eksternom partneru, mi se obraćamo masama, hobistima, kreativnim pojedincima koji su više nego spremni da nam ponude rešenja.
S obzirom da je diplomirao komparativnu književnost, masterirao na FTN-u na temi "Upotreba interneta kao način participacije građana u procesima urbanog planiranja", a u skorijoj budućnosti planira i da specijalizira i doktorira na sličnu temu, Segedinac na blogu obrađuje i teme koje imaju dodira sa književnošću, crowdfundingom i sl.
Zbog svega ovoga učinilo mu se smislenim da sa mnom obavi intervju u kojem će naglasak biti na mojim internet aktivnostima, a pre svega na ovom blogu koji upravo čitate, i raznim iskustvima i akcijama koje sam imao preko njega, uključujući tu i neku vrstu crowdfundinga I izdanja mog romana ZAVODNIK.
Intervju je kod njega objavljen pre desetak dana, a sada ga prenosim i ovde, gde će ga videti još više ljudi. Ako vas je zainteresovalo to čime se bavi Crowdsource – svakako bacite pogled tamo. A evo o čemu smo nas dvojica popričali zahvaljujući kibersvetu:



KREDIBILITET KAO TEMELJ KULTA


1. Gde prestaje Ghoul a počinje Dejan Ognjanović? I obrnuto? Da li je teško igrati simultano na dva fronta (onlajn, oflajn), ili se oni prirodno prožimaju?

Teško je to proceniti. Tim pre što nijedan entitet nije monolitan niti u granit uklesan: obojica su se menjali, i menjaju se toliko da je najveća greška ijednog od njih posmatrati kao nešto postojano. Istina, osobe sklone predrasudama zacrtale su sebi da je „Ghoul“ nekakav internetski pljuvač i svađalica koja ide okolo i vređa ljude (odnosno, budale) iako to, donekle, važi samo za jedan forum na kojem sam najaktivniji, dok bi „Dejan Ognjanović“ trebalo da je nešto respektabilniji član zajednice koji je po svojim delima poznat i izvan kibersveta (knjige, članci, eseji, promocije, predavanja, festivali, intervjui, uređivanje, prevođenje, itd). Ipak, „Ghoul“ nije nikakav veštački konstrukt već samo jedan svedeniji, ograničeniji, selektivni alter-ego – neka vrsta podskupa one veće celine, donekle uobličena svojevoljno a odnekle modelirana okruženjem (uključujući tu i budale na koje nailazim na forumima)... „Ghoul“ se 100% vodi principom „Tell it like it is“, dok se „Dejan Ognjanović“ ponekad od toga i suzdrži, iz različitih razloga, daleko složenijih od kukavičluka. Prosto, ima prilika i konteksta kada govoriti istinu po svaku cenu nije ni mudro ni celishodno.


2. Koliko si vremena uložio u blog i šta on predstavlja za tebe danas?

Uložio sam više vremena nego što mi se sviđa. Ali, s tom ogradom da se uglavnom radi o „sekundarnom“ vremenu, odnosno vremenu posle vremena namenjenom važnijim kreativnim stvarima. Drugim rečima, blogom se bavim u slobodnom vremenu koje mi pretekne nakon čitanja, pisanja, prevođenja, korespondencije, researcha i drugih aktivnosti, pa stoga uglavnom ne stoje komentari nekih koji govore: „Eh, da si to vreme posvećeno blogu posvetio pisanju (još) knjiga...“ Ali ne – to vreme je vreme koje sam mogao provoditi samo u nekoj vrsti odmora, a ne kreacije, jer sam tada već bio iscrpljen njome. Dakle, mogao sam da pogledam još više filmova i serija, ili pročitam više (laganijih, manje zahtevnih) članaka, intervjua i drugih tekstova – ali, eto, meni je bilo draže da stvorim nešto što će značiti još nekom osim mene. Mada, ima trenutaka kada se osvrnem iza sebe nakon pisanja nekog teksta za blog kada kažem: „Dođavola, već sat i po ovo pišem; šta ja imam od ovoga? Za to vreme mogao sam da pogledam jedan od gomile filmova koji me čekaju...“
Ipak, blog mi je važan iz više razloga: pre svega, važno je imati „prisustvo“ na netu, i to aktivno, a ne neki mrtvi sajt sa 5-6 stranica na njemu (biografija, bibliografija, kupite moje knjige...). To je za mene interaktivni panel gde se stalno nešto najavljuje, obznanjuje, kritikuje, i gde kroz komentare i čitaoci stalno doprinose. Možda blog ne zvuči tako fensi kao sajt, i ne izgleda ne znam kako u vizuelnom smislu, ali u pogledu sadržine i opcija koje nudi, on je superioran bilo kom sajtu koji sam video...



3. Koliko je tvoja onlajn manifestacija uspela da se prenese u oflajn sredinu? Da li je stvorila šanse, probleme, izazove...?

To su povezane stvari i besmisleno ih je oštro razdvajati – ponekad me to podseća na ono staro hrišćansko (nasilno) odvajanje tela i duha. Kao, „manje kibersveta, posveti se skroz tzv. stvarnom životu“. To je koješta, bar u mom slučaju. Odnosno, ta preporuka ima smisla za one koji internet koriste da bi blejali u smešne (ili porno) slike i video klipove, bistrili „politiku“ i ćaskali sa dokonima ni o čemu. Meni je kibersvet doneo neke od najvažnijih kontakata i poslova u životu: na forumu „Znaka sagite“ upoznao sam neke od najdražih prijatelja, a bilo je vala i ljubavi (naravno, forum je bio početak, a posle se to prenelo u „stvarni svet“, u 3-D, naživo); mnogi dragi i zanimljivi ljudi kontaktirali su me videvši moj blog; a da nisam prisutan na Fejsbuku nikad ne bih došao u dodir sa nekim svetskim veličinama i akterima, kao što je npr. glavni selektor „Fantasia“ festivala u Montrealu, koji me je –nakon naše FB komunikacije- pozvao da na tom festivalu 2010. predstavim ceo jedan program srpskih žanrovskih filmova („Subversive Serbia“). A opet, da nisam otišao u Montreal, ne bih upoznao glavnog urednika magazina Rue Morgue, koji je čuvši me tamo, uživo, dok sam govorio o našim filmovima, odlučio da me angažuje da pišem za taj magazin, što činim, evo, sve do danas. Primera ima još, ali ovi su neki od najvažnijih.
Bilo je, naravno, i onog drugog – pretnji, kleveta, napada ove i one vrste, ali srećom, za sada su oni ostali u kibersvetu i nisu se preneli u 3-D.


4. Pođimo od pretpostavke da je rukopis kvalitetan i da zaslužuje objavljivanje. Kako vidiš današnji izdavački proces u Srbiji? Ima li tu sreće za bilo koga?

Kvalitet nema mnogo (direktne) veze sa objavljivanjem. Ne samo zbog predvidive prepreke u vidu izdavača koji je slep za njegove kvalitete, nego zbog opšteg ambijenta (besparica, sirotinja na svim nivoima, uključujući i duhovnu, na najvišim mestima, kod onih koji odlučuju o izdavaštvu i budžetima za kulturu i knjige) u kojem čak i onaj retki izdavač koji ume da vidi kvalitet – opet ne može/ne sme da nešto objavi jer će mu to biti komercijalni suicid. Ali, tako je to kad se i u kulturi sve svede na tzv. „tržišne principe“ i kad je praktično ukinuta dotacija države za projekte koji nisu komercijalni.
Ne verujem u sreću: verujem u kvalitet, rad i upornost; odnosno, ukoliko je kvalitet polazna osnova, onda rad i upornost moraju dati rezultat; ako nema kvaliteta, onda džaba sav trud, marketing, prostitucija, prodaja duše Đavolu... Kako to ostvariti, u goreopisanoj (ne)kulturnoj klimi? Jednostavno, i mnogima nedostižno: totalna posvećenost. Ako vam je pisanje samo hobi, onda zaboravite.



5. Objavu tvog novog romana "Zavodnik", pratila je kampanja u kojoj je internet bio glavni komunikacioni kanal. Bez velikih problema sakupio si dovoljno sredstava za štampu prvog izdanja. Na neki način, realizovao si crowdfunding kampanju u privatnoj režiji. Šta je bilo ključno za uspeh?

            Ključno je, mislim, bilo moje ime, stečeno minulim radom. Zavodnik je bila moja sedma knjiga. Prethodnih šest je primetilo i volelo toliko ljudi da su u ovom slučaju imali dovoljno poverenja da se pretplate, odnosno kupe i na neviđeno. Naravno, mnogi su me znali više preko bloga nego preko mojih knjiga: na desetine njih je kupilo moj prvi roman, Naživo, tek zajedno sa Zavodnikom. Ali ubeđen sam da rezultati te moje „kampanje“ ne bi bili ni blizu tako stelarni da mi je to bila tek prva ili možda druga knjiga. Ovo naglašavam samo zato da ne bi svaki mladi početnik na osnovu mog primera mislio da može tek tako, preko noći, pokrenuti blog radi reklamiranja svog prvenca, i na taj način prodati 500 primeraka u Srbiji. To se neće desiti.
            Svoju publiku treba odgajati. Ja sam to uradio svojim prethodnim knjigama, a dodatno i blogom, i drugim aktivnostima, kako na netu tako i uživo.


6. Ubrzo se javio i izdavač, tako da je Zavodnik svoje drugo izdanje doživeo pod plaštom novosadskog "Orfelina". Da li to znači da su potencijalni izdavači postali zainteresovani tek kad se proširio glas o rasprodatom prvom izdanju? Da li je uži izbor za NIN-ovu nagradu doprineo tome?

            Rasprodato prvo izdanje je svakako ozbiljan pokazatelj, naročito ako se ima u vidu da je ceo tiraž prodat bez ikakvog učešća knjižara – znači, Zavodnik nije imao nikakvu distribuciju u knjižarama (zbog kretenskih propisa ove kretenske države koja je, praktično, ubila samizdat), i sve je to otišlo preko bloga, fejsa, nekoliko foruma – i preko promocija održanih u nekih 10-15 gradova širom Srbije.
            Ipak, u ovom slučaju, Zavodnik je kod Orfelina više posledica uticaja moje studije Poetika horora na izdavača da se zainteresuje za ovaj žanr, ali i za moj rad, uključujući i moju prozu. Ulazak u širi izbor za NIN-ovu nagradu došao je kasnije, kada je inicijalni interes već bio ispoljen.



7. Razmišljaš li o elektronskom objavljivanju tvojih romana?

Mnogi mi to preporučuju, ali – ne. Znam kako to funkcioniše u Srbiji, a i u svetu: istog časa bi se to raširilo putem piraterije.
Šta ga znam, možda sam ja pomalo i staromodan – preferiram knjigu na papiru. I preferiram čitaoca koji se malo potrudio oko mene, a ne onog koji je do mog dela došao posle dva klika. Ko traži, naći će, ko želi sve servirano na tacni, eno mu Laguninih izloga, pa nek bira...


8. S obzirom da je (delimična) anonimnost česta pojava na internetu, svedoci smo pojave brojnih blogova, foruma i sličnih platformi na kojima pojedinci iznose svoje sudove i stavove na različite teme. Koliko je važno da formalno obrazovanje ili profesionalno iskustvo stoje iza takvog oblika aktivnosti? Možemo li kao neupućeni čitalac biti dovedeni u zabludu, ili se na internetu žito lako čisti od kukolja? Kao primer, slobodno uzmi tebi blisku temu - horor.

Ključna reč je – kredibilitet. Ona može da bude zasnovana na formalnom obrazovanju, i poželjno je da tako i bude, ali i ne mora. U principu, bitno je da je nečiji sud relevantan, dakle da potiče od nekoga ko zna o čemu govori, ko ima iskustvo i znanje iz te oblasti, i ko ih je demonstrirao i izvan kibersveta. A pored samog znanja, važan je i moralni aspekt – koliko se nekome može verovati? Naime, ima i nekih nesumnjivih znalaca čije su kritike, ponekad, sumnjive zbog toga što su umreženi na određeni način da motivacija za pozitivnu ili negativnu kritiku može biti u nekim krajnje subjektivnim, a široj publici nevidljivim, momentima.
Da, net je prepun „mudraca“ i „znalaca“ za čije se ime nigde ne zna, neki su doslovno „znani“ samo kao nikovi (ili nitkovi) a ne i kao imena, i svako duva u svoje gajde, svako prodaje mudrost, a nigde dela, nigde knjige, rada, konkretnog ostvarenja te grdne teorije koju prodaju. A gde vam je praksa, deco? Gde ste te vaše mudre misli uobličili i javnosti predstavili? Ima, tako, samozvanih učiteljica „škola pisanja“ koje naširoko naklapaju o prozi a nemaju dve objavljene priče u životu, ima nabeđenih „kritičara“ čije je poznavanje filma (i kritike) skromnije od znanja nekadašnjih radnika video klubova i koji, naravno, u životu nisu objavili nijedan prikaz na nekom iole relevantnom mestu.
Iole verziran čitalac trebalo bi da lako ume da probere žito od kukolja, amatere od ozbiljnih znalaca, lupetače od stručnjaka. Mudrost pripada probirljivima. Ko ne ume da bira nego guta sve što mu se servira, i prima stvari zdravo za gotovo, bolje i ne zaslužuje.
 

9. Koju vrstu platforme, tehnologije ili modela zasnovanog na internetu bi voleo da dočekamo i na domaćem parčetu kiberprostora?

            Veoma bi me usrećio potpuni, dvosmerni Paypal, kako bih najzad mogao da direktno i bez gnjavaže primam honorare iz inostranstva, kad već u ovoj truloj zemlji (skoro da) nema ko da me plati za to što pišem. Ali ne, eto, ova država je toliko ogavna da ne samo što ti onemogućava da radiš, nego ti otežava i da naplatiš ono što si uradio za one, preko grane, koji to tvoje umeju da cene...
           
 * * * 


понедељак, 29. фебруар 2016.

NAJBOLJI FILMOVI 2015 (non-horror)

  
Sva sreća što je februar prestupan pa, evo, poslednjeg njegovog dana, najzad postavljam listu naj-filmova 2015. godine. Na blogu već možete naći izdvojenu listu najmanje loših novih horora, ali i svih ostalih (srednjih i loših), i to OVDE.

Malo sam odocnio sa listom nehorora iz nekoliko razloga, a najviše zato što sam shvatio da o mnogima od njih nisam do sada pisao na blogu, pa sam iskoristio priliku da kroz najave filmova sa FEST-a pokrijem dobar deo toga bar u kraćim osvrtima. Te najave imate OVDE i OVDE.
A sad, bez dalje gnjavaže, ovo je top-30 filmova izvan horor žanra koje sam pogledao u periodu između dve dodele Zlatnih Gulova, odnosno – od februara 2015. do kraja januara 2016. godine. Kao što ćete videti i kroz ovu listu, filmska 2015. godina je bila tužna, jadna i nikakva.
PS: Linkovao sam samo naslove koji su dobili detaljne, zasebne kritike na blogu, a ne i one koji su obrađivani na gomili. Klik na ofarbane vodi vas na njihov prikaz.

2015. non-horror top-30
 

USA, 15
****          4-

ITA, 14
***(*)        4-

BEL, 14
***            3+

4. MACBETH
UK, 15
***            3+

5. Wild Tales (Relatos Salvajes)
ARG, 14
***            3

6. THE BOY
USA, 15
***             3

7. THE FOOL (Дурак)
RUS, 14
***            3

8. PUZZLE
JAP, 14
***            3

9. Greatful Dead
JAP, 14
***            3

10. Klovn Forever
DEN, 15
***           3

11. Ex Machina
UK, 15
***             3-

12. The World of Kanako
JAP, 14
***             3-

13. The Revenant
USA, 15
***           3-

14. TAG
JAP, 15
**(*)         3-

15. Bone Tomahawk
USA, 15
**(*)           3-

16. The Lobster
15
**(*)          3-

17. THE OFFICE
S. KOR, 15
**(*)          3-

18. ENKLAVA
SRB, 15
**(*)         3-

USA, 15
**(*)         3-

20. THE ASSASSIN
CHI, 15
**(*)            3-

21. SICARIO
USA, 15
**(*)          3-

22. Harmony Lessons (Уроки гармонии)
KAZ/RUS, 13
**(*)            3-

23. KINGSMAN: THE SECRET SERVICE
USA, 15
**(*)          3-

24. Retribution
SPA, 15
**(*)         3-

25. WOLF TOTEM
CHI, 14
**(*)         3-

26. WHITE GOD (Fehér isten)
HUN, 14
**(*)          3-

27. WHY ME? (De ce eu?)
ROM, 15
**(*)          3-

28. MY MAN
JAP, 14
**(*)         3-

29. Yakuza Apocalypse
JAP, 15
**(*)             2+/3-

30. PARTISAN
AUST, 15
**(*)         2+/3-


OSTATAK
(hronološkim redom gledanja, od februara 2015. do kraja januara 2016.)


Suburban Gothic
USA, 14
**               2

Reckless (Bloedlink)
NOR, 14
**(*)         2+/3-

TRAVELATOR
SRB, 14
**              2

HYENA
UK, 14
**(*)          2+/3-

TELO
POL, 14
**               2

COLT 45
BEL, 14
**             2

COUNCIL OF BIRDS
GER, 14
**             2

PASOLINI
ITA/USA, 14
**             2+

THE TRIBE
UKR, 14
**             2-

Monsters: Dark Continent
USA, 15
**(*)         2+

Backcountry
USA, 15
**             2+

PHOENIX
GER, 14
**(*)          2+/3-

FOXCATCHER
USA, 14
**              2+

THE HARVEST
USA, 15
**              2

SEVENTH SON
USA, 15
**              2

LOST RIVER
USA, 15
**              2

Maggie
USA, 15
*(*)           1+

Burying The Ex
USA, 15
**               2

Slow West
NZ, 15
**(*)         2+

FAULTS
USA, 15
**(*)         2+

THE SUMMER HOUSE
GER, 15
**(*)         2+

A Pigeon Sat On A Branch Reflecting On Existence
SWE, 14
**              2

LIZA THE FOX FAIRY / LIZA, A RÓKATÜNDÉR
HUN, 15
**              2

CHILD 44
USA, 15
**              2

POSSESSED
SPA, 15
**(*)         2+

Men and Chicken
DEN, 15
**              2

COP CAR
USA, 15
**(*)     2+/3-

Attack on Titan: Live Action
JAP, 15
**(*)     2+/3-

The Curse Of Downers Grove
USA, 15
**              2

Tale of Tales
ITA, 15
**(*)         2+/3-

TURBO KID
CAN, 15
**(*)         2+

THE GIFT
USA, 15
**(*)         2+

KNOCK KNOCK
USA, 15
**             2-

Mr. Holmes
UK, 15
**             2

Beasts of No Nation
15
**             2+

Szabadeses (FREE FALL)
HUN, 14
**             2+

APPLESAUCE
USA, 15
**             2+

Schneider vs. Bax
15
**(*)         2+/3-

Mountains May Depart
CHI, 15
**             2

He Never Died
CAN, 15
**(*)         2+

CAROL
USA, 15
**          2+

A Perfect Day
SPA, 15
**              2+

No Tears For The Dead
S. KOR, 14
**(*)         2+

LAMB
USA, 15
**              2+

Regression
USA, 15
**              2




 * * *