петак, 1. мај 2009.

Penn & Teller BULLSHIT!


SRANJE! Pena & Telera (Showtime)

"Vjerovanje u natprirodno porijeklo zla uopšte nije neophodno;

sâmi ljudi sposobni su načiniti svako zamislivo zlotvorstvo."

Džozef Konrad, Pod zapadnim očima


Pen i Teler, popularni skeptični duo iluzionistâ iz Vegasa, tvorci su pseudo-dokumentarca koji im stoji na pameti, ako im je vjerovati, već nekoliko decenija samo bez dovoljno hrabrog TV kanala što bi im stao u zaleđinu. Početkom 21. vijeka kablovska TV kompanija Showtime (trenutno prednjače sa serijama “Californication”, “Tudors”, “The L Word”, “Dexter” i “Weeds” i, kao i HBO, pretežno su na strani demokrata) ponudila im je unosan angažman na TV-u, s tim što je u međuvremenu najavljena i sedma sezona ovoga remek-djela, momentalno najduže davanog programa na toj stanici.


Pravično nazvan Bullshit!, ova seriozna, ekstremna i nadasve kolerična predstava naizgled ima jednostavan koncept: naći popularni fenomen, locirati mu trulu srž tako što ćete intervjuisati nekoliko njegovih fanatičnih proponenata (i prikazati ih na djelu) i potom ga proglasiti sranjem! vlastitim dobro odvaganim kontra-argumentima; dakle, ne radi se o kontakt-programu. Kredo Sranja! dâ se nazrijeti već u prvim sekundama prve episode. Pen Žilet sjedi pokraj nadgrobne ploče Harija Hudinija simbola univerzalnog skepticizma i iluzionizma, i daje nam sljedeći monolog: “Hari, možeš li povjerovati? Isto ono SRANJE koje si i sâm konstantno i temeljno opovrgavao skoro prije sto godina, i dalje se nastavlja. Štaviše, ono doživljava neki novi gromoglasni uspon i u današnjem svijetu. (okreće se kameri) Vidite? Prilično je lako pričati sa mrtvima, međutim dobiti odgovor od njih – najveći je problem.”


“Odlučili smo da pohvatamo što je moguće više seratora”, kazaće Pen odmah nakon prve špice. “Naravno, i nas dvojica smo poznati kao ljudi koji znaju da slažu i preveslaju mnoge, pa se postavlja pitanje zbog čega smo onda izabrali da pišamo po drugima sličnoga kova. Zato jer mi, za razliku od svih ostalih, priznajemo da vas lažemo. Takođe, primijetićete na ovom mjestu više psovačine nego što je uobičajeno za nas, no to nije zato jer je ovo Showtime i što želimo, možda, da vam skrenemo pažnju na sebe. U pitanju je striktno zakonska stvar – odnosno, ako neko imenuje izvjesnu osobu lažovom ili prevarantom, taj može biti tužen i, shodno tome, na sudu može izgubiti mnogo novca. Ali sa riječima kao što su pizdurina i dupeglavac, nalazimo se na sigurnom tlu. Isto je i sa riječju prevara. Kada istu stvar preimenujemo u SRANJE, nekim čudom nećemo biti u prilici nikome da odgovaramo. Stoga, ako nam oprostite zbog skatološkog jezika, pokušaćemo ovdje da govorimo o istini a da pritom ne budemo u prilici pola života da provedemo na sudu zahvaljujući lezilebovićkim jebenim tužibabama.”


Prva emisija Sranja! prikazana je u januaru 2003. i bavila se ljudima koji tvrde da imaju stalnu komunikaciju sa mrtvima, nešto na čemu je Hari Hudini, gdjegod bi po svijetu gostovao, redovno opovrgavao (istovremeno, svojoj supruzi je ostavio tajnu riječ koju će joj, nakon smrti, ponoviti preko medijuma, što se nije dogodilo; tzv. medijumi samo su mogli da nagađaju o kojoj se riječi radilo i Hudinijeva žena nikada za života, kao što je to njen muž i pretpostavljao, nije dobila tačan odgovor).


Prikazavši medijume na djelu i, još fascinantnije, prikazavši naivne ljude koji, ponešeni bolom zbog gubitka najbliže osobe, daju novac šakom i kapom ne bi li dobili bilo kakav znak sa onoga imaginarnog svijeta da njihova voljena osoba, u stvari, nije umrla, nadasve je očevidno da Pen i Teler zaista rade na tome da publici što jezgrovitije – u 25 minuta – predstave najveće današnje fascinacije onakve kakve one zbilja jesu: kao hrpu oportunog sranja.


Eksponenti predloženih šarada, ne bi li djelovali što profesionalnije, ređaju svoje nedokazive statističke brojke koje se, zatim, porede sa onim opšteprihvaćenim – i obično se u tom slučaju radi o dva različita svijeta. Mnogi idioti koji se pojavljuju u ovoj emisiji čine to, jasno je, iz pretežno ekonomskih pobuda, ne bi li izreklamirali svoju prevaru i pojavili se na TV-u, i možda uzgred na sudu dobili koji dolar od kanala Showtime. Nikome se, navodno, ne prilazi a da mu se ne kaže o čemu se radi i kako će to, na kraju krajeva, biti predstavljeno na TV-u. Premda, i poslije toga, redovno na račun Sranja! stižu desetine i desetine neosnovanih tužbi od već intervjuisanih ljudi.


Sranje! je eventualno doseglo veliku gledanost, koliko zbog urnebesnih komentara i sirovog, necenzurisanog pristupa temama (čak i na kanalu Showtime prikazuje se poslije 23,00h, prevashodno zbog učestale totalne golotinje i brutalnih snimaka nasilja i operacija, znači ponajmanje zbog jezika), toliko i zbog novog vida liberalnog, demokratskog pljuvanja po svemu što je američko i što je popularno da danas, naročito nakon napada na Svjetski trgovinski centar 11. septembra 2001, bude sveto. S druge strane, Pen i Teler ne kriju da su zagriženi patriote, i možda više od toga. Oni vole Ameriku i sve što ona treba da predstavlja. Oni se takođe, iz nekog razloga, naročito diče NASA-om.


Bez obzira što sebe zovu libertarijancima, ljudima koji vjeruju u doktrinu slobodne volje i koje je veliki Džordž Karlin, uzgred budi rečeno, redovno u svojim knjigama i stand-up-ovima nazivao elitistima i izdrkotinama, Pen i Teler se trude da mnogo ne šljive standardne konspiracije o globalnom zagrijavanju i – to se makar pokazalo – sve ono što može nauditi njihovoj voljenoj domovini.


U trećoj sezoni sezoni tako imamo temu o konspiracijama, jednu od najtraljavije odrađenih, gdje su u dvadeset pet minuta pokušali opovrgnuti tri primarne američke zavjere: da nikada nismo bili na Mjesecu, da iza Kenedijevog ubistva ne stoji nikakva konspiracija, i da Napad iz 11.9.2001. nije odradila američka vlada.


U najmanju ruku, pokazalo se da su ove tri teme isuviše tvrd zalogaj za dotičnu četu truista i ono što čudi jeste zbog čega za svaki segment nije ostavljena po jedna kompletna epizoda, jer tako velike interesantne stvari doista zaslužuju da se o njima naširoko razglaba, a i da bi zbog toga imali dodatnog jakog materijala za naredne sezone. Ponekad je samo potrebno dovesti nekoga ko je izgubio rođenog brata u Svjetskom trgovinskom centru ili vatrogasca koji je istoga dana pri rušenju zgradâ izgubio nogu – i stvar bi obično u startu bila riješena; neko bi od njih kazao da je nečuveno da neko može i pomisliti da 19 kojakakvih otmičara nisu imali šanse da prevaziđu američku vazdušnu odbranu od 40 milijardi dolara (činjenica je da je 9 od tih 19 tzv. terorista ostalo u životu). Majkl Mur se mnogo ne cijeni u Sranju! Pena i Telera, toliko je sigurno.


Ovakvim tretmanom pojedinih stvari – svakako rijetkih u odnosu na ono po čemu naveliko treba udarati i raskrinkavati – Pen i Teler pokazuju da im patetika i niski udarci nisu nepoznati (ponekad u ovakvu procjenu treba spomenuti i izvjesnu netemeljnost). Kako god bilo, upravo to je i ornamentalna čar njihovog šoua: dok tretiraju optužene kao morone, što, u velikom broju slučajeva, oni to i jesu. Ništa manje netemeljno je, recimo, odrađena i emisija o nevalidnosti i besciljnosti Biblije, u drugoj sezoni, gdje su dovedeni skaredni ljudi što misle da ju je bog zbilja diktirao ljudima, dok na drugoj strani, između drugih, imamo urednika naučnog časopisa Skeptik, Majkla Šermera, koji vjeruje da ima istorijskih dokaza da je osoba pod imenom Isus Hrist postojala, ali zato nipošto ne vjeruje da i piloti na nebu s vremena na vrijeme umiju da vide i kamkorderom snime NLOe.


Naposljetku je emisija o Bibliji jedna od boljih epizoda Sranja! u kome je tzv. knjiga na knjigama mogla biti prikazana u daleko gorem svjetlu, i to bez mnogo eksperata već samo sa istorijski provjerenim informacijama. “Rečeno nam je da 4/5 američkih domova ima Bibliju u kući. Idite i uzmite je. Hajde! Uzmite ovu vražju knjigu i onda čitajte sa nama jer nećete vjerovati što je sve tu zapisano, a posebno oni što je navodno znaju napamet."



Nagla TV-popularnost Pena i Telera (oni već odavno zarađuju milione u vlastitim iluzionističkim predstavama u Las Vegasu) dovela ih je, ironično, i na jednu od najprodavanijih knjiga na Amazon.com-u u posljednje dvije i po godine. To se dogodilo na jesen 2006. godine kada je publikovan bestseler Iluzija o bogu čuvenog engleskog biologa Ričarda Dokinsa, što je bilo pravo malo čudo za fundamentalističku hrišćansku zemlju kakve su danas Sjedinjene Države. Pen i Teler, zajedno sa još nekolicinom poznatih naučnika, profesora, akademika i pisaca, dali su svoj mikro-panegirik, odosno blurb, na poleđini Dokinsovog prvog izdanja: “[…] Ako ova knjiga ne promijeni svijet, onda smo svi ozbiljno nadrapali.


Od Dokinsove knjige i emisijâ sličnog sekularnog sadržaja – istina, u veoma jadnom broju – krenula je pohvalna najezda zamamno pouzdane literature o ateizmu u Americi. Nedavno je i jedan izvanredni ateistički dokumentarac dospio i u bioskope, Religulous Bila Mara i Larija Čarlsa, inače esktremno rijedak slučaj ,gdje popularno kontroverzno lice sa HBO-a, Bil Mar, otvoreno govori da Isus Hrist nikada nije bio istorijska ličnost, što je možda i najveća tabu-tema kada je u pitanju novi američki sekularizam (Dokins, recimo, vjeruje da je postojala ličnost sa tim imenom). Dotle čak ne ide ni Bart Erman, jedan od najvećih hrišćanskih istoričara i teologa koji je u međuvremenu izgubio vjeru i u najnovijoj knjizi, Jesus Interrupted: Revealing the Hidden Contradictions in the Bible (And Why We Don't Know About Them), nije eksplicitno osporio Isusovo postojanje koliko je samo nabrajao sve vezano za njegove opštepoznate kontradiktornosti u Novom Zavjetu – što, opet, dosta govori i o toj temi.




“Pa, mi i jesmo evanđelijski šou”, kaže Pen, “i mi radimo isto što rade i religiozni fanatici na TV-u. I oni vam propovijedaju istinu, ali onakvu kakvom je oni vide, dok najposlije isti oni, za razliku od nas, nemaju vrhunski istraživački tim. Stoga definitivno pročitajte Bibliju jer nam nikada nije trebalo toliko ateista kao sada, a čitajući ovu brutalnu, jadnu knjigu zasigurno ćete postati jedan.”


Biblija, medijumi, hipnoza, svjetlost onoga svijeta prilikom pada u kliničku smrt, alternativna medicina, ljudi kidnapovani od strane reptilijanskih vanzemaljaca, legende o dijetama za mršavljenje, parkinzi za hendikepirane, besmislenost zakona o imigraciji, fanatični ekolozi, Greenpeace, table za prizivanje duhova… Samo su neke od tema koje su inteligentno i bez iole pijeteta obrađene u šestogodišnjem serijalu jeretičkog Sranja!.


Značajne poene Pen i Teler dobili su smisleno raskrinkavajući feng šui i osobe koje ne vole da psuju, zatim mitove o porodičnim vrijednostima, obrezivanje, istjerivače duhova i znakove koje bog i njegovi apostoli zajedno sa anđelima redovno – nama, poniznim ljudima – šalju sa nebesa; dodajmo tome i seksualnu apstinenciju protiv koje Pen i Teler imaju toliko toga da saopšte, i pornografiju kojoj su, kao i svi mi normalni ljudi, pozitivno naklonjeni. Uostalom, jedna od najboljih epizoda govori o mladim američkim izviđačima gdje je kristalno jasno naznačeno da se u stvari radi o jednoj fundamentalističkoj sekti što u svoje redove naprosto ne prihvata ateiste i homoseksualce; isto se može navesti i za udruženja alkoholičara – Alcoholics Anonymous – koja očito nikome ne pomažu da se liše svojih zluradih navika, ali zato postojano rade na nametanju religije slabim, ranjivim ljudima.


Najslabija sezona je posljednja, šesta. Osjeća se umor pri odabiru tema, dok neke uopšte nikada nije trebalo podmetnuti na TV, pa tu nalazimo: pretjerano skupa, nedjelotvorna sredstva koja će pomoći insomničarima; nedjelotvornost NASA-e pri (skorim) budućim pokušajima da pošalje prve astronaute na Mars; o delfinima kao ljudskom vidovnjačkom pandanu u morima; o bolesnim nostalgičarima koji žale i zbog toga i dalje pokušavaju da žive u prošlim vremenima; … Na kraju su iluzionisti ipak podigli rejting epizodom o tzv. ekološkoj krivici gdje su donekle i preinačili svoje mišljenje o globalnom zagrijavanju.


U nekoj od prethodih sezona stali su na stranu ljudi koji zagovaraju da globalno zagrijavanje generalno ne postoji. Ovdje, u šestoj sezoni, izjavili su da globalno zagrijavanje očito postoji (jer za to, dakako, imamo i kristalno jasne dokaze), ali da je nemoguće utvrditi zbog čega se to događa, što je najvećim dijelom i istina. U istoj epizodi s pravom su napali najfamoznijeg od svih zagovornika globalnog zagrijavanja, Nobelovca Ala Gora, i pokazali na koje sve načine, po pitanju globalnog zagrijavanja, on zarađuje novce na račun naivnog stanovništva, što je donekle doista bilo šokantno. Kao što se uostalom i očekivalo, Al Gor se nije odazvao na njihov poziv da učestvuje u emisiji, jer mu je raspored navodno bio prebukiran.


Za kraj valja napisati da ima još toliko toga što Pen i Teler jedva da nisu ni dotakli: ozbiljna religiozna pitanja: takozvanog Isusa Hrista, i podvrgnuti istini njegovo fiktivno postojanje u jednoj čitavoj emisiji (u epizodi, recimo, o Bibliji uopšte nije navedeno da su jedina dva pasusa o tzv. Hristu kod jevrejskog istoričara Josifa Flavijusa interpolisani tokom 3. vijeka nove ere i da nemaju nikakve smislene veze sa ostatkom Josifove knjige; štaviše, najstariji primjerci Josifovih tekstova, kao i mnogih drugi prastarih jevrejskih svetih knjiga, nalaze se u Vatikanu…). Šlag na torti trebao bi da bude i Lurd, katoličko mjesto čudesa čijim je licemjerstvom bio zgrožen i antiklerikalni skeptik i realista, Emil Zola, kada je i napisao skandalozni dvotomni raritet Lurd nakon posjete tome svetilištu 1892. godine, davno preveden i kod nas, i čijim bi tekstom trebala započeti ta epizoda.


Takođe bih volio da vidim i negativnu stranu potcijenjenog dokumentarca America: Freedom to Fascism (2006) Ričarda Rusoa, kojem bi voditelji sigurno pripisali epitet sranja i stali na stranu države, pretpostavljam, iz prostog razloga jer je ovako nešto jednostavno nemoguće poturiti javnosti. U pitanju je razumna i dokazima potkrijepljena tvrdnja da nikada nije izglasan zakon – uoči neustavnog osnivanja sistema Federalnih rezervi – i da, u suštini, ne postoji zakon po kojem su Amerikanci prinuđeni da plaćaju porez. Naravno, na drugoj strani imamo ozloglašenu američku Poresku službu što kroz mirijade pravila i regulacija na sud, ili u zatvor, može da odvuče bilo koga ko im ne iskaže “dobrovoljnu poslušnost”.



Kako god bilo, slagali se sa njihovim mišljenjima ili ne, Pen i Teler duo ostavlja doista moćan trag ovim konceptom. Emisija za kojim vjerovatno žudi svako racionalno društvo na planeti, no isuviše radikalna i iluminirajuća da bi se ikada mogla pustiti u etar.

3 коментара:

  1. Gledo sam par epizoda i vaistinu su zabavne, jedino sto su me malko iznervirali u epizodi o teorijama zavere gde uporno tvrde da je 9/11 odradjen onako kako su to vlasti prezentovale a da su sve te teorije iz Zeitgeista, Loose Change-a i ostalih dokumentaraca samo plod mashte, gde ljudi koji u to veruju navodno ne mogu da prihvate da tako nesto moze da se desi u SAD a bez znanja drzavnih organa.

    ОдговориИзбриши
  2. Upravo tako. Na neke teme su pretjerano osjetljivi, kao recimo i na temu NASA-e, koju su na kraju izblatili kada su, moguce je, zakljucili da su svi oni planirani putevi astronauta po mjesecu i marsu - danas samo zelje i sanjarenja.

    Sto se tice 9/11, ta konspiracija, dobio sam osjecaj, postala je sastavni dio americkog folklora, sto mi je veoma drago. Pravi primjer za to je, ma koliko cudno zvucalo, serija "Rescue Me", trenutno u svojoj petoj sezoni.

    Denis Leary, kreator te serije i glavni glumac, dugo godina boravi medju vatrogascima i cak je upravljao jednim vozilom 11. septembra, u nedostatku vozaca prilikom toga haosa. I nijednom do sada, makar u prve 4 sezone te serije [cak ni u svojoj knjizi WHY WE SUCK, publikovanoj prosle godine], nije spomenuo ni "k" od te konspiracije.

    Na moje iznenadjenje, u petoj sezoni nacinio je jednog od glavnih likova vatrogasaca u seriji da totalno bude posvecen toj temi, i nijednom se tome nije nasprdao. Isprva sam mislio da ce ta konspiracija biti izvor nekih fora i fazona, medjutim, ostavio je tu pricicu na svome mjestu, kao sto ju je i on sam vjerovatno hiljadu puta cuo od hiljadu vatrogasaca koji su toga dana bili u onim zgradama. Sta znam, mozda se kasnije okrene protiv nje, ali se svakako vidjelo da ju je iz nekog razloga morao metnuti u seriju.

    Naravno, to ne mora da znaci da Denis Leary uopste vjeruje u 9/11 konspiraciju, ali je ipak nasao za shodno da je ispostuje samo zato jer se radi o nimalo zaobilaznoj realnosti medju vatrogascima, cak iako sama po sebi 9/11 zavjera skoro nimalo nije bliska centralnoj temi njegove serije.

    Kako god, ova sezona "Rescue Me" daleko je bolja od prethodne i za sada izgleda kao mocan sitcom od 45 minuta.

    ОдговориИзбриши
  3. Fala na preporuci, aj bas cu da pogledam tu poslednju sezonu.

    ОдговориИзбриши