четвртак, 19. новембар 2026.

Šta gledati na Festivalu autorskog filma?

 Srbija se polako vraća u normalu. S naglaskom na „polako“ – ali budimo realni, ne tražimo nemoguće. Ne može ovolika hidra da se obezglavi ni brzo ni lako.

                Uglavnom, jedan od znakova povratka normalnosti je i 32. Festival autorskog filma, koji će se u Beogradu održati 20-27. novembra. Za razliku od ovogodišnjeg kvazi-FEST-a i kvazi-Sajma knjiga, FAF će biti pravi, odnosno isti po duhu kao i ranije. Ko ga je pratio i voleo pre, dobiće i sada to isto, ili bolje, a ne pitino dete koje se lažno izdaje za nešto što nije. On je svoj dignitet sačuvao – možda samo zato što je bio suviše mali, suviše ispod radara zlikovcima da uopšte vide ikakav ćar u tome da i njega upropaste kao što su toliko toga drugog – ali šta god da je razlog, dostojanstvo ovog festivala je očuvano.

                Kao što lepo piše Srdan Golubović, Predsednik Saveta festivala, u uvodnom tekstu „Žurnala“:

„Festival je postojao i kada je bilo tamno, i manje tamno i pomalo svetlo, i skroz tamno i kada je bio mrak. I uvek sam voleo ovaj festival jer je stalno bio suprotstavljen, diskretno kontrirao, bio van glavnog ili očekivanog toka, uporno čuvao i branio svoju pomalo autsajdersku poziciju, nije se nametao i čeznuo da se svidi, bio je često malo trapav, nekad uspavan, ali istrajan i svoj.

„I iznad njega su promicali oblaci, nekada gusti, nekada crni, nekada paperjasti i prozirni.

„I bilo je tamno ili manje tamno ili malo svetlije ili mračno.

„Danas je svetlo.“

 

                A šta na tom svetlu vredi pogledati?

                Ispod je moj sasvim ličan izbor onoga što će mene zanimati da pogledam – po redosledu visine mojih očekivanja.

 

Crna kugla

Teška i mračna drama o odrastanju, umetnosti, identitetu i teretu građanskog rata, od koje očekujem da bude najbolji Viljaronga kojeg nije on snimio (delom i zato što već neko vreme više nije među nama). Opisi me snažno asociraju na njegov EL MAR.

 

Minotaur

Zvjagincev. Pakao Rusije danas, od dokazanog majstora da moćno zgrabi suštinu.

 

Vrsta

Francuski body horror. Još jedan u ženskoj režiji. Šta je više tim francuskim ženama i telesnoj grozi? Proverićemo!

 

3 nedelje posle

Srpska drama o zlu vršnjačkog nasilja i beznadežno (?) izgubljenoj omladini.

 

Zlo

Uloa, reditelj davno-voljene mračne drame Mrtva majka, vraća se – s hororom.

 

Hronovizor

Hronovizor, okultni uređaj za koji se kaže da može da fotografiše prošlost. Arty hororična drama. Kupljeno.

 

Kokoška

Palfi. Svet iz ugla jedne rezilijentne kokoške. Očekujem formalno vrcavu ekscentričnu vickastost, s dozom nadrealnog egzistencijalizma.

 

Devojka noći

Mnogo-nagrađivani, navodno baš dobar slovenački film fantastike... Ajd baš da vidim i to čudo.

 

Mraz

Domaći horor o vlaškoj magiji, zmajevima i lezbejkama. Osvrt D. Vojnova ne obećava mnogo, ali ipak je ovo žanrovski najčistiji srpski horor ove sezone, pa se stoga to mora proveriti.

 

Fjord

Munđiu. Drama o nerazumevanju kultura (Rumuni i Norvežani) i senovitim suptilnostima dvosmislica u složenim odnosima i psihologijama.

 

Sapun

Domaći „melanholični horor“, od reditelja OTVORENE. Stoji mi pri dnu liste samo zato što sam zapravo već pogledao skoro-gotovu verziju – ali pošto ne znam da li je u međuvremenu nešto menjano, suzdržaću se za sada od suda i rivjua. Svakako vredan pokušaj nečega drugačijeg. Ruin porn. Stara planina. Polupusta sela. Pirot. Omladina iščezava. Zlokobna fabrika u nigdini. Sporo i turobno...

 

Takođe, ako mi vreme, obaveze i termini dopuste, možda ću pokušati da pogledam i ove:

 

PLANINA

SVAKI PUT/ EVERYTIME

OČE NAŠ

CRVENE STENE

KUĆA NA MESECU/ THE HOUSE ON THE MOON

 

Sve detalje potražite na sajtu https://www.faf.rs/ ili, još bolje, sa preglednim satnicama, u Žurnalu, ovde: https://mcfmegacomfilm.app.box.com/s/cl3pllt50xof8qetzmrrvedrkz6qb1iy

 

 


Нема коментара:

Постави коментар