
Srbija se polako vraća u normalu. S naglaskom na „polako“ – ali budimo realni, ne tražimo nemoguće. Ne može ovolika hidra da se obezglavi ni brzo ni lako.
Uglavnom,
jedan od znakova povratka normalnosti je i 32. Festival autorskog filma,
koji će se u Beogradu održati 20-27. novembra. Za razliku od
ovogodišnjeg kvazi-FEST-a i kvazi-Sajma knjiga, FAF će biti pravi, odnosno isti
po duhu kao i ranije. Ko ga je pratio i voleo pre, dobiće i sada to isto, ili
bolje, a ne pitino dete koje se lažno izdaje za nešto što nije. On je svoj
dignitet sačuvao – možda samo zato što je bio suviše mali, suviše ispod radara
zlikovcima da uopšte vide ikakav ćar u tome da i njega upropaste kao što su
toliko toga drugog – ali šta god da je razlog, dostojanstvo ovog festivala je
očuvano.
Kao što lepo
piše Srdan Golubović, Predsednik Saveta festivala, u uvodnom tekstu „Žurnala“:
„Festival je postojao i kada je bilo
tamno, i manje tamno i pomalo svetlo, i skroz tamno i kada je bio mrak. I uvek
sam voleo ovaj festival jer je stalno bio suprotstavljen, diskretno kontrirao,
bio van glavnog ili očekivanog toka, uporno čuvao i branio svoju pomalo
autsajdersku poziciju, nije se nametao i čeznuo da se svidi, bio je često malo
trapav, nekad uspavan, ali istrajan i svoj.
„I iznad njega su promicali oblaci, nekada
gusti, nekada crni, nekada paperjasti i prozirni.
„I bilo je tamno ili manje tamno ili malo
svetlije ili mračno.
„Danas je svetlo.“
A šta na tom svetlu vredi
pogledati?
Ispod je moj sasvim ličan izbor
onoga što će mene zanimati da pogledam – po redosledu visine mojih očekivanja.
Crna kugla
Teška i mračna drama o odrastanju,
umetnosti, identitetu i teretu građanskog rata, od koje očekujem da bude
najbolji Viljaronga kojeg nije on snimio (delom i zato što već neko vreme više
nije među nama). Opisi me snažno asociraju na njegov EL MAR.
Minotaur
Zvjagincev. Pakao Rusije danas, od
dokazanog majstora da moćno zgrabi suštinu.
Vrsta
Francuski body horror. Još jedan u ženskoj
režiji. Šta je više tim francuskim ženama i telesnoj grozi? Proverićemo!
3 nedelje posle
Srpska drama o zlu vršnjačkog nasilja i
beznadežno (?) izgubljenoj omladini.
Zlo
Uloa, reditelj davno-voljene mračne drame Mrtva
majka, vraća se – s hororom.
Hronovizor
Hronovizor, okultni uređaj za koji se kaže
da može da fotografiše prošlost. Arty hororična drama. Kupljeno.
Kokoška
Palfi. Svet iz ugla jedne rezilijentne
kokoške. Očekujem formalno vrcavu ekscentričnu vickastost, s dozom nadrealnog
egzistencijalizma.
Devojka noći
Mnogo-nagrađivani, navodno baš dobar
slovenački film fantastike... Ajd baš da vidim i to čudo.
Mraz
Domaći horor o vlaškoj magiji, zmajevima i
lezbejkama. Osvrt D. Vojnova ne obećava mnogo, ali ipak je ovo žanrovski
najčistiji srpski horor ove sezone, pa se stoga to mora proveriti.
Fjord
Munđiu. Drama o nerazumevanju kultura
(Rumuni i Norvežani) i senovitim suptilnostima dvosmislica u složenim odnosima
i psihologijama.
Sapun
Domaći „melanholični horor“, od reditelja OTVORENE.
Stoji mi pri dnu liste samo zato što sam zapravo već pogledao skoro-gotovu
verziju – ali pošto ne znam da li je u međuvremenu nešto menjano, suzdržaću se
za sada od suda i rivjua. Svakako vredan pokušaj nečega drugačijeg. Ruin porn.
Stara planina. Polupusta sela. Pirot. Omladina iščezava. Zlokobna fabrika u
nigdini. Sporo i turobno...
Takođe, ako mi
vreme, obaveze i termini dopuste, možda ću pokušati da pogledam i ove:
PLANINA
SVAKI PUT/ EVERYTIME
OČE NAŠ
CRVENE STENE
KUĆA NA MESECU/ THE HOUSE ON THE MOON
Sve detalje
potražite na sajtu https://www.faf.rs/ ili, još bolje,
sa preglednim satnicama, u Žurnalu, ovde: https://mcfmegacomfilm.app.box.com/s/cl3pllt50xof8qetzmrrvedrkz6qb1iy



.jpg)




Нема коментара:
Постави коментар