субота, 1. мај 2010.

A NIGHTMARE ON ELM STREET (1984)




*****
(5)

s najvećim uživanjem reprizirao sam krejvenov original – jedan od najbitnijih, najuticajnijih, a vala i najboljih horora ikad napravljenih. prišao sam mu sa određenom dozom strepnje, budući da ga nisam baš skoro gledao, i pribojavao sam se da ću, možda, ovim mojim matorijim, smorenijim i cepidlačkijim očima morati da mu oduzmem neko parčence od ocene 5.00 koju je od mene zadugo imao.
ispostavilo se da za tim nema ni najmanje potrebe.
A NIGHTMARE… svakako nije savršen, u smislu da mu se može cepidlačiti oko ovoga ili onoga (to ću uraditi nešto niže), ali suština je ta da je ovo toliko genijalan film u onome što pred sebe postavlja i onome što uspeva da postigne da neke minorne zamerke ne mogu da ozbiljno poljuljaju gigantska postignuća maestralno ostvarena tamo gde je bitno i gde se stvarno računa.

kvaliteti:
- vanredan intenzitet strave! ho ho hoj, ovo je zaista jedan žestoko jeziv, stravičan i useravajuće napet film – pomalo zaboravljena umetnost u poslednje vreme, kada smo navikli da se strava supstituiše ili akcijom (jurnjava i makljaža s ubicom) ili splaterom (tortura! krvopljus! sakaćenje!) ili komendijom (ha ha! wink wink! knack-knack, say no more!). STRAVA, međutim, maximalno isporučuje ono što obećava, pa i više od toga: ovo je napeto jeziv i stravičan film od prve do poslednje sekunde trajanja (ok, tu ne računam cheesy 80ies hard-rock pjesmicu koja ide uz odjavnu špicu)! horor scena ima kolko ti duša oće – i to sjajno zamišljenih i ostvarenih, efektnih čak i danas, četvrt veka kasnije.


- vanredan intenzitet emocije! naravno da strave ne bi bilo da kast (a pre svega omladina) nije izvanredan, da njihovi likovi nisu tako dobro postavljeni i odglumljeni da nas je zaista briga za svakoga od njih. nije ovo puko teen slasher meso za pod nož, nekakve fufice i džokovi za koje jedva čekamo da vidimo kako će fredi da ih istranžira. iako NIGHTMARE nije nekakva dramurda, a likovi nisu ne znam koliko produbljeni, ovo što imamo ovde su neki definitivno živi, simpatični, dragi likovi za koje NE želimo da stradaju – a kad se to desi, to nosi sasvim solidan impakt. to važi i za preslatku plavušu tinu (koja strada u jednoj od meni najomiljenijih scena horor ubistava ikada – rasečena i razbacana po sobi i plafonu) i za njenog krimogenog, ali ipak dobrog dečka roda, koji zagine u zatvorskoj ćeliji, a naravno i za nepouzdanog, ali ipak džondepičnog debitanta, džonija depa koji završi u gejziru krvi (!).

- naravno, emotivni centar filma je nensi (heder langenkamp), i ona je zaista preslatka + vanredno ubedljiva u složenim emocijama koje je potresaju: ne samo što nju samu drmaju ti zajebani košmari, nego joj jedan za drugim stradaju i najbolji prijatelji, a povrh svega njena sjebana familija je ili koristi kao mamac (tatko-pajkan) ili opasno laže (polupijana keva). nensi zaista trpi veći psihološki pritisak nego mnoge heroine horora, tim pre što je i mlađa od proseka pa je time i impakt tereta veći i jači. u tome je odnos sa roditeljima, a naročito odlične scene sa majkom, posebno jako ostvaren!
- set pisovi! hot damn! A NIGHTMARE ON ELM STREET ima po jednu antologijsku scenu na svakih 5 minuta! beat that! zaista ingeniozno šta dobra mašta i dobar reditelj (uz pomoć dobrog DP-a i scenografa) mogu da naprave od štapa i kanapa! ovaj vrlo zahtevan film sa nekim elaboriranim mehaničkim efektima koštao je smešnih $1,8 milion, što je povratio već prvog vikenda prikazivanja! zaista svež (i suštastveno jeziv) koncept + gomila ingeniozno-nadrealno grozno-stravičnih scena = USPEH!

- ritam! A NIGHTMARE ON ELM STREET je jedan od najlepše, najzategnutije, najpreglednije, najekonomičnije ispričanih (a zapletenih) filmova za koje znam! ovo treba da se predaje u svakoj školi dramaturgije (a i režije): znači, tu nema ni jedan minut 'slanine' niti 'hrskavice' – samo krtnina! savršeni tajming pametno upotrebljenih 90 minuta u kojima su sve bitne informacije, bekgraundi, odnosi, problemi i ostalo ingeniozno saopšteni/prikazani na neosetan način, bez akcentiranja za debile, bez imbecilnih flešbekova, bez ikakvog zaustavljanja ili skretanja na stranputice niti narušavanja intenziteta koji kreće od samog početka i neumitno se, sve više, zalaufava prema kraju. nema ovde beskrajnih expozicija, pola sata protraćenih na beskrajna blebetanja o tome ko je koga ostavio, ko se kome sviđa, ko će s kim na maturu, dal me voli il me ne voli, dal će poći sa mnom na korzo ili neće i ostale kenjaže u teen-hororima kojima se popunjavaju dragoceno vreme i prostor. ovde sa likovima i njihovim nedužnim zajebancijama provedemo taman toliko koliko je potrebno za film i ni minut više, a i to je mudro garnirano važnim informacijama i humorom (u prvoj sceni u kojoj vidimo svo četvoro glavnih mladunaca kad idu u školu i pričaju o snovima od prethodne noći…), odnosno humorom i stravom (uvod u prvu noć horora u tininoj kući).

po narativnoj ekonomiji i dragocenosti svakog minuta, svake situacije, svake replike, A NIGHTMARE me podsetio na SRPSKI FILM. svesno ili nesvesno (višegodišnjom konzumacijom) aca radivojević je savršeno skinuo ritam odličnih B+ horora (ok, tu su ipak i reditelj + montažer sve to maximalno zategli u final cut-u), ali to je ta ista struktura, taj storiteling. nema laži, nema prevare, nema jedenja govana, nego teramo: sitnije, cile, sitnije, pokaži mi NAJBITNIJE! (istina, SF ne kreće in medias res kao NIGHTMARE, pa ima nešto malo expozicije, ali je ona izvedena vrlo efektno i bez gnjavaže).

u svetlu gornjih kvaliteta, to malo što bih mogao da cepidlačim ovom filmu zaista je efemerno, ali ajde da pomenem, da ne ispadne da mi je ves krejven stari školski drug koga ovde pimpujem iz ortačkih razloga:
- efekti maske su, generalno, vrlo-dobri pa i odlični, ali u par navrata mogli bi (uz više para) biti i bolji (skidanje kože sa fredijevog lica u jednoj kratkoj sceni je, recimo, moglo biti manje lutkasto);
- u sceni na kraju, kada zapaljeni fredi trči uz stepenice, uvek mi je smetalo što je to očigledno čovek u užasno debelom zaštitnom odelu – suviše je očigledno da je duplo 'deblji' od inače vitkog fredija (jasno, ovo se tada nije moglo bolje, bar ne s tim parama i tehnologijom koje su imali; ipak, to sada ima šmek autentičnog praktičnog efekta, koji je za svoje vreme čak bio i odličan, i tom kaskaderu doneo nekakvu nagradu);
- kamera je mogla biti malo dinamičnija (pokretljivija) u nekim scenama košmara;
- voleo bih da je finalna makljaža sa fredijem manje prizemno akciona: ok, krejven je oduvek bio fan prolongiranih direktnih pesničenja između dobrih i loših momaka i cura, sasve rvanjem, saplitanjem, guranjem, bacanjem levo i desno, padanjem niz stepenice, kotrljanjem tamo vamo itd. to je ok kad su ti protivnici ljucka bića (LAST HOUSE ON THE LEFT, THE HILLS HAVE EYES, THE PEOPLE UNDER THE STAIRS, SCREAM…) ali ovde, gde imaš onostrano-natprirodnog fredija, voleo bih da je taj okršaj nekako suptilniji. malo je bezveze (i proizvoljno) kada isprva prikazani svemoćni entitet koji bez problema krši zakone naše 3-d fizike (zove preko isključenog telefona; prolazi kroz rešetke, itd.) – ne može 5 minuta da otvori jedna jebena vrata (zašto ne prođe KROZ njih kao kroz rešetke u zatvoru?), ili se nešto strašno potresa od malo barutnog punjenja ili zategnute macole koja ga treska u trbuh. come on! jel si nindža il si mindža?
- pored izvesnog (nepreteranog) devalviranja fredija pred kraj, nisam baš najsrećniji ni tim otvorenim krajem (a, za utehu, nije ni krejven: kraj koji svi znamo nametnuo je producent da bi otvorio vrata za nastavke). naime, nensi je uradila sve po PS-u, nije bilo nikakvog brljanja, i zato je bzvz ne samo logički nego i psihološki da na kraju ispadne da je džabe krečila i kuću bubi-trepovala da bi se tukla s fredijem, ako on sve to uspešno zaobilazi, uključujući tu i foru sa 'oduzimanjem energije' putem intenzivnog neverovanja u njega. znači, loša se poruka šalje tim nalepljenim krajem. istina, ne znam dok ne vidim koliko bi krejvenov planirani hepiend bio bolji od ovoga što sad imamo… u svakom slučaju, bio bi dosledniji priči kakva nam je prezentirana.

sve u svemu, A NIGHTMARE ON ELM STREET prikazuje krejvena na vrhuncu svojih moći i kreativnog ludila, u savršenom spoju strave i splatera (pokazujući koliki su slepci oni koji insistiraju na 'less is more, no gore shown' poetici), humora i nežnosti, akcije i drame, pop-filozofije i pop-samosvesti. sve što je dobio uspehom ovog filma – zaslužio je! ne samo što je napravio jedan od najboljih (i najstrašnijih) horora ikada, nego je, o istom trošku, napravio i jedan od najboljih teen filmova (bez obzira na žanr), i svakako jedan od definišućih filmova 1980-ih (opet, nevezano za žanr).


PS: o vesu krejvenu sam obilato pisao u knjizi STUDIJA STRAVE, pa ko do sad nije, može tamo da pogleda moj mega-esej VES KREJVEN I POSTMODERNI HOROR u kome malo ozbiljnije nego ovde analiziram u sitna crevca STRAVU U ULICI BRESTOVA, NOVI KOŠMAR i VRISAK.

петак, 30. април 2010.

Predavanje o EMBROUZU BIRSU (Audio)

Kao što je već bilo ovde obznanjeno, u okviru serijala SKRIVENO U LIŠĆU: Metafizika i estetika u umetnosti horora, u STUDENTSKOM GRADU, u sredu 21.04. prikazan je film PROKLETINJA (1975) Branka Pleše, a nakon njega usledio je razgovor sa mnom na teme Birsa, Lavkrafta, metafizike, horora, onostranih entiteta, srpskog horor filma i drugih tema potaknutih ovim predlošcima.

Razgovor je vodio Milan Milosavljević, idejni kreator ovog programa, koji dobro poznaje materiju i čija su pitanja bila vrlo pametna i podsticajna, pa je zahvaljujući njima i moja priča bila bolja.

Milan je, inače, reditelj nekoliko kratkih filmića koji mogu biti zanimljivi posetiocima ovog bloga, pa skrećem pažnju na njih – možete ih pogledati OVDE. Posebno preporučujem naslove HORROR VACUI (3 minuta zapisa prizora pustih, ruševnih sela u okolini Dimitrovgrada, praćeno minimalističkim dark ambientom – must have za ljubitelje Srpskog gothica!) i NORDUR (zabavna gotsko-ambijentalna zajebancija o čoveku (?) u kabanici i kukuljici koji se lomata kroz gotski puste šume i livade i mističnim izmaglicama pokrivene pejsaže Stare planine da bi došao do prekrasnih ruševina jedne crkve! Vintage Srpski gothic!). Overite i ostale, jer imaju sličan off šmek za ljubitelje excentričnog filma.

Projekciji i razgovoru u Studenjaku prisustvovalo je 20ak posetilaca: nespektakularna, ali ipak respektabilna cifra u koju su ipak ušle neke ljudske, moralne i hororične gromade, prijatelji, saradnici, saučesnici, kao i popriličan broj nepoznatih mi ali uvek dobrodošlih namernika koji su pažljivo ispratili tu priču.

Za one koji nisu mogli da telesno prisustvuju ovom metafizičkom spektaklu i hororičnom performansu, evo nekoliko exkluzivnih profesionalnih fotografija sa tog dešavanja. Zahvaljujem Milanu i STUDENTSKOM GRADU na ustupanju ovih slika – kao i audio snimka te žvake o Birsu, koju možete skinuti OVDE.

четвртак, 29. април 2010.

THIRD I albumi (download)

THIRD I albumi “Everyday Madness” i “Biomachina” dostupni za besplatan download

“Everyday Madness”


“Na tromeđi ambijenta, indastrijala i nojza, Third I slikaju savremeni život iz distopijskog ugla, u čijim kadrovima tame nema mesta ni za zrnce svetlosti. Potmula mašinska isparavanja i bučne tapiserije presečene su onespokojavajućim govornim semplovima i mestimičnim glitch ritmovima, a čitava atmosfera pretežno je nalik na kanalizacionu - mračna i memljiva, sa preovlađujućom zlokobnom tišinom koju tek katkad prekida kapanje vode iz cevi i nešto konvencionalniji, distantno profilisani instrumentarijum.” (Nas Dvoje blog)


“U kompletu gledano, album je od glave do pete uvijen u artističko ruho kroz profinjene pasaže, dotjerane ambijentalne sekvence i lišen je nepotrebnih eksperimenata kojima bi se popunjavao 'prazni hod'. Definitivno je posve jasno da su Third I od eksperimentalnog band-projekta izrasli u vodeću perjanicu ovozemnog electro stila sa mnogim pripadajućim sufiksima (noise, industrial, ambient, harsh, dark-wave...)…” (Terapija.net)


>>>Download link: http://www.archive.org/download/TI016/TI016.zip


CDr dostupan na www.myspace.com/slusajnajglasnije



“Biomachina”


“S popriličnom SF metaforičkom fabulom o cyber-futurizmu kroz samo 3 kompozicije u trajanju od 20 minuta, ovaj dvojac je ponovno osmislio intrigantnu glazbu u kojoj su prepustili mašti i eksperimentima na volju…Third I su podarili svoju viziju ne baš optimističnog svijeta u kome vodeću ulogu imaju cyber organizmi, te je čitav materijal vrlo pogodan za neki filmski soundtrack s veoma morbidnom fabulom o predstojećem smaku svijeta.” (Terapija.net)


>>>Download link: http://www.archive.org/download/TI015/TI015.zip


CD dostupan i na hellycherry@gmail.com (Srbija) i www.nistavilo.net/circumanalis (Hrvatska)



THIRD I kontakti i linkovi do ostalih izdanja

www.myspace.com/krikunutrasnjosti

www.fecebook.com/thirdinoise

www.hellycherry.co.nr


ovo je besplatna drugarska reklama i obaveštenje za namernike i pratioce ovog bloga, pošto bi ih ovi i ovakvi zvuci mogli zanimati.

iskren da budem, ja ovo više poštujem nego li što zaista volim, a moj sud o ovom radu najbolje je izražen u jednom delu recenziju na NASDVOJE koji nije naveden u promo-materijalu, a u kome se kaže:

"Everyday Madness pretežno iscrpljuje smisao svog postojanja više kao audio test izdržljivosti nego što uspeva da nagradi slušaoca kojekakvim vanrednim uvidom u lepotu ružnoće, što je postulat na kome se zasniva čitava estetika (eksperimentalne) savremene umetnosti."

u svakom slučaju, idealan soundscape za nerviranje komšija, klanje prasadi (bliži se 1. maj!) ili za samosakaćenje.

JORG BUTTGEREIT AT GROSSMAN 2009 WITH DEJAN OGNJANOVIC

na grosmanu 2009. jedan od većih gostiju bio je i nemački kralj sicko-trasha, JORG –NEKROMANTIK – BUTTGEREIT.

za razliku od intervjua sa RUGGEROM DEODATOM, razgovor koji sam vodio sa butgerejtom nisam stigao da transkribujem u text, niti je verovatno da ću u dogledno vreme postići da to uradim. zato, onima koje to zanima, nudim da skinu i svojim ušesima poslušaju snimak razgovora koji sam s njim vodio u ljutomeru.

razgovor predstavlja presek njegove karijere, od NEKROMANTIKA do SCHRAMMA pa zaključno sa KAPETANOM BERLINOM, premijerno prikazanim na Grossmanu: evo šta je imao da kaže o svojim uticajima, uslovima pod kojima je radio, anegdotama sa snimanja i svakojakim drugim stvarima. mislim da je priča vrlo inspirativna i vredna pažnje. evo ovde:

JORG_BUTTGEREIT_AT_GROSSMAN_2009__WITH_DEJAN_OGNJANOVIC.rar

a ako vas butgerejt zanima, na saučesničkom blogu velikog nekrofila i kvaritelja 12-godišnjih dečaka, Son of Mana, možete naći linkove za skidanje 2 njegova najpoznatija filma, odlično-gnusni Nekromantik (1987) i predugi i pomalo smarački, ali ipak gnusni Nekromantik 2 (1991) kao i za dokumentarac o ovom reditelju (na žalost, na nemačkom, i bez titla – ali sa obiljem slika koje govore za sebe): Corpse Fucking Art: The Making of Nekromantik (1987).

čudi me da Son of Man nije okačio i linkove za nemački TV show u kome se dve poznate ličnosti sastaju u nekoj svetskoj metropoli i onda posećuju razna zanimljiva mesta i pričaju kojesta: tačnije, stavio je linkove za One Night with Joe Coleman and Asia Argento (New York) (vanredno zabavno! ne propustiti!) koju je butgerejt režirao, ali ne i epizodu u kojoj je butgerejt ispred kamera, zajedno sa brusom labrusom, veteranom bizarne levičarsko-pamfletaške gej pornografije. nju ćete moći da nađete na http://www.surrealmoviez.info – ima ghoul's seal of approval. u njoj, iznenađujuće, brus ispada znatno duhovitiji, zabavniji, duševniji, pa i hrabriji i slobodniji, od pomalo uštogljenog i konzervativnog (!) nekro-butgerejta! svakako overiti.

ali ne pre nego što se presluša

JORG_BUTTGEREIT_AT_GROSSMAN_2009__WITH_DEJAN_OGNJANOVIC.rar

среда, 28. април 2010.

HOROR U ZBORNIKU FDU

Izašao je iz štampe najnoviji broj ZBORNIKA FDU (Fakulteta Dramskih Umetnosti). U pitanju je publikacija visokog naučnog ranga koja objavljuje stručne radove iz oblasti književnosti, pozorišta, filma i medija. Svaki broj podeljen je na celine:

Studije pozorišta

Studije filma

Studije književnosti

Studije kulture

Studije medija

i Građa (prikazi knjiga).


Ako kliknete na gornji lik, otkrićete onlajn, spremne za download, neke zanimljive tekstove. Izdvajam četiri koja meni lično deluju naročito interesantno:

- THE NEW ROMANIAN CINEMA (Romanian cinema after 1990 and its “New Wave ”)

- Prevladavanje Edipovog kompleksa u trilogiji Povratak u budućnost, Roberta Zemekisa

- Bibliografija objavljenih knjiga o filmu i televizijskom mediju u Srbiji od 1990. do 2002. god.

- Imaginarna mesta na filmu


Novi broj (16) nosi 2009. kao godinu izdanja, ali izašao je pre samo nedelju dana, a ovde ga ističem zato što sadrži nekoliko tekstova koji bi trebalo da zanimaju čitaoce ovog bloga. Nije baš horor temat u pitanju, ali čak i 'gotski' ogolelo drveće na korici ovog broja kao da sugeriše mračnu atmosferu strave s kojom čak četiri rada imaju manje ili veće veze!


Evo šta ima unutra od stvari najintrigantnijih za GHOUL-CULTISTE:


HIČKOK: MODERNI SUBJEKT U POLITIČKOM PROSTORU


Saša Milić

Akademija lepih umetnosti, Beograd


Apstrakt: Filmovi Alfreda Hičkoka se često uzimaju kao primeri odlične zabave. Puni saspensa, oni gledaoce vode kroz niz događaja prevashodno težeći da im pruže intenzivan emocionalni doživljaj. Ovaj rad analizira neke od rediteljevih filmova, a pogotovo obraća pažnju na Sever-severozapad (1959), nudeći jednu drugačiju analizu koja otkriva politički diskurs u pozadini špijunskih zapleta koji su Hičkoku svojstveni. Napravljen u zenitu Hladnog Rata, film je uronjen u dikurs o sukobu SAD i SSSR-a, koji je sam prikazan kao posledica razvoja modernog industrijskog društva i otuđenja koje je njemu svojstveno.



ŽIVOT I SMRT PORNO BANDE KAO NARATIVIZACIJA POTRAGE ZA PORNO(DIS)TOPIJOM


Vesna Perić

Univerzitet umetnosti u Beogradu,

Fakultet dramskih umetnosti, Beograd


Apstrakt: U radu se bavim tematizacijom pornografije u igranom filmu Život i smrt porno bande Mladena Đorđevića kao metafore dekadencije i beznađa kako postmiloševićevskog društva tako i Balkana i civilizacije uopšte. Pozicioniram ga kao road movie melodramu, i pronalazim uticaje ključnih autora crnog talasa (Pavlović, Žilnik, Makavejev) na Đorđevićevu estetiku, kao i omaže Dž. Votersu, E. Vorholu i P. Morisiju. Konačno, određujem topos pornodistopije kao društva koje se simbolički koristi pornografskim praksama (sadizma, nekrofilije...) u gušenju ljudske slobode.



MOTIV VAMPIRA NA FILMU I FILMSKE ADAPTACIJE ROMANA DRAKULA BREMA STOKERA


Marija Šarović

Institut za književnost i umetnost, Beograd


Apstrakt: Predmet rada je motiv vampira u komparativnoj analizi književnih dela i kinematografskih ostvarenja, a njegov cilj – ukazivanje na simultanost razvitka motiva u dva medijuma. Kontinuitet književne (filmske) istorije motiva vampira najprozirniji je u poređenju u kome polaznu tačku predstavlja roman Brema Stokera, Drakula, i neke od njegovih najzapaženijih filmskih adaptacija – Brauningov i Kopolin Drakula, te Murnauov i Hercogov Nosferatu. Pri tome, akcenat je na savremenijim motivima koji se u književnosti pojavljuju nešto kasnije, a na filmu već od samog početka – tuđinstvo (ili drugost) vampira, vampir u svetlu neokolonijalizma, njegov erotski potencijal i tome slično, sa posebnim osvrtom na prednosti koje omogućuje žanrovski film, ali i na ograničenja koje nameće.



ROD, POL I "MONSTRUOZNA" SEKSUALNOST U SLEŠER FILMU NA PRIMERU KRVAVE ROMANSE


Dejan Ognjanović

Filološki fakultet, Beograd


Apstrakt: Ovaj esej bavi se napetošću i šokom proizvedenim nestabilnošću (rodnog) identiteta ubica u horor filmovima. Esej istražuje ambivalentnost slešera (pod-žanra horora) prema pitanjima seksualnosti, i s njim povezanim konceptom "monstruoznosti". U središtu pažnje je analiza francuskog slešera Krvava romansa (Haute Tension / High Tension / Switchblade Romance, 2003) Aleksandra Aže. Njegova izražena žanrovska samosvest proizvodi podsticajan "dijalog" sa prethodnicima i njihovim konvencijama, a "rodni preokret" je centralan za njegov zaplet i značenje. Film je inovativan jer u jednu figuru spaja dva tipska lika slešera: "Poslednju Devojku" (eng. "The Final Girl"), onako kako ovaj lik definiše Carol J. Clover, i "Monstruma", odnosno ubicu. Ovim postupkom se tradicija slešera obogaćuje, reinterpretira, ali i ogoljava. Namera eseja je da rasvetli ambivalentnosti slešer horora kroz primere iz filma Krvava romansa i da, oslanjajući se na definicije slešera kod Carol J. Clover i određenje "monstruoznog roda" kod Judith Halberstam, rastumači odnos ovog pod-žanra prema pitanjima muškosti i ženskosti, normalnosti i monstruoznosti.

Ovo je moj dugo najavljivani i još duže pisani esej o HAUTE TENSION: prilično sam ponosan na njega, a posebno na njegovu dužu verziju, pisanu na engleskom. Ipak, i ova srpska, na svojih 13-ak stranica, iznosi suštinu moje odbrane tog remek-dela od kratkovidih i površnih gledalaca kojima njegova ingenioznost nije bila jasna. Takođe, radi se o mom prvom posezanju za ideološkim ključem u čitanju filma, što inače izbegavam, ali ovde je bilo prikladno.

Odlomak iz tog eseja već sam okačio OVDE, pa ko želi, neka pogleda.

ZBORNIK FDU se za sada može kupiti samo na FDU. Ne znam cenu, nemam extra primerke, dakle, do ovoga će doći samo oni kojima je ZAISTA stalo do toga dovoljno da odu lično na FDU ili barem da im lociraju telefone i mejlove na koje mogu da ih smaraju oko narudžbine primerka. Srećno!