понедељак, 23. мај 2022.

NEČOVEK – Osamu Dazaj


Tanesi, Beograd, 2022.
124 str.
mek povez

 

S velikim nestrpljenjem i još većim očekivanjima dočekao sam izlazak romana NEČOVEK Osamua Dazaja koji stiže sa etiketom „remek-dela“ i jednog od najčitanijih japanskih romana svih vremena. Mene, naravno, bestseleri ne zanimaju, ali Japanci imaju otkačen ukus čak i kad su mase u pitanju (podsećam da je CANNIBAL HOLOCAUST tamo bio gledaniji od E.T-a!) pa prema tome… Ono što me je privuklo ovom kratkom ali slatkom romanu jeste to što su svi opisi nagoveštavali jednu vrstu mračnog egzistencijalizma od japanske, patološki asocijalne sorte, a ja sam sucker za njihove ekstremizme ove vrste.

            Zvanična najava kaže:

„Teško je proniknuti u najdublje tajne ljudske duše, u strahove i moćne kovitlace zastranjenosti. Neke od tih najmračnijih tajni ispričaće vam veliki japanski posleratni pisac Osamu Dazai u romanu Nečovek, kroz ispovest i stradanje protagoniste, Obu Jozoa. Šta je to što ljudsko biće dovodi do ambisa i neprestano ga privlači da pada i tone u svoj nepovrat i posrnuće? Koliko dugo mora da traje patnja da bi jedan čovek osetio svoje nepripadanje ovom svetu i, da li taj sunovrat može da se sagleda ili razume, neka su od pitanja koja nameće čitanje ovog romana.“

A ja kažem: NEČOVEK je kratak, ali prodoran privir u jednu mračnu psihu, u vizuru nekoga ko se od samog rođenja oseća kao izopštenik, autsajder. Ove dve reči su moguća alternativna rešenja za prevod naslova čije je finese teško uhvatiti. Na engleskom je izašao kao NO LONGER HUMAN, mada to nije dobro rešenje, jer ono implicira je ovaj lik nekada davno bio čovek, pa je to u nekom trenu prestao, i sad to „nije više“.  

Suština je u tome da glavni junak nije rođen kao „normalan“. Nije ga onda neko ili nešto, neka trauma u detinjstvu, skrenula s koloseka opšte ljudskosti i bacila na slepi kolosek „nečoveka“. Istina, postoji jedna epizoda, samo nagoveštena, bez konkretnih opisa i detalja, kada su ga kao malog dečaka, silovale služavke, ali ta trauma kao da je poslužila samo kao potvrda ljudske bestijalnosti koju je i pre toga slutio, a ne kao okidač njegovog kasnijeg stanja i pomerene vizure. (Mada se može u njoj videti barem deo razloga za njegovo, za Japance ipak i bez toga prilično rasprostranjeno, ambivalentno, otuđeno, šovinističko-paćeničko, zastrašeno-zastrašujuće, sado-mazo odnošenje prema ženama.)

On je rođen „pogrešan“, on je aberacija, neko ko se od najranijeg detinjstva osećao kao tuđin i u svojoj porodici, i sa drugom decom u komšiluku i, kasnije, u školi. Stidljiv, bojažljiv, nesiguran, on oduvek mora da igra ulogu, da glumi, pretvara se da je „jedan od njih“, a sve u njemu mu govori da im ne pripada.

I ne samo što ne pripada svom (srednje-imućnom) sloju i okruženju, nego se ne uklapa ni u ono što bi tome bila „alternativa“ – tada aktuelna ideologija proletera.

„Sve je to tako,“ kaže on o Marksizmu, kad ga slučaj ubaci u kružok mladih levičara i njihovih, po njemu naivnih i površnih naklapanja, „ali u ljudskom srcu se krije nešto još nedokučivije, još strašnije. Nije dovoljno reći pohlepa, taština, ni požuda i pohlepa zajedno. Činilo mi se da je u temelju ljudskog bivstvovanja ne samo ekonomija, već i neka čudna, natprirodna sila, kao iz strašnih priča – ni sam nisam znao šta je. Ja sam se, prestrašen tom silom, prirodno slagao s materijalizmom, kao što voda prirodno teče naniže, ali nisam bio u stanju da se kroz materijalizam oslobodim straha od ljudi, otvorim oči, ugledam zeleno lišće i budem ispunjen radošću nadanja.“(str. 46)

Postoji senka nad čitavim njegovim bićem koja se ne može objasniti ni ekonomijom ni psihologijom ni bilo kojom drugom „egzaktnom“ naukom i spoljašnjim uticajem – senka s onu stranu vremena i bivstva, metafizički mrak koji kao da se njegovim očima razotkrio, dok većina ljudskog soja baulja kratkovida ili slepa pred pravom prirodom sveta.

„Plašio sam se i samog Boga. Nisam mogao da verujem u Božju ljubav; verovao sam samo u njegovu kaznu. Vera. Činilo mi se da verovati ne znači ništa više nego pognute glave ići pred sud da se primi udarac Božjeg biča. Verovao sam u Pakao; nipošto nisam mogao da poverujem u Raj.“ (str. 82)

Nevesela slika, dakle – ali baš zato prijemčiva za prave poklonike ovog bloga. Strogo gledano, NEČOVEK nije horor roman, ali vizura glavnog junaka nije daleko od autsajdera, odnosno otpadnika iz istoimene klasične Lavkraftove priče („Otpadnik“ / The Outsider).

A da je bliska hororu govori i podatak da je ovaj roman poslužio kao predložak za mangu Đunđija Ita, koju je skoro istovremeno kad i ovaj roman, objavio „Stalker“, u tri toma, pod naslovom NIKAD ČOVEK. U toj mangi (stripu) Ito je, naravno, kao klasik japanskog horora, našao klice i povode za mnogo više mrakova i ludila i nadrealizma i grozota nego što ih roman prikazuje – ali o toj mangi pisaću uskoro zaseban prikaz: za sada vam samo kažem da, i ne čekajući na moj rivju, tu divotu sebi smesta pribavite dok još traju promo uslovi, sa nižom cenom. Naručite to sebi OVDE i OVDE.

Roman je pisan pitkim, jednostavnim, razumljivim stilom, sa puno dijaloga, zbog čega, kao i zbog specifičnog glavnog junaka, može nekoga podsetiti na Kamijevog STRANCA – iako, ako ćemo pošteno, STRANAC je ipak viša književna klasa i po dubini ideja i po prefinjenosti jezivo ledenog stila. Dazaj više pleni zbog svoje autentične, nepatvorene pomerenosti (roman je prilično autobiografski) nego kao spisateljski virtuoz. Inače, prevod sa japanskog koji je uradio Mateja Matić je vrlo, vrlo dobar.

Krupnih dešavanja nema mnogo, i ovo je više roman stanja nego roman zapleta. Prilično je lišen velike drame i konflikata, uglavnom se sastoji iz „malih“ epizoda i iz opservacija i premišljanja našeg autsajdera. Najkrupnija akcija desi se na polovini knjige – ajd’ da ne spojlujem, ali jezivo je utoliko što tom epizodom Dazaj zapravo prejudicira i način sopstvenog skončanja…

Još jedna moguća, smislenija asocijacija koju mi NEČOVEK budi bio bi roman ZLATNI PAVILJON Jukija Mišime, mada je i on, za moj groš, dublji i slojevitiji od ovoga, iako sa donekle sličnom strukturom protagoniste kao patološki asocijalnog autsajdera koji mrzi čitav svet zato što, pre svega, mrzi slabunjavog, kukavičkog, bezvrednog sebe. U svakom slučaju, ako ste voleli STRANCA (mesište!) i ZLATNI PAVILJON (bogati prilog!), onda će i NEČOVEK (izdašan dezert) da vam legne.

A ako vam legne, Tanesi je izdao još dve Dazajeve knjige (SUNCE NA ZALASKU i PLAVI BAMBUS), pa razmotrite želite li i njih.

A ako više volite da ovo čitate na ćirilici, bizarnim sticajem okolnosti isti ovaj roman je, skoro u isto vreme, tako da koincidira sa mangom („slučajnos? ne bi reko!“), izdalo i „Žir izdavaštvo“, ali kod njih se roman zove IZOPŠTENIK. Ne znam da li je njihov prevod rađen sa japanskog. Ko želi, nek proveri, ali ja bih ipak išao na sigurno, sa Tanesijem. Trenutno Tanesijev sajt ne radi zbog nekih apdejtovanja, ali proradiće za koji dan: ovu knjigu već imate i u svim knjižarama... Kod Tanesija je 700 din, u knjižarama oko 880...

Budite čovek i častite se romanom NEČOVEK, ali obavezno i stripom NIKAD ČOVEK!

I naravno, ako još sebi niste naručili moju zbirku priča DIVLJA KAPELA, javite se! Knjigu dobijam iz štampe tokom ove nedelje, najkasnije do petka, i smesta šaljem nestrpljivim pretplatnicima, onim redom kojim su mi se javljali.

zadnja korica knjige

 

недеља, 15. мај 2022.

Nagrada „Brem Stoker“ i NOVE HOROR VESTI I AKTIVNOSTI

Ubod kulture

 Kao što znate, bio sam u najužem krugu nominacija za nagradu „Brem Stoker“ – prestižno priznanje američkog Udruženja pisaca horora i najznačajniju svetsku nagradu u oblasti horor žanra. Našao sam se među pet odabranih u kategoriji „Vrhunsko postignuće u esejistici (short non-fiction)“ za rad pod naslovom „Tri paradigme horora“ (The Three Paradigms of Horror) objavljen u američkom magazinu Vastarien.

Evo moje stranice na sajtu te nagrade: https://www.thebramstokerawards.com/short-non-fiction/ognjanovic-dejan/

            A evo i mog blog-posta povom ulaska u širi krug (top-10), ovde.

            Nagrade su obznanjene i dodeljene 14. maja, na StokerKonu i – nagradu u mojoj kategoriji (SUPERIOR ACHIEVEMENT IN SHORT NON-FICTION) dobila je Angela Yuriko Smith: “Horror Writers: Architects of Hope” (The Sirens Call, Halloween 2021, Issue 55, Sirens Call Publications).  

Ja ostadoh sa statusom „Finaliste“ (Finalist), koja takođe nosi ozbiljnu težinu i vrednost. Slično, npr, kao i za Oskare: čak i onaj ko ga na kraju ne dobije, ako je ušao u onih 5-6 odabranih, može posle da se hvali time i na korice knjiga /postere filmova ističe da je bio „Nominovan“. Uskoro treba poštom da dobijem sertifikat o tome.

            Dakle, eto, prošao sam isto kao i Konstrakta: ušao u top-5, ali nisam dobio. Ona Evroviziju, ja Stokera. Hvala svima koji su navijali. Velika je čast bila ući u ovo visoko društvo, tim pre što na njega niti sam pretendovao, niti mu se i u pozadini mozga nadao i sve ovo je došlo skroz niotkuda. Nisam pokušavao da nešto lobiram, a i nisam bio u poziciji da na nekoga značajnije utičem tim povodom: pustio sam da se to glasanje odigra po principu „Šta bude – biće“. I bi što bi…

Nisam stigao da pročitam konkurenciju tako da nemam mišljenje o pobednici i drugim nominovanim, za sada. Too busy! Noćas sam, tokom lajv striminga na Jutjubu, morao nakratko da prekinem intenzivno poliranje teksta 2. izdanja POETIKE HORORA, a čim sam čuo rezultat u ovoj kategoriji, smesta sam nastavio rad na tome. No time Tolouse!

Vrlo skoro, negde oko 20-og, ili odmah iza, Orfelin raspisuje pretplatu za predugo rasprodatu i željnim čitaocima i proučavaocima nedostupnu POETIKU HORORA, ovog puta u tvrdom povezu i novom prelomu, ali sa relativno malim izmenama u tekstu. Zajedno s njom ide i pretplata za 26. knjigu u ediciji „Poetika strave“, a to će biti PARAZIT

– moj izbor najboljih horor priča Artura Konana Dojla, tatka na Šerloka Holmsa! Hipnotisaće vas naš PARAZIT, uz malu pomoć Ivice Stevanovića koji voli da crta izbečene face za korice horor knjiga. Vi želite ovu knjigu... vi želite ovu knjigu... vi želite ovu knjigu...

skica za knjigu

Zašto nisam stigao da čitam druge nominovane za Stokera? Iz istog iz kojeg ne postizavam skoro ništa drugo da čitam ovih dana ako nije vezano za posao, ili tek poneka promo knjiga ili strip za rivju koje dobijam. Evo nekih od mojih recentnih horor aktivnosti:

1) Pripremio sam za štampu zbirku DIVLJA KAPELA i ona je već odštampana, samo još korice da se završe, i nadam se da ću primerke dobiti krajem iduće nedelje, tj. oko 20-og, ili početkom one zatim, oko 23-eg.

apdejt:

zadnja korica knjige

DIVLJA KAPELA, izlazi iz štampe oko 25. maja. Ako štampar ispuni rok koji je obećao, očekujem da svim pretplatnicima knjige pošaljem do kraja meseca. Hvala na strpljenju!

Ko knjigu još nije naručio, pretplatni uslovi (sa popustom) važe do 25-og: pišite mi, javljajte se. 

2) Počeo sam da prevodim HOLIVUD OD VIJETNAMA DO REGANA: time ima da se bavim dobar deo ovog leta, knjiga ima 500 strana. A tek kad završim taj prevod moći ću da se bacim na finalnu verziju mog romana ZADUŠNICE… Kako stvari stoje, biće gusto imati ga završenog ove jeseni, za Sajam knjiga, kako sam planirao. Ali, videćemo. Neću ništa da žurim i silujem: ako bude, biće.

3) Prošao sam kroz POETIKU HORORA, tj. još radim na tom poliranju i redakcijama, imam još pola rukopisa (ceo ima preko 500 strana) da pređem detaljno;

4) Prošao kroz i sredio sve prevode Dojlovih horor priča, pročitao potrebnu literaturu o piscu i napisao još jedan lep i stručan pogovor za tu knjigu;

5) Napisao sam članak o knjizi HORROR PORTRAITS i dva prikaza knjiga za RUE MORGUE magazin;

6) Išao u Sloveniju na KURJA POLT festival, imate na blogu izveštaj o tome;

7) Išao sam na razgovor i dogovor o jednom horor festivalu na jugu Srbije gde ću, kako izgleda, biti selektor i šta sve ne… Treba to osmisliti, filmove odabrati, a vremena je, naravno, premalo!

8) Idućeg vikenda je Festival fantastike u Nišu na kojem držim predavanje o Klarku Eštonu Smitu.

IV Festival fantastike "BetmeNiš 2022" u organizaciji Niškog kulturnog centra i Udruženja ljubitelja fantastike "Ordo DracoNiš" - petak i subota, 20. i 21. maj u prostorijama NKC-a.

Svečano otvaranje u petak od 17h, dodela nagrade "Minas Edhel", izložba "Vekovnici" Marka Stojanovića, muzički gosti, bazar fantastike, film iznenađenja, pab kviz, nekoliko edukativnih tribina i radionica...

9) Imam čak tri obećavajuća rukopisa domaćih horor romana za Orfelinovu ediciju „Gulovo doba“ koja što pre treba da pročitam i procenim;

10) Dok okom trepnem, već će iza ćoška da se pojavi novi Grossmann festival koji ove godine (početkom jula) ima spektakularno dobre goste, pa i za to treba da se spremim jer ću voditi intervjue s njima…

radna verzija: zapravo je ove godine 18. grosman

Dakle, no rest for the wicked!

Pita me jedan drugar jutros da li tugujem što ne dobih Stokera. „I got no time to bleed!“ rekoh mu. Odnosno, nemam vremena za to, sve i kad bih imao zašto u dert (a nemam). Ne radim za nagrade, već za večnost… Da se ne lažemo, godilo bi mi, i bilo korisno, verovatno, da sam je dobio, ali već ionako imam angažmana i posla više nego što postizavam da hendlujem, tako da neću propasti bez te nagrade baš sad. Ima vremena… Biće još priča i eseja, da smo živi i zdravi.

Kad smo kod njih, da se osvrnem ukratko i na ostale nominovane i dobitnike.

Snažno podržavam SUPERIOR ACHIEVEMENT IN A FICTION COLLECTION ---Gemma Files – In That Endlessness, Our End (Grimscribe Press) = njoj sam ja zimus dao ZLATNOG GHOULA, a ona mi je i koleginica po izdavaču.

Takođe, verujem da je ovo dobro, ali nisam imao kad da proverim: SUPERIOR ACHIEVEMENT IN AN ANTHOLOGY - Ellen Datlow – When Things Get Dark: Stories Inspired by Shirley Jackson (Titan Books).

Ova nagrada ima moju snažnu podršku: SPECIALTY PRESS - Valancourt Books, to je odličan izdavač! Imam dve njihove nove knjige u razmatranju za rivjue, jednu švedsku, jednu mađarsku…

Što se tiče ovoga: SUPERIOR ACHIEVEMENT IN NON-FICTION – Michael Knost – Writers Workshop of Horror 2 (Hydra Publications) - pa, pisao sam prikaz te knjige za RUE MORGUE, nije to loše, ali mislim da je u toj kategoriji bilo i boljih kandidata. Ali, šta pa ja znam!?

Lista svih dobitnika je ovde pa vidite i sami…

 

Od silne gužve i akcije više ne znam šta sam od mojih nedavnih medijskih nastupa ovde kačio a šta nisam, pa za slučaj da ikoga to zanima – evo ukratko, i na jednom mestu:

Intervju za Espreso:

https://www.espreso.co.rs/lifestyle/kultura/996005/dr-dejan-ognjanovic

 

            Na Radio Beogradu 2, u emisiji Kontrapunkt (autor: Aleksandar Drobac), pričao sam skoro sat vremena, najviše upravo o nagradi „Brem Stoker“ i o mom nominovanom eseju.

            Audio snimak tog razgovora možete slušati ovde:

https://www.rts.rs/page/radio/sr/story/24/radio-beograd-2/4732730/poetika-horora.html

 

            Govorio sam nedavno za čak dva podkasta. Nisam dosad, u celom životu, ni za jedan, a onda u istom danu me snimali za čak dva! Zato u oba imam isti džemper. Što ti je život…

            Prvo je emitovan BEDEM PODKAST, gde je sa mnom (iza kamere) razgovarao Mladen Milosavljević – o mom dosadašnjem književnom stvaralaštvu, kritici, planovima, kao i nominaciji za Stokera.

To je bilo kratko (15 min) ali slatko. Evo ga ovde:

https://www.youtube.com/watch?v=EZuoO5-Azhw&t=5s

 

Zatim je išlo i moje gostovanje na jednom od najpopularnijih i najpraćenijih podkasta na temu kulture: RADIOAKTIVNI KOMARAC PODKAST gde je sa mnom pričao Bojan Uzelac.

Tu smo već obojica pred kamerama i razgovor traje negde oko sat vremena, ima i nekih retkih ili nikad dosad mi javno postavljanih pitanja, pa eto, kad ste dokoni, ili dok jedete, dok perete suđe ili već tako nešto, možete pogledati/poslušati ovde:

https://www.youtube.com/watch?v=zkkbTuObeOU&t=1s

 

            Za kraj, ali ne najmanje važno, da pomenem da je moj roman PROKLETIJE postao predmet naučnog rada. Autor je dr Dejan Milutinović, i trebalo je da bude izložen na nedavnoj konferenciji o TRANS/POST-HUMANIZMU na Institutu za književnost u Beogradu.

U zadnji čas, zbog nepredviđenih razloga, naživo izlaganje se nije desilo, ali rad će biti objavljen u zborniku sa konferencije. Jedva čekam!

A dok njega čekamo, podsećam da odličan prikaz PROKLETIJA imate u novim POLJIMA. Klikni pa čitaj OVDE.

PROKLETIJE se već izučavaju na fakultetu: evo foto dokaza

Toliko za sada. Sutra idem na niško Staro groblje da snimimo prilog za RTS o mojim horor aktivnostima, za narednu emisiju VAVILON.

Over & out.

уторак, 10. мај 2022.

ZARDO i DUBOKO CRNILO


Ljubitelje horora i ekscentrično mračnih ludila Veseli četvrtak je nedavno obradovao sa dva kolekcionarska izdanja na koja želim da vam skrenem pažnju. Sticajem okolnosti („slučajnos? ne bi reko!“) za oba ova izdanja upravo ja sam napisao opširne pogovore.

Da vidimo o čemu se radi.

 

 ZARDO 

 

ZARDO? Šta je, dođavola, to? Prikvel za ZARDOZ, onaj bizarni SF-trip s kraja 1970-ih u kojem se Šon Koneri glupira u crvenim tangama? You wish!

            Ne, ovo je još luđe: radi se o čedu Ticijana Sklavija, tatka na Dilana Doga, koje je raznim oblicima protivprirodnog bluda razmnoženo u čak tri blesave inkarnacije. Slušajte pažljivo, treba malo koncentracije za ovo: prvo je Sklavi sam samcit, bez tuđe pomoći, dakle rukobludno, napisao novelu pod naslovom „Nero.“ (sic) koja je objavljena kao zasebna knjižica.  

Ko pročito – pročito, jer Sklavi je kasnije – jer mu se tako moglo, pošto je ekscentrični čangrizavi genije – zabranio da se to pisanije dalje štampa u Italiji, i sad je tamo „out of print“ i verovatno ga žabari masno plaćaju preprodavcima, ako negde budu srećni da na njega nalete (u nekoj SAFARI, recimo).

Onda je – jer tako mu se moglo, bio je superstar te 1992. – prema toj noveli Sklavi napisao scenario za film, pa ga provukao kroz režiju Đankarla Soldija i onda su njih dvojica izrodili film Nero (o tom kult-opskuritetu su čitaoci ovog bloga mogli čitati još pre stotinak godina, OVDE).

Negde u to vreme je Sklavi napisao i scenario za strip prema toj istoj noveli, a onda na to sasvim zaboravio – jer mu se tako moglo, pošto je verovatno bio na drogama i ko zna čemu tokom svojih 15 minuta slave. Onda je neko u Boneliju pre par godina iskopao taj zaboravljeni strip scenario, kazao „Hej, pa ovo uopšte nije loše, dajte ovo neko da nacrta!“ pa su Sklavijevo mentalno čedo dali Emilijanu Mamukariju da ga on obradi na svoj newborn porn način.

Sklavi je u scenariju, tom prilikom, načinio samo dve manje intervencije: promenio je naslov iz Crno. u Zardo i dopisao jednu novu tablu, i rezultat je strip-album ZARDO. Zapravo, slična priča kao u Neru, samo je sad nazvana po glavnom junaku, ne baš šeprtlji, ali ne ni mnogo junačnom liku, koji upada u niz peripetija nakon što njegova cura možda ubije a možda i ne ubije svog bivšeg (zavisi od verzije).

I tako sad imamo: 

1) NOVELU „Nero.“ by Sklavi Novelopisac (odličnu! opičenu! mračnu! duhovitu! grotesknu! jezgrovitu! bez tupljenja, samo krtnina!);

2) film NERO by Sklavi Filmopisac (vrlo dobar, zabavan, ekscentričan, u mnogo čemu pionirski i svež, barem tada kad je nastao);

i 3) strip ZARDO by Sklavi Stripopisac (pristojan, fino crtan, dinamičan, na 46 tabli).

I, šta sad ima u ovom Četvrtkovom albumu?

Tu je NOVELA, tu je STRIP, tu su razni neki dodaci (ispovest crtača Mamukarija, Sklavijevi stari spisi, nacrti i razrade ideja), a tu je i, rekoh već, pozamašan moj POGOVOR „TRI NIJANSE CRNOG“, u kojem upoređujem sličnosti i razlike u ove tri varijacije iste priče (bolje reći, tri varijante sa sličnom polaznom osnovom), gde stavljam veći naglasak na FILM, pošto jedino njega (i kičensinka) nema u ovom paketu.

Bilo bi lepo da uz ovaj album ide i DVD disk sa NEROM, ali to bi sigurno bilo i skupo, a možda i logistički teško/neizvodljivo (taj film kao da nije izašao na DVD-u ni u belom svetu a kamoli sad u Srbiji da ga očekujete). Zato ćete za film morati sami da se snađete – ima ga na Karagargi i tako nekim opskurnim mestima na netu.

Ovo luksuzno izdanje velikog formata i tvrdih korica, u punom koloru, objavljeno je kao druga u ediciji „Međuvreme“ (prva su GLASOVI VODE, takođe po Sklaviju: tu patetično-konfuznu arty smaračinu slobodno možete i preskočiti, osim ako niste opsesivno-kompulzivni analno-zgrtački kolekcionar-fetišista). Redovna cena izdanja je 2.400 dinara, dok se preko E-trafike može naručiti sa popustom, po ceni od 1.920 dinara.

Znam! Nije malo, na ovu skupoću! Ali, to je stotinjak strana proširenog velikog formata u boji, na najskupljem kunstdruku i u tvrdim koricama, i to danas više nije moguće ponuditi po nižoj ceni. Osvrnite se malo oko sebe: nema više ni mira ni stabilnosti, jedino još ima Vučića! I inflacije! Papir i koričenje poskupljuju nekoliko puta mesečno… Dakle, ne morate leba da jedete baš svaki dan, alternirajte malo, i kupite sebi ovo izdanje dok još ima!

 

 

 DUBOKO CRNILO 

 

Već ste u redovnoj seriji DILANA DOGA imali prilike da zavirite u epizodu koju je nacrtao ROI prema scenariju DARIJA ARĐENTA (!) napisanom uz blagu pomoć Stefana Pijanog, Pijanija, tako nešto.

Dilana ovog puta radoznalost (a ne standardni angažman) odvede – u podzemlje seksa, u svet SM-a, uzbujalih plemića koji se bičuju jer su tako u mogućnosti, ali naravno da tu ima i ubijanja… Ubi’ il’ poljubi – to je lažna dilema!

Kažem, mogli ste prošle godine da u ovu epizodu zavirite (broj 383), ali tek sad, u ovom kolekcionarskom izdanju, možete stvarno – na velikom formatu i na luksuznom papiru, da zaista fetišistički mastur… ovaj, uživate u spektakularno meraklijskom crtežu Korada Roija!

Jeste, to je ta priča, samo odštampana na kvalitetnoj ofsetnoj hartiji, na mnogo većem formatu i obogaćena dodacima o stvaranju epizode, isečcima iz scenarija, detaljima o tome kako je prvobitno trebalo da se zove i sveobuhvatnom analizom Arđentovog stvaralaštva, koju je ekskluzivno za ovo izdanje napisao doktor Dejan Ognjanović.

Tačnije, u tom izdašnom pogovoru bavim se i vezom između Engleza i biča/sadomazohizma, između dekadentne literature i Arđenta i Dilana i raznim drugim kinky stvarima.

Kažu neki da je samo zbog ovog eseja vredno nabaviti ovo izdanje – a ja ću skromno reći da je Roijev crtež ipak glavni razlog za to, a ja sam tu negde u prikrajku, kao popriličan dodatak koji možete razmotriti ako vam je do promišljanja i analiziranja onoga što čitate.

Neću ovde mnogo da tupim i brbljam (uveliko redigujem tekst POETIKE HORORA za novo, spektakularno izdanje!), zato neka slike govore: koga ne ubede one, neću ni ja!

možda će Skrobonja?

Jedno je sigurno: ovo će vas izdanje definitivno ubediti da su santimetri itekakao važni, da veće jeste bolje… O, koliku samo razliku čini taj veći format, koliko tek sad i tek ovde može da se uživa u svim finesama Roijevog majstorstva…

Porediti ovo mega-izdanje sa onim ranijim, za trafike, je kao porediti gledanje filma u bioskopu, na ogromnom platnu, u odnosu na njegovo „gledanje“ na telefonu!

Nabavite ovu lepojku dok se nije rasprodala: verujte, isplati se imati je, držati je u rukama, dahtati i znojiti se nad ovim masnim stranicama – naravno, dok je držite u svojim crnim kožnim rukavicama, jer ponavljam, ovo je kolekcionarska lepotica, samo za hendlovanje u rukavicama i sa zaštitnim celofanom!

Uzgred, još samo 10 dana traju PRETPLATNI USLOVI na DIVLJU KAPELU i druge moje knjige (NAŽIVO, PROKLETIJE, KULT GULA): očekujem da iz štamparije dobijem primerke DIVLJE KAPELE krajem iduće nedelje, tj. oko 20. maja, a posle toga… videćemo. Pišite mi i naručujte čim prije!