понедељак, 18. мај 2020.

ZA PUSTO OSTRVO: 12 FILMOVA




Izborom toga koje bih filmove poneo na pusto ostrvo, ili u bilo koju drugu totalnu izolaciju gde ne bih imao mogućnost skidanja sa neta, gledanja televizije ili bilo kog drugog rezervnog puta do filmova, rukovodio sam se kako količinom njihove omiljenosti za moju dušu, tako i njihove iznovagledljivosti (eng. rewatchability). Srećom, većina mojih najdražih filmova istovremeno su prebogate, preslojevite bombonice koje su dovoljno vizuelno i tematski bogate i zabavne da bih ih mogao gledati jednom godišnje (pa i češće) bez problema.  
Svaki od njih je, za mene, što bi reko naš narod, „The gift that keeps giving“.
Naravno, i ovde me srce boli što okrutna, bespoštedna pravila nameću izbor od samo 12 naslova, i što su mnogi prvorazredni biseri morali da otpadnu – ali tako mu je to. Evo šta bih mogao da gledam unedogled. Redosled je relativno nasumičan.


DEAD RINGERS
Jer je božanstveno, fascinantno, prelepo perverzan i začudan, mračno romantičan-erotičan, ateistički religiozan, gorkoslatko tužan i veličanstven.
Film koji obožavam intenzitetom koji duboko zalazi u fetišizam i neskrivenu idolatriju; nikada niko nije niti će –verovatno čak ni sam Kronenberg– napraviti nešto tako suptilno-gnusno-fascinantno-transcendentno. Film kao medijum je stvoren da bi se pravila ovakva dela – OVO je kvintesencija majstorskog baratnja svim elementima filmskog izraza radi delovanja na SVE nivoe dovoljno evoluiranog ljudskog stvora. Završetak filma, kada Ajrons zove žensku telefonom a onda zanemi kada ne zna da odgovori na 'prosto' pitanje: 'Ko je to?' i ode u onu ruinu od stana da se pridruži svom mrtvom bratu u figuri Blizanaca u Tarotu –jebo te, pa to je beyond words!


A CLOCKWORK ORANGE
Masterpis prvog reda. Prvo te zavede, a onda te siluje! I taman kad to prođe, i kad počne da te mazi i priča ti neku slatku priču – opet te odjednom zvekne kurcem po čelu! Potpuno genijalna manipulacija gledaocem, idejama, slikama...
I jer ima više zabavnih kadrova, scena, likova, replika od ijednog drugog filma, sem ovog dole:


2001: A SPACE ODYSSEY
Vrhunski lavkraftovski horor – ljudi su sitni i nebitni, likovi kao takvi ne postoje zaista, najrazrađeniji i najprijemčiviji lik je neljudski entitet, HAL-9000, a kosmos, mada je, navodno, „pun zvezda“, još je puniji mračnih bezdana i večne tišine oko njih. I tako, sve do hipi-vašarskog (antilackraftovskog) kraja, koji je debilan na idejnom planu, ali srećom dovoljno je opskuran, i konstantno bogat prelepim slikama, da mu se čak i to može oprostiti.


SORCERER
Prokletstvo! U zadnji čas sam s liste uklonio APOKALIPSU DANAS kako bih napravio mesto za ovaj film – jer je još mračniji, još luđi, još crnji, ciničniji, zabavniji Green Inferno, sa još boljim krajem od APOKALIPSE; i naravno, još apokaliptičniji od nje. Čak i dugački prolozi, koji su mi nekada smetali, sada su mi sasvim OK; a jednom kad odemo u džunglu, to je čisto zlato... svaki jebeni genijalni sekund.
Plus ima savršeno genijalan kraj! Roj pleše sa matorom kurvom u kafani, dok u onu blatnu svinjoguziju i nedođiju ne kroče agenti njegove zapečaćene sudbine od koje nema beganja - a sve to potcrtano savršenim skorom Tandžerin Drim Tima!


THE THING
Zato što je najbolji horor ikada snimljen. Vizuelno najbogatiji, auralno najzlokobniji, konceptualno i idejno najpotentniji. I iz još sijaset razloga koje odavno navedoh OVDE. Uključujući najbolji kraj ijednog filma, ikada, igde. Esej bih mogao, ako ne i knjigu, napisati samo o ovim finalnim replikama i njihovom herojskom stoicizmu:

Childs : Fire's got the temperature up all over the camp. Won't last long though.
MacReady : Neither will we.
Childs : How will we make it?
MacReady : Maybe we shouldn't.
Childs : If you're worried about me...
MacReady : If we've got any surprises for each other, I don't think we're in much shape to do anything about it.
Childs : Well, what do we do?
MacReady : Why don't we just... wait here for a little while... see what happens?


THE FLY
Najlepša, najgnusnija, najmračnija ljubavna priča ikada ispričana. Pošto priča o ljubavi obično ugnjavi, ovde imamo još i litre sluzi, ljiga, kiseline, i trista mutacija i transformacija pride. „I živeli su srećno i zadovoljno do kraja života?“ Da, na pozadini bolesti i smrti - dok jedno ne eutanazira drugo. Jer ljubavna priča prosto mora istovremeno da bude i monster movie!
U ovom remek-delu na vrhunski način ogledaju se svi bogati potencijali žanra, od gross-out body horrora do čiste metafizike, od melodrame do splatera, od humora do strave i nazad – širok dijapazon mogućnosti odmeren je s retko pojmljivom a kamoli dostižnom genijalnošću, a kompleksnost filma postignuta je sa prividnom lakoćom i nesumnjivom gracioznošću, bez trunke pretencioznosti i akademizma koji donekle opterećuju SVE potonje Kronenbergove filmove, počev od DEAD RINGERS pa nadalje. Ovaj majstor je bio najvirtuozniji onda kada se činilo da pravi "jeftinu zabavu", žanr, horor, dok je bio "kralj veneričnog horora"; čim je posegnuo za "respektabilnošću" (književne adaptacije, festivali, crveni tepisi, ugled, Palme, Medvedi...) rasplinuo je ono najbolje u svojoj poetici. MUVA je tačno na prelaznoj tački, na crti koja odvaja prvu, jaču i bolju fazu njegove karijere od one druge, i u sebi sadrži najbolje od oba sveta: palp i ozbiljnost u savršenom balansu koji nikada više nije dostigao. I teško da će...


THE TEXAS CHAINSAW MASSACRE
Zato što je najbolji horor ikada snimljen. Čist košmar, izvučen iz neke vrlo mračne i bolesne lobanje, i genijalno preslikan na ekran. Pakao na zemlji, bez trunke natprirodnog i fantastičnog, a opet prožet negativno-numinoznim. Kosmička strava usred ludnice-klanice.
Remek-delo prvog reda, i svako kome to nije jasno već posle prvih minut-dva nema šta da traži u filmu, ni kao kritičar, ni kao gledalac, a kamo li kao stvaralac. Divim se ovom filmu do imbecilnosti – hintovi su genijalni, akumulacija pretnje retko dosegnuta, opipljivost i visceralnost groze neviđena, patologija dražesno razuzdana like there's no tomorrow – a potonja fraza (like there's no tomorrow) savršeno opisuje ne samo apokaliptični etitjud ovog filma, nego i, en generale, jedini način na koji se, 100% predano i nekalkulantski, i kao da nikad više nećeš snimiti film, nešto ovako genijalno može napraviti. Meni, naravno, posebno imponuje kosmički i gotovo metafizički aspekt nečega što je u plićim i trapavijim rukama bilo i ostalo tek backwoods redneck slasher. Da i ne govorim o brutalno crnom humoru... o dirljivom liku Lederfejsa... o savršenoj ikonografskoj, glumačkoj i svakoj drugoj koncepciji lika stopera... o zoranradmilovićevski savršenom Džimu Sidovu kao 'kuvaru'... A tek Deka... A tek kokoš u kavezu za tice... Pa soba puna kostiju... A onaj nameštaj? A scena nabijanja na kuku? A šok kad Lederfejs prvi put izleti i tresne onog čekićem i kad, na kraju, zalupi onim metalnim vratima koja dotad nismo ni slutili? A non plus ultra večera? A grozomorna musique concrete? itd itd itd. Sve u ovom filmu – svaki kadar, svaki minut trajanja – predstavlja potpuno jebanje keve, a sa vrhuncem u jednom od najgenijalnijih finalnih kadrova IKADA!
Horror doesn't get much better than this – prema tome, ko ne voli MASAKR, ne zaslužuje ni da živi!


THE SHINING
Zato što je najbolji horor ikada snimljen. I jer samo Kjubrik može da snimi nešto tako pompezno epski i skoro kosmički, a da je smešteno u jednoj kući. Ujedno najbolja (dakle, najcrnja) horor komedija svih vremena.

Retko jeziv i zlokoban film, duplo uspeliji u tome baš zato što je bacio kroz prozor Kingovu linearnu, uzročno-posledičnu, napadno moralizatorsku naraciju, i zamenio je košmarom apsurda, crnog humora, groteske, iracionalnog, prividno normalnog i sjajnog a zapravo mračnog, grubog i nepojmljivog, razumski neobjašnjivog. Kjubrik je kao malo ko imao prefektan osećaj za ritam i protok vremena, i jezovitost ovog filma umnogome zavisi od ingeniozno tajmirane dužine kadrova, isporuke u razgovorima i neprejebivo zlokobne, nekonvencionalne, avangardne muzike.


HALLOWEEN
Zato što je najbolji horor ikada snimljen. Nikad ništa vizuelno fascinantnije nije bilo snimljeno u banalnijem ambijentu. Čarolija. Arhetipovi. Ultimativni dečji strahovi: od mraka, od samoće, od babaroge... Sve je tu, savršenstvo besprekornosti od prve do poslednje sekunde. Uostalom, rekoh to odavno, OVDE.


DAWN OF THE DEAD
Zato što je najbolji horor ikada snimljen. Moj skromni pokušaj da skiciram zašto, stoji OVDE. Samo da naglasim: prvih pola sata, koji prikazuju SVET KAKO SE UBRZANO RASPADA, i gmizanje apokalipse u sve truliji „normalan život“ izvedeni su sa takvom preteće-zlokobnom ingenioznošću i skoro dokumentarnom ubedljivošću, da to niko nikada nigde više nije prišao ni na puškomet.


ALIEN
Kosmička strava na kosmičkom brodu: nikad svemir nije delovao mračniji i crnji, a čovek manji i bespomoćniji. Savršen na skoro svim zamislivim poljima. Lavkraft u svemiru, urađen kako treba.


HELLRAISER
Jer na pusto ostrvo mogu bez četkice za zube, ali ne i bez ove brutalno subverzivne ikonografski fascinantne SM splater bajke za veliku decu. Uostalom, detaljno sam odavno objasnio, OVDE.

*

Toliko, za sada. U idućem nastavku – MUZIKA!


31 коментар:

  1. Najdrazi horor mi je Halloween a ako bih morao stavljati najbolje horore ikada snimljene po redoslijedu Halloween bi mi bio tek na 6-om mjestu. U prvih 5 najboljih horora ikada snimljenih po redoslijedu bi mi bili 1. The Shining 2. The Texas Chainsaw Massacre 3. The Thing 4. Alien 5. Psycho

    ОдговориИзбриши
  2. Mocna lista, samo se ne bi slozio da je Odiseja horror,mozda vise egzistencijalna sf drama .

    ОдговориИзбриши
  3. The Thing
    Shawshank redemption - nije horor, ali poneti na ostrvo
    Kako sam sistematski uništen od idiota - goli životni horor
    Viy - sovjetski, kakvi efekti po ćoševima crkve za ono vreme
    Poneki ex yu crnotalasni
    Terminator 1 i 2 - pa horor kad ne možeš da ubiješ progonitelja konvencionalnim naoružanjem lake pešadije, ne ulazim u ona sranja o vremeplovu
    The Simpsons - all Halloween specials
    Dracula - Kopolin, samo zbog efekata i Geri Oldmena
    Zora mrtvaca je imala problema sa šminkerima i lošom glumom da mi to prelazi u smejanje, ali je uvod jeziv i dostojan horora - ja sam ipak filmadžija devedesetih.
    Howling 1 - priča lepo započeta, posle to zamuljano i detinjasto, solidne transformacije za filmski spektakl
    Hitler iz našeg sokaka
    Rebecca od Hičkoka
    Šerlok Holms sa Bazil Ratbornom, svi filmovi
    Fearless vampire killers
    ...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. ti baš nisi razumeo koncept? 12 znači 12! filmova znači filmova! ovo tvoje nit je 12, nit je filmova... :)

      Избриши
  4. I da smo 100% klonovi opet bi imali različite ukuse. Mutiramo milionima godina.

    ОдговориИзбриши
  5. ne pričam o ukusima nego o konceptu koji nisi razumeo. a vrlo je jednostavan. 12 znači 12! filmova znači filmova!

    ОдговориИзбриши
  6. 1. Halloween
    2. For a few dollars more
    3. The good the bad the ugly
    4. The texas chainsaw massacre
    5. Pulp fiction
    6. Carrie
    7. Idi i gledaj ( idi i i smotri)
    8. The wild bunch
    9. 12 angry man
    10. True romance
    11. The thing
    12. Profondo rosso
    13. Matrix
    14. Suspria
    15. Assault on Precinct 13
    16. The birds
    17. A fistfull of dollars
    18. Oldboy
    19. Rashomon
    Shvatio sam sam koncept ali nisam mogao drugojacije, Gule ti si dodao jos nekoliko knjiga a i tu treba 12 bas me briga 😀

    ОдговориИзбриши
  7. Rebecca od Hičkoka, to bih i ja ponela.

    ОдговориИзбриши
  8. Rashomon, naravno, s tim sto bi ponela obavezno i High and Low i Ikiiru od Kurosawe.

    Ugetsu Monogatari u režiji Kenjija Mizoguchija.

    Uvek kada sam gledala Rashomon-a, razmisljala sam o tome kako bi volela da citam roman u kome imamo ubistvo a cetiri svedocanstva dogadjaja , pritom ne znajuci da li su lazni lili nisu.

    Intersesantno mi je i to sto je Kurosava napravio do dana danasnjeg najbolje ekranizacije Sekspira.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam hteo da stavim jos jedan leoneov film zove se a fistfull of dynamite ali aj reko da ne preterujem 4 puta da turam leonea mada je film savrsen. Gule ce turis li jednu listu od 12 filmova koji nisu horori? Ovde u komentarima bas nas zanima. Doduse ni na gornjoj listi 2 filma nisu horor ali na ovoj neka budu samo drugi zanrovi

      Избриши
  9. Meni vise nedostaju liste za 2019. Pre nego sto odemo na pusto ostrvo i posvetimo se reprizama najboljih, da jos malo uzivamo u iole dobrim novitetima. Ili je ponuda toliko slaba da ce Gulove godisnje liste da se premundure u dvogidisnje ili ne daj boze u petoletke.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. matoji-kun, podijeli sa nama svoju listu i ne kukaj. osim toga, dostupan je novi kurosawa - odnosno njegova filmovana ekskurzija. gdje je recenzija? ili je toliko slab da se nama šta pisati. smajlifejs

      Избриши
    2. Mgw-san, splasno mi je entuzijazam s obzirom da je i Kurosava u poslednje vreme zapao u neku letargiju ili bolje reći kreativnu blokadu. Koncepcija ovog poslednjeg filma je čini se nalik na onu iz Seventh Code (2013) kada je takođe za glavnu ulogu angažovao mladu muzičku (wanna be an actress) zvezdu, koja putuje u Vladivostok za dragim. Međutim, izvisi i ostaje sama suočena sa ruskom mafijom, što je ne ubije, nego je ojača i pomogne joj da sazri i nađe svoj (ne)mir. To the Ends of the Earth je izgleda manje triler, a više drama, znači manje akcije (sic), a više kontemplacije. Ipak, kritike su dobre. Naravno, bez obzira na sve, gledaće se i ovaj film!
      Za sada od mene evo hronološki mojih 12 Japanaca za na kraj sveta (ne najboljih, ali u ovom trenutku meni najdražih a da nisu pominjani nigde na ovom blogu):

      -Floating Weeds (1959) - Yasujirô Ozu,
      -The Naked Island (1960) Kaneto Shindô,
      -Mujô (This Transient Life) (1970) - Akio Jissôji,
      -Day of Resurrection (1980) - Kinji Fukasaku,
      -Spirit Of Tattoo (1982) - Yôichi Takabayashi,
      -I Are You, You Am Me (1982) - Nobuhiko Ôbayashi,
      -The Catch (1983) - Shinji Sômai,
      -Angel Dust (1994) - Sogo Ishii,
      -Maborosi (Illusion) (1995) - Hirokazu Koreeda,
      -Picnic (1996) - Shunji Iwai,
      -Charisma (1999) - Kiyoshi Kurosawa,
      -Eureka (2000) - Shinji Aoyama.


      Po istom kriterijumu evo i all time, all around the world mojih 12 favorita:

      -Nanook of the North (1922) - Robert J. Flaherty,
      -The Fall of the House of Usher (1928) - Jean Epstein,
      -People on Sunday (1930) - Robert Siodmak, Edgar G. Ulmer, Fred Zinnemann,
      -The Idea (1932) - Berthold Bartosch,
      -Triumph of the Will (1935) - Leni Riefenstahl,
      -Ordet (1955) - Carl Theodor Dreyer,
      -The Man Who Shot Liberty Valance (1962) - John Ford,
      -The Exterminating Angel (1962) - Luis Buñuel,
      -Falstaff-Chimes at Midnight (1965) - Orson Welles,
      -Shame (1968) - Ingmar Bergman,
      -The Color of Pomegranates (1969) - Sergei Parajanov,
      -Taxi Driver (1976) - Martin Scorsese,
      -Goodbye, Dragon Inn (2003) - Tsai Ming-liang.

      Избриши
    3. Period japanske kinematografije, između 1975 pa do 85 (ako neračunamo istaknute nju-vejvere i Fukusakua) mi je uglavnom nepoznat. Stoga, već torentiram ove iz sredine. Kad je počeo coronachan, krenuo sam se probijati kroz filmografiju Narusea - pošteno, hronološki, onoliko koliko je to moguće. Napokon sam došao do boje; odoh sutra pogledati Scattered Clouds.

      Preporuka (ali i nekoliko personal favs) za Pale Flower (drugi put na ovome blogu). Pored toga, Throw Away Your Books, Rally in the Streets i Death in the Country imaju relativno svježe bluray verzije, pa ih vrijedi reprizirati zbog toga. Ako možeš izdržati Goodbye, Dragon Inn, i ako već nisi pogledao, onda daj šansu takozvanoj Taisho Trilogy od Suzukija, takođe od skora dostupan na br.

      Избриши
    4. Naruse je ubedljivo najslabiji u takozvanoj velikoj petorci klasičnog japanskog filma, što još uvek ne znači da je loš. Istina od njega sam i najmanje toga gledao, prema mojoj evidenciji 12 filmova, od kojih sam upravo Scattered Clouds najbolje ocenio. Na ovoj mojoj listi gore nema novotalasnih filmova (ako tu ne uključimo This Transient Life), jer pored toga što sam se dvoumio između njih pet podjednakog kvaliteta, ipak su svi oni prema mojim afinitetima i zadatom kriterijumu (vidi gore) za nijansu ispod top 12. Kad si već pomenuo Pale Flower zašto ne bih recimo dao prednost takođe Šinodinom Double Suicide? Isto tako na ovoj svetskoj listi sam nastojao da ubacim bar jedan noar film, ali top 12 je suviše skučen prostor.

      Vidiš, Terajamu sam smetnuo s uma! U svakom slučaju dao bih prednost filmu Death in the Country u odnosu na Suzukijevu trilogiju. Sa druge strane otežavajuća okolnost im je što i jedan i drugi krše pravila narativnog filma, tj. suviše su avangardni za moj ukus koji zahteva postojanje čvršće narativne potke ili barem čitljivije simbolike. U tom smislu najhermetičniji je drugi deo Suzukijeve trilogije, ukoliko ga nije nadmašio poslednji deo Yumeji kojeg se slabo sećam. Ali imam ga skinutog i uskoro ću ga nadam se opet gledati.

      Избриши
    5. Ako ima nekog ko jos uvek gleda filmove preko televizije (ili tv platformi), evo jedna sveza informacija. Na RTS3 se u naredne tri nedelje emituje kratki ciklus klasicnog japanskog filma (Ozu i Mizoguchi):
      2.08. u 17h - A Story from Chikamatsu (1954),
      9.08. u 17h - Floating Weeds (1959) i
      16.08. u 17h - Early Spring (1956).

      Избриши
    6. RTS 3 je jedan od retkih kanala koji vredi.

      Избриши
  10. Prilikom rezanja bih obratio pažnju i da filmovi po mogućstvu što duže traju i, eventualno, malo veću žanrovsku raznovrsnost. Ispostavilo se da restriktivni princip ''jedan režiser=samo jedan film'', iako deluje šašavo, zaista pomaže. Naravno, moja lista, moja metodologija. ;)
    1. Blade Runner ( Hm, (ne) znam zašto mi je Blejd korelativ za samoću?!)
    2. Terminator 2 (Ovo je drugi film koji sam gledao u bioskopu sa nekih 5-6 godina, uglavnom sakriven iza sedala ispred! Hej, ali se računa! Tako da je ovo lično!)
    3. Wild Bunch (Zato što tamo neću postajati mlađi, a, ako se pomerim, nek' me ubiju!)
    4. Dobar, Loš, Zao (Kad mora jedan Leone, onda mora sa Klintaćem. Uostalom, kako bez takve njuške na pusti otok?!)
    5. Sorcerer (Već si poentirao! Kad pomislim na sjajan završetak, tu je ''Nadnica'' sa ili bez nadice...)
    6. Apocalypto (10 ljutih Asteka došlo u moj krevet)
    7. Apocalypse Now (ha, eto i Marlonove njuške na kraju troipočasovnog lomatanja...)
    8. The Thing (izvini Kroni, drugi put ćeš na listu, obećavam!)
    9. Lost Highway (Greh po sebi je da na listi ne bude Linča!, jer gde ćeš, ako ne tamo, imati vremena da se razabereš šta je režiser hteo da kaže!)
    10. The Seventh Seal (Ložim se na srednjovekovlje, a nema puno tako dobrih filmova o tom razdoblju... Opraštam mu i zlatiborske zore i ono tupljenje sa glumačkom porodicom, samo nek' se kolo vije!)
    11. Harakiri (Pošto ne valja da ne bude makar ijednog sa Vostoka, da mu ga dam i po azijatsko-samurajskom. Da ''izvine'' Kurosava i njegovih Samuraja sedam i Ran, ali Kobaja beše duža ovog puta!)
    12. Maratonci trče počasni krug (Ne može bez komendije sa atestom na mnogobrojna gledanja, a ko ga nije gledao 10 puta, neka prvi baci kamen! Razmišljao sam i o Čovek ujeo psa i o Brajanovom žitiju, ali kupujmo domaće... ako ništa, barem da se tešim s kim više ne moram da živim) vala, ako je neki film i gledanja, to je baš ovaj).

    ОдговориИзбриши
  11. Mojih 12 filmova za pusto ostrvo: 1. Halloween 2. The Texas Chainsaw Massacre 3. Psycho 4. Jaws 5. The Exorcist 6. Audition 7. Ringu 8. Seven 9. The Terminator 10. The Good The Bad and The Ugly 11. Apocalypse Now 12. Heat

    ОдговориИзбриши
  12. sjajna lista, delimo dosta naslova

    1. Apocalypse Now
    2. Stalker
    3. The Thing
    4. Dead Ringers
    5. Posetitel Muzeya
    6. Some Like It Hot
    7. Chaser
    8. Ofrett
    9. Mommy
    10. La Meglio Gioventu
    11. Sorcerer
    12. The Godfather II

    ОдговориИзбриши
  13. ma nemoj me zajebavati da bi svake godine najmanje jednom gledo posetitelja muzeja? i još žrtvu pride? nema šanse... :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. pa dobro, to je tacno... mozda umesto njega lost highway ili eyes wide shut, stand by me bih uvalio mozda umesto mommy, ali ofrett zadrzavam jer je to vizuelno blago, uzivam svaki put kad pomislim na njega a kamoli kad ga gledam...

      Избриши
  14. 1. 2001: A Space Odyssey
    2. The Texas Chain Saw Massacre
    3. Dead Ringers
    4. Sorcerer
    5. Blade Runner
    6. Stand by Me
    7. The Elephant Man
    8. Ghost in the Shell 1995
    9. Dellamorte Dellamore
    10. The Thing
    11. Halloween
    12. RoboCop

    ОдговориИзбриши
  15. nema tu ništa sporno, sve bih to i ja metno, da ima 20 mesta a ne 12 (dobro, sem duha u oklopu koji bi bio malkice niže na listi).

    ОдговориИзбриши
  16. Metno bi delamorte delamore i robokapa u prvih 20? Precenio si ih sigurno pogledaj opet i pasce negde izmedju 40og i 50og mesta

    ОдговориИзбриши
  17. 1. Eraserhead
    2. Tetsuo : The Iron Man
    3. Ju - On : The Grudge
    4. Ringu - Ring
    5. The Exorcist
    6. A Clockwork Orange
    7. The Shining
    8. Misery
    10. The Straight Story
    11. Rec
    12. The Grandmother (Short movie 1970)

    Naravno zbog 12.ogranicenih mesta - odmah potom bi isli Hellraiser, A Nightmare on Elm Street itd. malo blaze varijante za moju senzitivnost. Ali svakako kada bih bio na ostrvu i to jos pustom prvenstvo bi imali filmovi iznad. Straight Story kao pauza i regeneracija izmedju jos veceg utonuca u samocu:) iako nas i on sam podseca da smo sami ali na divan melanholican i dubokoprozimajuci nacin.

    ОдговориИзбриши
  18. Mada sam se dvoumio za 12. mesto izmedju spanskog Rec-a i Gozua ali jednostavno,nisam mogao kada sam ponovo odgledao The Grandmother ( David Lynch),iako je short varijanta,sta da kazem...mazohisticki ubrzava pustos na pustom ostrvu :)

    ОдговориИзбриши