недеља, 12. септембар 2021.

MALIGNANT (2021)

 

***

3+

 

            „Sa velikim uživanjem pogledao sam najnoviji horor Džejmsa KONJURING Vana.“ Eto rečenice koju nisam očekivao da ću ikada napisati – a ipak to činim! Dapače, kad je bal nek je maskenbal; njoj dodajem još neočekivaniju, luđu: „MALIGNANT je najbolji horor koji videh ove godine!“ (Za sada! Barem dok ne pogledam TITANE!)

            Redovni čitaoci ovog bloga znaju da se do sada nisam pretrzao od obožavanja ovog Vana: podsetite se, recimo, mojih rivjua za CONJURING i INSIDIOUS. Zbog toga ni od ovoga nisam očekivao NIŠTA. Preskočio sam sve vesti i najave vezane za njega, a trejler sam pogledao tek protiv svoje volje, kad mi je bio prikazan pre novog CANDYMANa, pre par nedelja, u bioskopu. O ironije – mnogohvaljeni i opšteobožavani SLATKIŠAR, od kojeg sam i ja imao određena (osrednja) očekivanja, ispade govno; a ZLOĆUDNI, od kojeg nisam očekivao ništa, što se samo produbilo i nakon tog „meh“ trejlera, ispade, kao što rekoh, najbolji horor koji videh ove godine.

            Šta je život bez svojih malih iznenađenja, od kojih neka –ponekad, retko– umeju čak biti i prijatna!

            Za razliku od kvaziangažovanog SLATKIŠARA, koji se upinje i upinje i upinje (ko čovek sa zatvorom) u svojim suvoparnim pokušajima da nas ubedi kako je O NEČEMU, angažovan, duboka alegorija, satira, društvena kritika, kurac-palac (a plitkoumni još gutaju te šećerleme prelivene veštačkim farbama, i cvile za još), ZLOĆUDNI – nije ni o čemu!  

            Odnosno, naravno da jeste, na nekom nivou, ali ne na primarnom, površinskom; a jedva da je čak i između redova. ZLOĆUDNI je horor film napravljen za one koji VOLE horor, za razliku od gorepomenutog govneta koje je primarno namenjeno onima koji horor NE vole – jer da ga vole, ne bi tako očajnički tražili ALIBI za to u vidu nekakvih celomudrenih podtexta i „poruka“. ZLOĆUDNI je bestidni, besramni, nikome-se-ne-izvinjavajući, nikome-se-ne-pravdajući HOROR!

            Da li sam već pomenuo koliko je ZABAVAN?

            I pritom, ako ovde postoji čitalac koji se ZABAVIO gledajući SLATKIŠARA, moram mu/joj reći: „Napustite ovu sahranu!“ SLATKIŠAR je toliko jadno ispražnjen od DUHA, toliko lišen ironije, sarkazma, humora, parodije, bilo čega vickastog: to je jedno sasušeno zbrčkano govno spečeno na asfaltu i upola posivelo od prašine, a sočinjeno od strane suvopičastih pozera koji ne bi umeli da ispričaju vic pa da im život od toga zavisi!

Brajan Fuler je skapirao vic

             Naravno, ZLOĆUDNI je sad kontroverzan, deli publiku (na rulju nesposobnu da korespondira s njim i na manjinu koja kapira njegov etitjud), pun je internet glasnih idiota koji bljuju svoje gnušanje po njemu… A stvar je krajnje prosta: Vanov film je jedna velika, nadahnuta, ludački smela ZAJEBANCIJA kakvu sebi može dopustiti neko s takvim minulim radom i boks-ofis uspesima, jedan „Ne kočim ni za koga!“ horor, sa jezikom duboko u obrazu. 

Brajan Fuler je vrlo skapirao vic


Komedija je ovde uglavnom rađena „strejt“, počev od prvog kadra, sa tom gotskom ludnicom na obali uzburkanog mora u noći punog meseca koja kao da je samo (s dodatkom malo CGI šminkanja) pozajmljena iz starih Kormanovih Poe-kemp-parada, pa preko celog tog genijalnog prologa (ja tu reč ne koristim olako: ali tvrdim, taj prolog je genijalan!) koji je istovremeno i zastrašujuć, i grozan, i smehotresan, i bombastičan – baš kao i odličan skor koji kreće odmah zatim.



            Van je u intervjuima – to je doprlo čak i do mene, dok sam ih preskakao – najavljivao ovaj film kao omaž Bavi, Arđentu i De Palmi; ali narod je umnogome promašio kako se to i gde vidi. Jer, NE vidi se toliko u stilu, u načinu snimanja, u primarnim bojama: to bi bilo jadno i bedno, to danas svaki šuster može da pokuša. 

Omaž se ogleda u tome što za premisu uzima nešto potpuno apsurdno-preterano (što bi reko naš narod, preposterous), a onda se pravi da od toga radi dramu, ili strejt horor, što NA MOMENTE i čini, onda kad se prosto ne POIGRAVA svime time na jedan sasvim infantilan, iracionalan, hororoljubivi način.

„Deco, jel' volite ludu vožnju?!“

            I onda u tu čorbu ubaci neke površne likove, jedva skicirane, i stavi im u usta neke kliše-dijaloge i nacrtana objašnjenja i fraze, i angažuje neke osrednje glumce (ili, ako su dobri, zapovedi im da se ne naprežu previše), praveći tako svoj bioskopski Italo-omaž (naspram arty-farty Italo-omažima od strane belgijanskog dueta Katet-Forzani). Suština je u legendarnom Italo besmislu, što uključuje i iste takve scene i situacije.

Pojedine me, u strejt filmovima, inče nerviraju: npr. kliše da neko ode u NAPUŠTENU LUDNICU i u njenom podrumu nađe ARHIVU koja tu čami, ostavljena, nesklonjena, sa svim svojim privatnim i tajnim podacima o pacijentima, na izvolte svakoj lutalici. Ali ovde me to nije nerviralo, jer ovaj film uopšte ne pretenduje da se zbiva u tzv. stvarnom svetu, već – od prvog kadra, podsećam! – u muvi-muvi-lendu.

Neke su POČELE da me nerviraju, a onda se useknem i podsetim sebe na to da gledam jednu vickastu horor ZAJEBANCIJU i počnem da UŽIVAM u apsurdu: kao npr. u sceni gledanja VHS kasete sa rođendanskom zabavom u kojoj, how convenient, dobijemo neka otkrovenja i saznanja (iako je nelogično da neko nastavi da kamerom snima taj razvoj situacije).

Ili zabavno-preteran detalj sa stavljanjem u centar tavana ogromnog starinskog ventilatora kroz koji u mrak prodiru stilizovani zraci svetla – vizuelni kliše začet verovatno u ANGEL HEART, a onda od preterane upotrebe otrcan s krajem 1980-ih i kroz cele 1990-te, od VRANE do svakog pulp hororčića tog doba (RESURRECTION, MANGLER, itd)… Ako taj „detalj“ nije bio svetionički-veliki signal „ALO LJUDI, OPUSTITE SE, MALO SE ZAJEBAVAMO OVDE“, ne znam šta je trebalo da bude.

A onda Van razulari svoj karnevalski nagon u nekim odličnim horor-set-pisovima: i brutalna splater ubistva, i horor jurnjava po ulicama velegrada (i ispod njih) sa pajkanom koji, u roku od pet minuta, uspe da uradi otprilike (nisam brojao, jer sam uživao; kad se dosađujem, onda brojim) bar 5-6 stvari koje teško da bi ijedan živ i razuman čovek, a kamoli profesionalac, pajkan, uradio u datim okolnostima. 

Kako se glasno ne nasmejati kad vidite da Dugokoso Čudo sa Naopačke Okrenutim Udovima (!) skakuće niz metalne požarne stepenice, a pajkan za njim namerno skoči s poprilične visine tako da se leđima dočeka o kontejner?! A onda produži, sam samcit, bez pratnje, bez zvanja stanice, pojačanja, procedure, Pravila Službe, pičke materine, da srlja u podrume i rupe gde nema pojma šta ga čeka – a čeka ga gotski karneval pustih kočija i koječega, i čeka ga MAGLA UNUTAR ZGRADE, u podrumu, i još trista apsurdnih, ali prezabavnih i presmešnih i vizuelno intrigantnih stvari.

I to je bilo neprestano dinamično i prijemčivo, ako ste u stanju da odmah skapirate pristup, ako shvatite šta od njega TREBA a šta nikako NE TREBA da očekujete i prepustite se vožnji toga šta ovaj film JESTE.

            A on jeste filmski ekvivalent neke od onih klasičnih DILAN DOG epizoda sa hilariously preposterous premisama i sa JEBOTE BOG twistovima – od Ane Never pa preko DELIRIJUMA naovamo. I ko je iz pravih razloga voleo DILANA i Arđenta i Palmu – a naročito ko je u pravom duhu odgledao Palmine SESTRE i RAISING CAIN, na koje se ovaj film vrlo eksplicitno referiše – taj će lepo da se provede.

            A onda, u poslednjih 20-30 minuta, dođemo do henenloterovskog twista koji je, kako vidim, podelio narod – i tu iz prilično zabavne eskapade ovo čudo načini kvantni skok u JEBEM TI SUNCE ŠTA JA OVO GLEDAM!

            Ne, neću vam spojlovati to, samo ću reći onima kojima je ovaj twist preteran i neubedljiv: čekaj, a bilo vam je ubedljivo i smisleno ono degen-dete u PHENOMENI, i još šimpanza sa sečivima, i curica koja komanduje insektima? To ste progutali, a OVO vam zastalo u grlu? Umesto da budete zahvalni što je neko najzad napravio jedan ZABAVAN horor koji se ne krije iza WOKE kvazi-umetničarenja i kvazi-angažmana, koji se ne stidi da prigrli iracionalnost i apsurd, i isporuči nepretencioznu horor zabavu, sad ćete da ga merite standardima tzv. „stvarnog života“ i kako tačno izgleda prava policijska procedura (uključujući smeštanje u pritvorsku jedinicu) i psihijatrijska procedura i šta je moguće hirurški a šta fiziološki…

Da se razumemo, Van je oduvek sav bio u gimicima i tvistovima i dosetkama, uključujući tu i vizuelne: i ako ga je nešto do sada usporavalo, to je bilo kalkulisanje, igranje za publiku, prilagođavanje konvencijama VEĆINE, da se bolje proda – ali sad je izgleda namlatio dovoljno para da si može dopustiti jednu R-RATED extravaganciju, rađenu za svoju dušu, i za MANJINU poklonika koji kapiraju ovaj bizaran fazon.

Dobro, daleko je ovo od savršene zajebancije – mogla je ta sredina biti malo kraća, sa manje zamlaćivanja oko tih „likova“, mogo je taj twist doći i koji minut ranije, pa da se ludilo duže razmaše, i u drugim pravcima, na kraju; moglo se i bez onih cheesy CGI ’rastakanja’ i pretapanja jedne sobe u drugu – ali, sve u svemu, ovaj je film daleko bolji nego što ima ikakvog prava, i zato ne padajte olako na sudove i ocene onih koji ga nazovu trešom, sranjem i glupošću.

            Istina je: više volim horor koji ima nešto na pameti. Ali kad nema takvog, apsolutno sam otvoren i rad da prihvatim jedan kojem je prosto do malo horor-opuštanja i horor-zabave, koji je ljubavno pismo fanovima HORORA. Sad, da li će to pismo doći gde treba – to zavisi u mnogome i od otvorenosti te grupacije da se, makar privremeno, otkači od tih budalastih hororčića koji se, svojim strašno pametnim porukama, obraćaju Razumu, i da prigrli jedan koji se obraća Idu.

            Ovo je film koji radosno prigrljuje ludilo – možete li to i vi?!

15 коментара:

  1. ali, sve u svemu, ovaj je film daleko bolji nego što ima ikakvog prava, i zato ne padajte olako na sudove i ocene onih koji ga nazovu trešom, sranjem i glupošću. -- to sto je TRESH mu je najmanja zamerka, ali jesi li razmislio o podtekstu da je Gabrijel rezultat devojcinog potisnutog besa, tesko je zamisliti gori i gluplji klise iz pop psihologije, pa onda jos uvredljiv za obelele od kancera, cemu to sluzi uopste?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. pre svega, ovde me zapitkuješ o SPOJLERIMA, koje neću da pišem ni u rivjuu ni u komentarima. dakle, od toga se suzdrži. ukratko, neodređeno, reći ću samo - NE. takvo tumačenje nisam promišljao jer on nije nastao tako da bude rezultat 'potisnutog besa' ili tako nekog sranja. on, takođe, NIJE kancer, pa je i to bzvz što si se uvatio za to ko gluv za telefon. to je samo fraza iz dijaloga, a ne dijagnoza. na kraju, ponovo ti kažem: suzdrži se od vređačkih komentara, jer takve ne puštam. plus, ne zanimaju me copy-paste šta je reko onaj, šta je napiso ovaj. ti si reko svoje, ja moje, a internet i štampa sadrže još jedno 100.000 mišljenja: dal stvarno oćeš da se ja sad bavim svakim od njih - ili svakim koje ti nađeš za shodno da mi iskopiraš? lepo sam napiso. ovo nije nikakvo remek delo, i nije u dometima doseglo svoje italo uzore, ali JESTE delo u tom duhu, derivativno na zabavan treš način.

      Избриши
  2. on, takođe, NIJE kancer, pa je i to bzvz što si se uvatio za to ko gluv za telefon. -- ajde nemoj sr**ti, nisam ja stavio MALIGNITET u naslov, nego on. ali to nije jedina instanca sustinske ZLOBE u ovom filmu, sve je ispunjeno osecajem neke (nemotivisane i vulgarne) gadosti.

    ОдговориИзбриши
  3. Upravo sam ga odgledao u bioskopu,zabava je prva liga!
    Dodao bih da ne samo sto se nadovezuje na Italijane,vec i na crtace-zar sva ona pucacina i nenormalne jurnjave ne podsecaju na najbolje epizode Toma i Dzerija?Mene jesu.Film poseduje nekoliko scena za 10-ku,meni je najbolja ona scena obracuna u zatvoru (malo remek-delo),a najslabija je scena posle,ona pucacina u stanici.Mislim sve je preterano,ali ono je bas,bas,onoliki pistolji i puske je ne obaraju...ali OK,sve ostalo je na mestu,pogotovo twist.
    Ono sto stvarno smeta je ta rimokatolicka filozofija koja se natura vezana za ...da ne spojlujem.Mama cak u kameru kaze da TO mora da uradi,dakle naterali su je,pa je dakle sve ostalo posledica toga-ali naravno i to je klise i moze da udje u opstu pricu o zafrkanciji na sve teme,ali mi bode oci.Inace bas zbog toga me Gabrijel podseca na jos jednog dragog lika-Fredija Krugera,i njegovo postojanje je vezano za...secate se kako je nastao?
    Sve u svemu ja bih dao jednu ocenu vise.
    PS-evo jos jednog dobrog filma u najavi-The Night House (2021)

    ОдговориИзбриши
  4. nenormalne jurnjave ne podsecaju na najbolje epizode Toma i Dzerija? -- supersun bas dobra asocijacija na to da ne samo ovaj film, nego masa novih filmova - ukljucujuci i novog Kendimena - kao da postoji u nekom potpuno virtuelnom crtanom filmu, gde medijski objekti i klisei vise deluju svojim samim fizickim prisustvom, i kinetickom energijom, nego znacenjski

    ОдговориИзбриши
  5. More kukuruz nisam obrao, a svinje neuhranjene. A film ću pogledati. 3+ Malo li je na ovu sušu?

    ОдговориИзбриши
  6. Kao što rekoh da ću, pogledah film. Što se tiče grafike i atmosfere, to me je odvelo u verziju filmova devedesetih sa hd kvalietom slika, čak i vhs neveštom dočaravanju šuma preko oštre slike. Zlokobnost kuće i aziluma na početku je za naslovnu, perfektan kadar i boje.

    Radnja filma je čist saspens, koji me je pola filma držao u zabludi da je reč o demonsko-božanskom telekinetičkom fizikalisanju žrtava u tom bestelesju i komunikaciji sa naizgled normalnom ženicom. I to je relativno fino držalo saspens. Sledi spojler!? Sve je bilo na nivou (sem one matrix klanične makljaže u policijskog stanici kad je scenarista poludeo i pustio maštu s lanca, tačnije cgi mastera i maskere, koga već).
    Mene treba, mene treba graaaašak, a treba mi i logika i objašnjenje šta je sa jebenom strujom koje kontroliše Zloćudni. Tu su se prilično usrali zarad filmskog efekta. Ostalo je sve bilo manje-više, više manje, oko libelu.

    Elem, sinoć sam pogledao prvu epizodu Beležnice profesora Miškovića. Bio sam sinoć u afektu, ali bih ipak rekao da je serija koja MOŽDA obećava, ako izostavimo razvodnjenu glumu i komične glumce koji pokušavaju da udrže saspens u prvoj epizodi (Samolov se čak i je trudi, čovek komedijaš). Tema serije je jaka, ali videćemo koliko obrađena. Samo ne razumem ako već drže do saspensa i nespojlovanja, nisu morali u odjavnom tekstu da izređaju sve likove u ostalim epizodama i time upropaste iznenađenje. Mogli su uloge da porciono stavljaju ko se kad pojavi, a ne copy all. Amaterizam, kao i onaj monotoni, boldovani Arialoliki font za seriju koja pokušava da propagira misterije nerešenih državnih tajni nalik na moju skoro završenu priču iz 50ih "Radio drama". Ja kad hoću da stilizujem a mrzi me da tražim unikatan umereni grunge, gothic font, turim bar Kambriju koju otrcam u Ilustratoru. A oni su mogli mnogo više da se potrude. A tu je i zamerka da niko 2002. ne vozi zastavina kola, jedva jedan jugo na ulici, nego svi cepaju mašine direktno skinute sa sajma u Ženevi 2001. i 2002., a žive u nekim potkrovnim pičvajzima. Čak su i kadrovi iz 60ih i 70ih mogli biti bar neka dirt sepia. Lavkraftova "Slika na zidu" - priča koja mi se zavrtela u glavi kratko kada je počinjala serija, etnolog koji istražuje motiv. Videćemo da li ima i rama od te slike.

    ОдговориИзбриши
  7. Lose i dosadno...oko 30.minute se raspada...idem fastforvard na kraj i zaustavljam na zanimljivim scenama
    3/10

    ОдговориИзбриши
  8. Beležnica profesora Miškovića - fino zamišljeno ali praktično neeksploatisana zamisao. A obećavalo je spektakl. Mislim na razvoj radnje. Previše razvučene stvari koje su mogle da se kraće odigraju, neki diletantizam se oseća u vazduhu, površno. Glumci neukusno sprdljivi, mlaki, nema tu ni polustrave. Kao kad imate dobru priču u glavi, u deset minuta je skrojite perfektno dok vozite, hodate ili radite neku fizikaliju, a onda par sati potom sednete i to razvodnite tekstom koji odluta nekuda i ne drži se fokusa. Ima perioda kada mi se ovo gotovo svakodnevno desi. Kad treba da pišem i inspiracija je najjača, nisam uz kompjuter, doživim priču u fazonu wow a onda me mrzi da je otkucam, jer sam je doživeo. Patite li od toga?

    ОдговориИзбриши
  9. Da li je neko gledao srpsko britanski film Vampir (2021) sa Evom Ras? Promaklo mi.

    ОдговориИзбриши