среда, 22. јул 2009.

Subtitle for EL NINO DE LA LUNA (MOONCHILD)

najzad sam uspeo da okačim titl za film EL NIÑO DE LA LUNA aka MOONCHILD (1989)!

nedavno sam ga jedva pronašao, a potom morao i da ga podelim u 2 dela i sredim tajming, tako da ako imate verziju filma na 2 CD-a, ovo je savršeno prilagođeni titl: samo za Ghoul cultiste!

titl je OVDE!

UŽIVAJTE!

UN URLO NELLE TENEBRE aka Exorcist III: Cries and Shadows (1975)


UN URLO NEL TENEBRE

aka Exorcist III: Cries and Shadows
aka The Possessor

*(*)
2-

od svih besramnih EXORCIST-rip-offova koje sam video, ovaj je najbesramniji – barem kad govorimo o zapadnjačkoj kinematografiji. znači, da na trenutak zanemarimo šampione besramnosti, turke i indijce.
on se čak i ne pretvara da postoji iz nekog drugog razloga nego da nabrzinu unovči popularnost koju je fridkinova filmčina požnjela širom sveta. nema tu alibija u stilu: evo, mi imamo novu, originalnu priču, nemamo veze sa fridkinom, teramo neki svoj fazon… jok, bato, ništa slično. ovo govno se čak drznulo da se u nekom trenutku svoje bedne egzistencije nazove Exorcist III (očito, pre nego što je taj film snimljen), a tu su i kadrovi pokradeni iz I dela – dolazak egzorciste pred kuću, kao na plakatu EXORCISTA; napad opsednutog kredenca; ominozni medaljon; i naravno, neizbežno – opsednuti adolescent izobličenog lica, vezan u krevetu, koji psuje i pljuje i bljuje sve živo, dok na kraju demona u sebe ne preuzme crkvenjačka osoba koja se, zatim, baci s visine.
preko ovih vulgarno prepisanih momenata, 'autori' su nabacali tanak sloj šminke: ovde je umesto devojčice opsednut dečak (kao u originalnom slučaju koji je inspirisao roman EGZORCIST); demon je žensko, tj. neka vrsta sukube; a sve to ima neku mutnu predistoriju u srednjem veku.
dečak je, tačnije rečeno – momak ne baš lako odredive starosti, ali između 16-19 godina: sa tzv. 'mullet' frizurom koja je ispred svog vremena jer će tek početkom 80ih postati rasprostranjena, naročito među metalcima. taj nabildovani bebi-fejs tokom filma paradira u nekim neodoljivo drečavim, uskim džemperčićima, a i drugi pokazatelji mode mid-70ies su jednako zabavni, naročito 'horor' scena koja se dešava u disko-klubu, koji je, naravno, kao i sve vezano za disko (pa još italo!) – a laugh riot!
momčić, inače, nema ama baš ni najmanju crtu karaktera, što je i u ovom dnu od produkcije retkost na ivici avangardnosti. čak i u pornićima postoje nekakvi zameci 'likova', tako da znaš da je neko, npr. 'vodoinstalater', 'privatni detektiv', 'policajka', 'nestašna učenica' i sl. o ovom ovde liku, sem da se zove petar, ne znamo ama baš ništa: reklo bi se da je bogat jer svoju devojku ispoliva šampanjcem, ali nejasno je da li je bogati naslednik ili čime se bavi u životu i šta o životu misli ili od njega hoće. on postane opsednut iz čista mira, tako što u šumi nabasa na pičkonudeću golu ženu koja na jednoj steni izigrava eurotrash varijantu dirty dancinga. u podnožju stene on nađe medaljonče sa obrnutim krstom, stavi ga sebi oko vrata – i od tada počinju sranja.
naime, on ne pada smesta u linda-blerovske frasove i samoupišavanja, a i drkanje uz pomoć raspeća ide malo teže sa muškom aparaturom. zato, kada ga opsedne sukuba, on se potpuno pretvori u nju i krene da zavodi okolne žene – a pre svega svoju majku, i sestru-opaticu. majku smandrlja niz stepenice nakon malo vaćarenja, a seku ostavi živu za kraj, kako bi u sebe mogla da preuzme demonicu i baci se s njom u klisuru. oko ovih transformacija nema nikakve konzistentnosti: ponekad se crvenokosa sukuba pojavi u nj. sobi kao zaseban lik, u 3-D, pa se on hrve s njom po podu, a kad joj nožem prereže vrat – rez se javi na vratu njegove devojke koja baš tada đuska uz 'mile voli disko, disko…' kako i zašto to, nemamo pojma. eto tako, jer im se može. čudo su ti demoni. u drugim pak scenama sukuba opseda njegovo telo, i kroz njega (ali u svom, ženskom obličju) spopada ženskinje.
cela ova zavrzlama ima neki svoj koren u srednjem veku, ali niko se nije ni potrudio da to narativno poveže, nego su scene 'orgija' samo nalepljene na ostatak filma, a vi publiko – upotrebite malo maštu, nemojte da vam scenaristi sve crtaju! pre nego što se neko zaleti da ovo gleda zbog reči 'orgija', da preciziram: te orgije zapravo više izgledaju kao nešto između teškog petinga, rvanja, slo-mo baleta i loše koordinisanog prevrtanja golih telesa jednih preko drugih bez cilja i svrhe, ali pazeći da ništa od toga slučajno ne zaliči na snošaj. valjda se ovi obožavaoci sotone jebu u laktove, uši, kolena, pupkove itsl.
a ako je nekome fraza 'gola telesa' dovoljna da pohita i skine ovo čudo, moram da preciziram: dostupan je samo VHS rip, pristojan ali nedovoljno oštar da biste bilo šta konkretno razaznali u toj masi uskomešanih telesina. koliko se može videti, pretežno su to neke neugledne i prosečne žene, možda prosjakinje koje su pokupili na ulici i doveli ih da se skinu pred kamerama za kilo brlje. jedina curica vredna freeze frame-ovanja je kratkocrnokosa partnerka naše sukube u jednoj OK ali nedovoljno otkrivajućoj lezbo sceni.
a ako nekoga to zanima, i ovaj teen dečkić ima frontal nudity, ali začas, i u mračnoj senci. šifra: crna mrlja.
sve to je još i marginalno zabavno u svojoj beslovesnosti, ali kada krene u fotokopiranje EGZORCISTA, onda postaje rutina koja 'šokantna' može biti samo najzadrtijim katoličkim babama, da gledaju tog loše našminkanog momka kako huli i psuje dok mu pop čita 'oče naš iže jesi ni za di si nisi…'
da li ovo gledati? šta ga znam: ja sam slab na ovu tematiku, i ne mogu da odolim kad na jednom mestu vidim orgije, obrnute pentagrame, crne mise, blasfemije, popopljuvanje, golotinju, krv… naravno da je sve to uslikano i režirano krajnje prozaično i bez jačih momenata nadahnuća, ali nije ni sasvim nesvarljivo, ima umereno zabavan trash ugođaj, i što je najvažnije – ne smara, nema mnogo priče, stalno se nešto dešava, dinamično je, pa ko voli so-bad-it's-almost-kinda-good filmove na teme satanizma, može da prođe i mnogo gore od ovog jedva-gledljivog, ali ipak gledljivog pobačaja.
režiju potpisuju FRANCO LO CASCIO i ANGELO PANNACCIÒ, ljudi za koje nikad nisam čuo, a prilično pomno pratim italo horror; takođe, u celoj ekipi nema ama baš nijedno ime koje bi horor fanaticima nešto značilo. kamera je jeftina, muzika bedna i neupadljiva, efekata maske ima vrlo malo i loši su, scenografija je rudimentarna i nenadahnuta, zvučni efekti takođe, a dub na engleski samo dodaje još jedan sloj treš-šmeka.
pa, ko voli, nek izvoli! Ghoul je rekao!

уторак, 21. јул 2009.

LONG WEEKEND (2009)

**(*)

2+

originalni film bio je sveža, iako pomalo bezvezna ekološka metafora o prirodi kojoj dokurče turisti koji bacaju đubre, truju vodu i kradu joj jaja iz gnezda, pa krene da im se sveti putem svojih 'nedužnih' stvorenja. dakle, jedan pomalo bizaran spoj ekoloških briga dominantnih u filmovima iz 1970-ih (često sa apokaliptičnim overtonovima) i implicitnog skoro hipijevskog gaia tupljenja o mami prirodi koja će, ako se ne opametimo, uzeti stvari u svoje ruke i isprašiti nas po turu. to je sve bilo upakovano u simpatičnu low budget exploataciju koja je, tada kada se pojavila, krajem 70ih, delovala sveže i zabavno.

a sada dobijamo rimejk. što, po sebi, ne bi bilo loše – samo da je u pitanju reimagining, updating, rethinking ili bilo šta tome slično.

ali ne, ovo je samo još jedno protrčavanje kroz taj isti scenario (bukvalno: potpisan je samo scenarista originalnog filma, australijski dardano sačeti – everet de roš - i niko više). iako tema, na žalost, jeste i dalje aktuelna, problem u odsustvu apdejtovanja jeste u tome što je sada možda još i aktuelnija, a to se u filmu ne vidi.

pored toga, moderan horor ne može više da računa sa ovom dozom suzdržanosti i opuštenosti kao da se ništa nije dešavalo u prethodnih par decenija, i da nam po ko zna koji put nudi stvari koje su u međuvremenu postale poznate, istim onim lagodnim tempom koji sebi mogu dopustiti pioniri koji po prvi put gaze nekim stazama. jednostavnije rečeno, ovo novo prepričavanje filma je previše dosadno i previše blago.

to dvoje glavnih likova, koji odu na vikend u divljinu, trebalo je da budu prikazani kao još veća stoka, pa i da se karikiraju ako treba, umesto što se prikazuju dosadnim pešačkim step-by-step 'realizmom'. osveta mame prirode trebalo je da bude žešća od jednog pokvarenog pileta, jednog besnog orla i jedne strele. zapravo, ova ludikrozna premisa bila bi najzabavnija da je ovo pretvoreno u FINAL DESTINATION-like nature-on-revenge flick: umesto samo dvoje zaista dosadnih ljudi (eh, evo nama još jednog para koji ima probleme u komunikaciji, tj. deru se jedno na drugo sve vreme), trebalo je da film govori o bar 4-5 para kretena koji odlaze na piknik u divljinu, gde bacaju konzerve i flaše, gaze kengure, pucaju na tice, pale roštilj, trešte turbo-folk itd. a onda priroda krene na njih u vidu extremnih nature-gone-wild set pisova sa ježevima, zmijama, puzavicama, trnjem, komarcima, meduzama, mravima-mesožderima i ostalim krasotama.

scenario bi i dalje bio bezvezan, ali bi bar film bio daleko zabavniji za gledanje!

ovako kako je, ovo je jedan zaista DUUUUUUUUG VIKEND!

JAMIE BLANKS je kod mene imao nešto malo kredita jer mi je, so god help me, njegov URBAN LEGEND bio simpatičan tada kada se pojavio, pre 10 godina. VALENTINE je smrdeo izdaleka pa ga nisam ni pogledao, ali njegov nedavni STORM WARNING je već bio zabrinjavajuće šupalj i nebitan filmić (vidi rivju ovde na blogu) a sa ovim savršeno izlišnim rimejkom zaista se ukopao.

недеља, 19. јул 2009.

Najbolji NE-HOROR filmovi u prvom polugođu 2009.


Evo filmova koje sam po prvi put gledao u prvih 6 meseci 2009. i to po redosledu gledanja.


PROVIDENCE

ALAN RESNAIS

FRA, 77

01.01

**(*) 3-


FRISK

TODD VEROW

USA, 96

03.01.

**(*) 2+


TRUCK

HYEONG-JIN KWON

KOR, 08

05.01.

*** 3-


CHOKE

CLARK GREGG

USA, 08

06.01.

**(*) 2+


THE WRESTLER

DARREN ARONOFSKY

USA, 08

06.01.

*** 3+


WAXWORKS
aka DAS WACHSFIGURENKABINETT

PAUL LENI

GER,1924

07.01.

*** 3


THE BOY WHO CRIED BITCH

JUAN JOSÉ CAMPANELLA

USA, 90

09.01.

**(*) 3-


LEY LINES

TAKASHI MIIKE

JAP

10.01.

** 2


TOUT CONTRE LÉO

CHRISTOPHE HONORÉ

FRA, 02

10.01.

*** 3


SEVENTH CONTINENT

MICHAEL HANEKE

AUS, 89

18.01.

**(*) 3-


TORA! TORA! TORA!

R. FLEISCHER, K. FUKASAKU, T. MASUDA

USA/JAP, 70

24.01.

** 2


OPIUM

aka ÓPIUM: EGY ELMEBETEG NÖ NAPLÓJA

JÁNOS SZÁSZ

HUN, 07

04.02.

*** 3


THE HURT LOCKER

CATHERINE BIGELOW

USA, 08

09.02.

***(*) 3+


THIN BLUE LINE (doc.)

ERROL MORRIS

USA, 88

15.02.

*** 3-


JUDEX

GEORGES FRANJU

FRA, 63

17.02.

*** 3-


THE BOY IN THE STRIPED PYJAMAS

MARK HERMAN

UK, 08

22.02.

*** 3


THE INTERNATIONAL

TOM TYKWER

USA, 08

28.02.

***(*) 4-


THE FORGOTTEN ONE

JOSEPH RUBEN

USA, 04

28.02.

**(*) 3-


GAUNTLET

CLINT EASTWOOD

USA,

01.03.

*** 3-


ŽIVOT I SMRT PORNO BANDE

MLADEN ĐORĐEVIĆ

SRB, 09

01.03.

**** 4+


UNMAN, WITTERING AND ZIGO

JOHN MACKENZIE

UK, 71

20.03.

*** 3+


KNOWING

ALEX PROYAS

USA, 09

29.03.

** 2


BEOGRADSKI FANTOM

JOVAN TODOROVIĆ

SER, 09

29.03.

*** 3-


DUPLICITY

TONY GILLROY

USA, 09

07.04.

*** 3-


UNDER THE BLOSSOMING CHERRY TREES

aka SAKURA NO MORI NO MANKAI NO SHITA

MASAHIRO SHINODA

JAP, 75

08.04.

*** 3


DEAD MAN'S LETTERS (1986)

aka ПИСЬМА МЁРТВОГО ЧЕЛОВЕКА

KONSTANTIN LOPUSHANSKY

RUS, 86

10.04.

*** 3+


YOU ARE NOT ALONE

aka DU ER IKKE ALENE

ERNST JOHANSEN

DAN, 78

12.04.

** 2


MORNING PATROL

aka PROINI PERIPOLOS

NIKOS NIKOLAIDIS

GRE, 86

12.04.

*(*) 1+


RAMBO: FIRST BLOOD 2

G. PAN COSMATOS

USA, 85

13.04.

** 2


WER WAR EDGAR ALLAN

MICHAEL HANEKE

AUS, 84

17.04.

*(*) 2-


THE BAD SEED

MARVIN LEEROY

USA, 56

18.04.

** 2+


THE INHABITED ISLAND

aka Обитаемый остров

FYODOR BONDARCHUK

RUS, 08

25.04.

**(*) 2+


IN THE REALMS OF THE UNREAL (doc.)

JESSICA YU

USA,

26.04.

*** 3


ARREBATO (RAPTURE)

IVAN ZULUETA

SPA, 80

01.05.

**(*) 3-


EKKO

aka ECHO

ANDERS MORGENTHALER

DAN, 07

01.05.

**(*) 2+


LA CAZA

aka THE HUNT

CARLOS SAURA

SPA, 67

03.05.

** 2


METASTAZE

BRANKO ŠMIT

CRO, 09

15.05.

**(*) 3-


WHO WANTS TO KILL JESSIE?

aka KDO CHCE ZABIT JESSII

VACLAV VORLIČEK

CZE, 67

17.05.

**(*) 3-


LA PASSION DE JEANNE D'ARC

C. TH. DREYER

DAN, 28

01.06.

***(*) 4-


BRONSON

N.W. REFN

UK, 09

04.06.

**** 4


NONNEBORN

CÆCILIA HOLBEK TRIER

DAN, 97

25.06.

** 2+


TRISTRAM SHANDY: A COCK AND BULL STORY

MICHAEL WINTERBOTTOM

UK, 2005

26.06.

**(*) 2+


FUTURE KILL

RONALD W. MOORE

USA, 85

30.06.

* 1+




iz ovoga sledi da top-5 NON-HORRORA u prvoj polovini 2009. čine:

1. ŽIVOT I SMRT PORNO BANDE (4+)

2. BRONSON (4)

3. THE INTERNATIONAL (4-)

4. THE HURT LOCKER (3+)

5. THE WRESTLER (3+)


a top-5 odocnelih premijera starih filmova jesu:

1. LA PASSION DE JEANNE D'ARC (4-)

2. DEAD MAN'S LETTERS (3+)

3. UNMAN, WITTERING AND ZIGO (3+)

4. WAXWORKS (3)

5. UNDER THE BLOSSOMING CHERRY TREES (3)


ukratko: godina je krenula sasvim solidno, čak 3 naslova koja se vrte oko četvorke, i 2 vrlo jake trojke, te gomila solidnih trojaka (=vrlo dobrih filmova).

posebno raduje što je za sada najbolji film godine – jedan srpski film: ŽIVOT I SMRT PORNO BANDE. videćemo da li će ga do kraja gopdine sa trona svrgnuti neki drugi naslov, ali on će sasvim sigurno ostati u samom vrhu.

BLOOD: THE LAST VAMPIRE (2009)

**(*)
2+

ne znam šta je to ovih dana, sve revolucija do revolucije, niko više ne snima konvencionalne filmove nego samo neke radikalne experimente i avangardne zahvate! u poslednja 24 časa prvo pogledah prvu svetsku radio dramu - u pokretnim slikama (PONTYPOOL), a sada i prvu pravu igranu mangu, odnosno animirani film kojeg impersoniraju živi ljudi.

BLOOD: THE LAST VAMPIRE je najsavršenije ejpovanje animiranog filma od strane nečega što je, nominalno, još uvek igrani film – iako, imajući u vidu nehumanu količinu kompjuterski nacrtanih likova, setinga i čuda, ovo bi trebalo da se vodi barem kao polu-animirani. nešto kao DOT I KENGUR, samo sa ninđama, vampirima (čovekolikim i čudovišno-letećim), katanama i tinejdž-lovkinjama na vampire.

ako ovo potonje zvuči kao siguran recept za uspeh… izdržite do kraja ovog rivjua.

BLOOD je jedna velika šminkerska orgija fejk-fejka, dovoljno upeglana i upicanjena da izgleda 'lepo' (barem neprobirljivijim delovima pučanstva), ali je toliko šuplja, prazna i uninvolving izvan svog površinskog sjaja da se to rečima ne može opisati!

lepo je to što je ovo 'hiperstilizovano' – nisam ni očekivao realizam, a naročito ne od sorte koju idioti na IMDB-u traže (u jednom ovakvom produktu neki dokoni majmuni su zagleđivali tipove aviona i pištolja prikazanih u USA bazi iz 1970. godine, i nalazili u tome goofs i inaccuracies; kao, 'taj-i-taj pištolj je u službu ušao tek 1972. pa prema tome nije mogao da se vidi u sceni koja se dešava 1970-te')!

ne, ne tražim realizam u nečemu zasnovanom na mangi. lepo je to kad ljudi lete kroz vazduh iz čista mira, super je kad ninđe iskaču iz šumskog tla pokrivenog lišćem u slow motionu, nemam većih zamerki ni na to što naša teen-vamp-killerica bukvalno protrčava kroz stambenu zgradu kao da su to one japanske kuće sa zidovima od rižinog papira, a ne od cigle. isto tako, podrazumeva se da CGI monstrumi nemaju nikakvu masu ni težinu, i da kad skaču okolo i dočekuju se na noge, ne proizvode nikakvu interakciju sa ambijentom koji nije nacrtan: niti se materijal na koji skaču imalo ugiba, niti se zatežu i grče mišići odskočenog tela. malo više mi smeta kad naš human contact, curica koja nije vampirica (oficirsko dete), pada niz neverovatnu klisurinu zajedno s kamionom, i to kako se iz te situacije izvuče, zaista malkice iritira čak i čoveka spremnog da poveruje u krilate demone koji jure vojne avione po pisti.

ali nisu to moje glavne zamerke. ne govorim o tom realizmu.

smeta mi to što, čak ni unutar tog hiperstilizovanog envajronmenta niko nije ni pokušao, a kamo li uspeo, da proizvede makar i prisenak živih ljudi, ljudskih odnosa, emocija.

ipak su najbolje mange tek metafore za probleme odrastanja, školovanja, odnosa sa roditeljima i drugim predstavnicima autoriteta, kreiranja svog identiteta sa svim što uz to ide (pitanja časti, drugarstva, individualnosti, ne/razlikovanja od drugih…) pa onda međuljudskih odnosa, a pre svega intimnih (ljubav sa svim svojim zapetljanjcijama) itd. iza svih robota, ninđi i pipaka, u suštini ipak leže neka od ovih vrlo ljudskih (tj. mladalačkih) pitanja.

u BLOOD-u nema ni senke od toga. ni traga emocije, makar u rudimentarnom obliku. naša vamp junakinja ima 400 godina. ne znamo ništa o njenom unutrašnjem svetu, o njenom odnosu prema sebi i životu uopšte – sem da se dobro drži za svoje godine. ne bih joj dao više od 20. po turu. he he.

znači, imamo vampiricu koja ubija vampire, isto kao BLEJD, samo što nije crna no žuta, što nije matora no mlada i što nije muško no žensko. i to zgodno. tu personu ima da impersonira devojče na koje se onaj matori jarac ebert toliko napalio da mi je bilo neprijatno da čitam njegov rivju (filmu dao trojku, reklo bi se, samo zbog nje)! to devojče nije loše, za jednu azijatkinju, ali je bre obična manekenka, bez duše, bez ičega bar u očima da zasija, pa da poverujem da stvarno ima neki umor od tih 400 godina na grbači. ili da ima neku žeravicu u sebi, pa kad krene da kolje vampire svojom katanom, da poverujem da to nejako stvorenjce od jedva 50 kila stvarno obara tuceta vampirskih grdosija i levom i desnom. ne, ništa od toga. obična manekenka koja izgovara neke debilne replike i mrda se po kadru tamo gde joj je rečeno, i izvodi tu koreografiju koju joj je kori juen relativno nadahnuto osmislio, a onda došao kreten reditelj pa to zasrao.

to me dovodi do 'režije' koju potpisuje nesreći kris nahon, odradek ponikao u skutima lika 'luk' besona, tj. u njegovoj industriji za proizvodnju generičkih, bezdušnih, konfekcijskih produkata za zadovoljenje potreba najnižeg zajedničkog imenitelja što veće rulje. džaba su akcione scene maštovito zamišljene kad onda dođe ovaj idiot i sve ukaki slow-motionom, flashy montažom, freeze-frejmovima, bleštanjem i tehno muzikom pride kako bi sve što više ličilo na neki video spot a što manje na adrenalinsku, žestoku, prljavu, krvavu akciju. i uspeo je da ubije svaki mogući impakt koji bi te scene mogle imati. sad izgledaju samo 'cool', pod uslovom da ste polu-retardirani tinejdžer ogrezao u video-igrice.

što je još gore, nahon se toliko primio na CGI da je njime rešio da nacrta i svu krv u filmu – i to tako da ona uopšte i ne izgleda kao krv kod organskih reditelja (npr. miike), nego pre da u tim slo-mo scenama izgleda i ponaša se kao tečna živa koja prska i lebdi po kadru u finim, zasebnim globulama. idiotizam. razumeo bih da su ovu kastraciju izveli da bi nekako obeskrvili tu akciju i filmu obezbedili pg-13 rejting, ali ne: ovo i dalje, čak i ovako anemično i debilizovano, ima R-rejting! čemu onda ova živa?! i zašto krv nije crvena nego blatnjavo smeđa?

pošto je tome tako, izlišno je napominjati da ovde nema ni tračka od metafore, simbola, značenja, ikakve poente. zašto USA baza u japanu? zašto u vreme rata u vijetnamu? zašto tinejdžerke? zašto japan? zašto su neki vampiri čovekoliki a neki imaju krila kad im ćune? čime se bavi ovaj film? kako to da naša blejdica za 400 godina nije uspela da sazna da je arhi-demonica koju sve vreme, kroz vekove, proganja – zapravo njena mamica? i šta nam to sve govori o odnosima roditelji-deca u današnjem japanu? tj. japanu iz 1970-te, pardon! i koga bre briga za bilo šta u ovom filmu?

sve te šminkerske fore i fazoni ostavili su me savršeno ladnim i neuključenim (u šta da se uključim? u koju priču? koje likove? koju emociju? koju temu i dilemu?) i film sam odzenovao, 'ispoštovao' dok je trajao, i evo pišem ove redove nekoliko minuta kasnije, dok mi još nije sasvim iščezao iz sećanja. ama baš sve u vezi sa ovim generičkim, bezličnim bljutavim produktom je mlako i neupečatljivo. na žalost to važi čak i za skor klinta mansela koji je, izgleda, ušao u rutinu i odtezgario ovo baš kao i svi ostali u ekipi. nadam se da su se dobro proveli praveći film, jer ja nisam gledajući ga.

heh, ok, možda maaalkice preterujem: BLOOD jeste gledljiv, u smislu da se to može istrpeti bez veće patnje i bolova, čak je na tom nekom nivou polu-animiranog predugačkog video spota i podnošljiv – ali samo za utucavanje vremena tokom nekog vrelog letnjeg dana kada vam mozak toliko prokuva da samo ovakva boza može da prođe. ipak, nije tarkovski baš za svaku priliku. kad upeče zvezda, a naročito ako nemate klimu u stanu, pustite mozak da dremucka uz BLOOD: THE LAST VAMPIRE, jer to za bolje nije.

btw. ja klimu imam, al imam i dušu: ne mogu neprestano da gledam ozbiljne i teške viljaronginske filmove; valja ponekad osmotriti i ponešto od ovih laganijih lagarija. ako ništa drugo, posle njih još više cenim ozbiljne fimmejkere!