Format 15,8 x 24 cm
Povez Tvrd
Broj strana 176 + 192 + 176
Štampa Kolor
Šta kaže izdavač?
Novinski izveštač i
romanopisac u usponu Robert Blek radi za njujorški Herald tribjun. Kad
jednog junskog dana 1919. godine dobije zadatak da napiše nevažan članak, on tu
priliku koristi da se upozna s doktorom Alvarezom, čiji ga stavovi o
književnosti oduševljavaju. Taj susret, uz ličnu tragediju, šalje Bleka na put
introspekcije i samootkrivanja. On odlučuje da će napisati roman koji je dugo
želeo da napiše i napušta posao kako bi sledio tragove u istrazi
reda Stela sapijente i tajanstvene Knjige mudrosti zvezda.
Potraga ga odvodi u srce Nove Engleske i povezuje s paletom zanimljivih i
opakih prilika. Robert polako prodire u srce misterije veće od svega što je
mogao da zamisli i razmere te misterije postepeno počinju da ugrožavaju njegov
razum.
Providens, trotomno
ostvarenje Alana Mura i Džejsena Barouza, istovremeno predstavlja nastavak
i prethodnicu Neonomikona i priče Dvorište (oba naslova su
plod saradnje Alana Mura i Džejsena Barouza). Ona je omaž H. F. Lavkraftu,
iskošen pogled na njegovu biografiju, te dekonstrukcija i novo viđenje
Lavkraftove teritorije. Sam Mur je izjavio da je Providens delo za
koje je, posle stripa Iz pakla, morao najviše da istražuje i da je to
njegova „lavkraftovska priča bez premca”.
Šta kaže
Ghoul?
.jpg)
PROVIDENS
je najambiciozniji pokušaj da se u formi stripa Lavkraftovo delo osavremeni i
prenese u sadašnjost zajedno sa idejama koje ono pokreće, eksplicitno ili
implicitno. Moglo bi se reći da je ono što su POSMATRAČI (The Watchmen) za superheroje, to je PROVIDENS za Lavkrafta. Barem u
smislu pristupa i ambicije.
.jpg)
(Uzgred,
ja nisam neki fan Posmatrača; delom
zbog crteža, koji mi je nedovoljno upečatljiv. Većim delom zato što su mi
superheroji kao takvi – bilo koji i bilo kakvi – savršeno nezanimljivi, sem kao
sociološko-estetski fenomen, pa me ne dotiču ni pokušaji da se oni
reimaginiraju, preispitaju, osavremene, dorade, učine „realističkijim“ i ne znam
šta: prosto, to je ideja stvorena i zarobljena u periodu 1920-1940, i nema šta
da traži u 21. veku, sem za zamlaćivanje infantilnih i plitkoumnih (i
retro-nostalgičnih). Nikakvo šminkanje tog mrtvaca ne može ga meni učiniti
živim. Mogu ti vaši „junaci“ u trikoima i helankama i sa plaštevima i maskama
da budu i alkoholičari, i siledžije, i pervertiti sa raznim psiho problemima,
taj njihov krosdresing ih čini smešnim čim se pojave, i pre nego što zinu. A
još ako krenu da grleno šapuću, ko Betmen,
to se ne može gledati drugačije nego kao kemp. OK, ko voli; ali mene ni kemp ne
zanima, sem u retkim slučajevima kad je vrhunski izveden, kao u BATMAN RETURNS.
P.S. Nisam gledo THE BOYS seriju, i ne znam da li ću, i kada. Ništa sa
superherojima me ne zanima, pa ni kad su perverznjaci i ludaci. Interes mi se
gasi već na „super…“ Što reko naš narod, „lost me at hello“.)
.jpg)
Kao i u Posmatračima, poželjno je da ste dobro
upoznati sa materijalom koji se „osavremenjuje“ – ovde to znači sa delima H. F.
Lavkrafta (vidi NEKRONOMIKON,
ŠAPTAČ
U TAMI, BEZIMENI
GRAD, U
PLANINAMA LUDILA, SNOVITA
POTRAGA ZA NEZNANIM KADATOM), ali i njegovih književnih srodnika, s
tim što su ka srodnicima upućeni „migovi“ (namigivanje; ne vojni avioni) koji
nisu esencijalni, nego su više kao „uskršnja jaja“.
.jpg)
Drugim rečima, ne morate
čitati priče Klarka Eštona Smita smeštene na Zotik da biste razumeli zašto se
tako zove jedan noćni klub ovde (ali ih valja čitati po sebi, zato što su
neobične i dobre – vidi KNJIGA
EJBONOVA); ne morate čitati priče Roberta V. Čejmbersa o Kralju u
žutom i Žutom znaku da biste razumeli aluzije u ovom stripu (ali je poželjno
onako, iz opšte kulture i ako volite horor – vidi ŽUTI
ZNAK).
Takođe,
nije neophodno da ste iščitali Lavkraftove biografije i pisma da biste razumeli
deonicu u kojoj se i ovaj pisac, lično, pojavljuje kao sporedni lik na
stranicama stripa, ali je poželjno da imate osnovnu predstavu o njegovom životu
(vidite biografiju u NEKRONOMIKONU).

S druge
strane, ako jeste dobro upoznati sa njegovim pričama, neke „misterije“ u ovom
zapletu biće vam smesta očigledne, npr. zašto jedan lik opsesivno hladi svoj
stan (ako znate priču „Hladan vazduh“ iz ŠAPTAČA U TAMI), ili kakvo se to
nevidljivo čudo krije u šupi nekakvih redneka (ako znate priču „Danički užas“
iz NEKRONOMIKONA), ili čitava ta rasna tematika preuzeta, zajedno s jednim
antagonistom, iz „Užasa u četvrti Red Huk“ iz ŠAPTAČA U TAMI.
.jpg)
Alan Mur je smućkao jednu
zabavnu čorbu od Lavkraftovih dela i zamastio je ekspliciranjem određenih tema
koje su kod njega između redova, ako i tamo, kao npr. rasni odnosi u SAD
1930-ih, stavovi prema seksualnim manjinama i prema ženama, pa onda pitanja
religije (institucionalizovane i sektaške), okultizma i nauke (fizike, astronomije
itd)… i sve to zapržio eksplicitnošću koja bi Lavkrafta verovatno šokirala: kad
je neko ovde masakriran, to je splater kakav se retko viđa, krv i creva na sve
strane; kad se neko ovde jebe to je najčešće silovanje (kažu neki da Mur to
često meće u svoja dela) i tu nema milosti, povremeno niotkuda iskoči poneki
kurac, što mlitav, što uprčen, što ljudski, što monstrumski, a i gole babe kad
sede, sede raskrečenih nogu… O golim, kuratim gulovima da ne pričam…
.jpg)
Ukratko, ovaj strip nije za
osetljive i ograničene, niti za one koji se lako šokiraju ili zgražavaju. To je
neobično oversexed mešavina intelektualizma i eksploatacije koja može biti
otuđujuća i za jednu i za drugu krajnost tog spektra: „mislioci“ će možda biti
zgroženi eksplicitnom golotinjom i klanjem i groznim mutantima i perverzijama,
dok će ljubitelji palpa možda biti smoreni dugim deonicama u kojima ljudi
pričaju o raznim intrigantnim temama…
Ko je onda ciljna grupa ovog
stripa? Pa, rekao bih, svi oni koji su Lavkrafta čitali iz pravih razloga, koji su ga razumeli kao potentno i slojevito štivo,
a ne kao razbibrigu sa nekim slikovitim čudovištima sa omota hevi-metal albuma
i iz nekih videlo-igrica.
.jpg)
Imam li neke rezerve prema
ovom stripu? Imam.
Prvo, crtež. Ovo može biti
subjektivna zamerka, jer mislim da većina ne deli moju ljubav prema grotesknom
i stilizovanom, i preferira „realističan“ crtež. Za moj ukus je crtež malko
previše generički, ukočen, konvencionalan – mada, moram priznati, baš usred
takvog stila kad odjednom iskoči neko slikovito čudovište, ili raščerečeno
telo, ili mutant-kurčina, to deluje šokantnije nego, npr. kod Korbena (gde to
stalno, na svakoj strani, očekujete, a najčešće i dobijete).
Takođe mi ni farba nije oku
prijatna, sa tim insistiranjem na smeđoj i maslinastozelenkastoj – valjda su
boje tako prigušene jer se sve dešava 1930-ih, pa je to nešto kao ekvivalent
sepije, da se time potencira prošlost, šta li. Mada razumem zašto je tome tako,
ne mogu reći da mi tolika zatuljenost boja naročito prija, naročito u tim
količinama.
.jpg)
Drugo, dužina. Tri toma ovog
stipa zajedno imaju oko 550 strana. Treba da vas ova tematika baš dobrano
zanima, da ste baš duboko i u hororu i u Lavkraftu, pa da iznesete tu masu
dešavanja sa zanimanjem. Pritom, moram reći da su meni deonice sa opširnim
odlomcima iz dnevnika glavnog junaka bile preduge i dosadnjikave: u njima se
često prepričava ono što smo već videli u stripu, a to malo što se dodaje
neviđenog – moglo je biti prikazano stripski, a ne kroz desetine stranica
teksta u kurzivu. Ali, ako vam tekstualne intruzije nisu smetale u Posmatračima, valjda neće ni ovde. A ako
vam zasmetaju, mogu se bez mnogo gubitka i preskočiti – to je više dodatak nego
što je esencijalni, integralni deo zapleta.
A ako se nakon svega rečenog još
premišljate da li je ovo za vas i vredi li nezanemarljivog finansijskog
izdatka, razmotrite da prvo kupite i pročitate jednu svesku pod nazivom Neonomikon, koju je takođe pisao Mur a
crtao Barouz (avaj, ne Vilijam).
NEONOMIKON
Format - 15,8 x 24 cm
Povez - Tvrd
Broj strana - 176
Štampa - Kolor
https://carobnaknjiga.rs/neonomikon-1
.jpg)
Petnaest jezivih ritualnih ubistava počinjeno je na identičan način, ali među
osumnjičenima se ne može pronaći nikakva veza. Agent FBI-ja Aldo Saks je
istražitelj kojem se poveravaju najteži slučajevi. Njegova logika i pristup
problemu dovode do rešenja i kad se to uobičajenim metodama ne može postići.
Trag ga vodi ka bruklinskom klubu Zotik, gde upoznaje dilera halucinogenih
droga koji je možda povezan sa slučajem. Aldo nije svestan da ga samo korak
deli od suočavanja sa zastrašujućom, mračnom silom...
Ovo je
kompaktna, samodovoljna priča, dešava se u savremeno doba, a za nju važi i sve
što gore rekoh o PROVIDENSU: neo-lavkraftijana, eksplicitnost, perverzija,
ludilo… ali sabijeno, bez mnogo vrludanja. Ako vam to dobro legne, ako tu udicu
progutate, onda se bacite na trotomni NEKRO-PROVIDENS!
Inače, Čarobna knjiga je, posle Orfelina,
postala najvredniji baštinik Lavkraftijane u Srbiji danas: već sam ovde nedavno
hvalio njihovo spektakularno super-ilustrovano izdanje ZOV
KTULUA, a već na Sajmu ćete moći da nabavite i još dva albuma Baranže+HPL
super-ilustrovanih genijalnosti, DANIČKI UŽAS i U PLANINAMA LUDILA!A možete potražiti druga horor izdanja Čarobne knjige: